Prije samo mjesec i pol dana u Draženovom se domu igrala triler završnica majstorice finala hrvatskog prvenstva. Zadar je bio u velikom naletu i činilo se da će senzacionalno preokrenuti susret, ali u posljednjih nekoliko minuta gosti su ipak zastali te je Cibona došla u priliku zapečatiti titulu. Nakon što je prestravljeni Lovro Gnjidić promašio oba bacanja za pobjedu, lopte se domogao Toni Nakić, otrpio prekršaj i hladno pospremio dvije lopte s linije. Slavlje je moglo započeti: igrači su ludovali s raspamećenim navijačima, a s razglasa su se puštale pjesme koje se vežu za Cibonu i Zagreb. Iz današnje perspektive čini se da bi ipak bilo prigodnije da se na kraju svečane ceremonije s razglasa zaorila odjavna špica Looney Tunesa i Porky Pig s čuvenim pozdravom “That’s all folks!”.
Ne, Cibona se neće ugasiti, nisam ni sekunde povjerovao u takvu mogućnost, premda je tjednima uzurpirala medijski prostor. U ovih 15-ak godina koliko pratim domaću košarku Cibona se dramatično ‘gasila’ barem pet-šest puta, pa nekako uvijek preživi. Tako će biti i ovaj put: na klupu će zasjesti Josip Sesar i povesti još uvijek nepoznatu ekipu u novu sezonu.
Međutim, netko ipak nije uspio ‘preživjeti’ ovo za Cibonu mučno ljeto. Praktički čitava šampionska momčad Vukova pobjegla je glavom bez obzira.
Danko Branković još je prije svršetka prošle sezone jasno poručio da mu ne manjka inozemnih ponuda te da je njegov ostanak u Ciboni malo vjerojatan. Vrlo brzo ostvario je svoju namjeru i stavio potpis na višegodišnji ugovor s euroligašem Bayernom, ali bi navodno trebao ostati u ABA ligi te iduću sezonu odigrati na posudbi u Megi.
Uprava je računala da su Cibosi mladi i gladni te da će se uspjeti nagovoriti na još poneke ustupke klubu koji im je dao sve. Igrači jesu mladi i gladni, ali nisu budale
Gnjidić je više od polovice prošlog ljeta pokušavao otići u Mornar, što je naposljetku propalo. Zato je sada iskoristio priliku i brže-bolje odmaglio u Ljubljanu: potpisao je dvogodišnji ugovor s Cedevitom Olimpijom te će oko njegovog razvoja odsad brinuti Jurica Golemac. Nakić bio je Cibos koji je tijekom prošle sezone najviše napredovao, a kulminacija njegovih dobrih igara dogodila se u finalnoj seriji domaćeg prvenstva, kad je proglašen MVP-jem finala. Kao posljedica odličnih igara stigao je poziv iz ACB lige, te će ovaj polivalentni krilni igrač u sljedećoj sezoni igrati za španjolski Breogan pod paskom Veljka Mršića.
Nakon što se ponovo povukao s NBA drafta, očekivalo se da će Roko Prkačin nastaviti svoj razvoj u Ciboni. To je bila njegova želja, a ktome je visina ugovorne odštete odbijala potencijalne kupce iz Europe. Međutim, budući da je ugovor postao nevažeći, mnoštvo je klubova počelo iskazivati interes za njegove usluge, a naposljetku je 19-godišnji krilni centar prihvatio ponudu Girone, novopečenog španjolskog prvoligaša čiji je utemeljitelj/vlasnik/igrač Marc Gasol, što dovoljno govori o klupskim ambicijama. Na kraju, tu i je i slučaj Matea Drežnjaka: 23-godišnji bek učinio se zanimljivim podgoričkoj Budućnosti, koja će ga neko vrijeme testirati u svojoj abaligaškoj filijali. Tako je Drežnjak potpisao trogodišnji ugovor sa Studentskim centrom.
Prodavanje magle i patetika
Naravno, nisu samo domaći igrači pobjegli glavom bez obzira, Cibonu su napustili i svi stranci koji su stavili svoj pečat na uspješnu sezonu. Nathan Reuvers potpisao je dvogodišnji ugovor s talijanskom Reggianom, dok Amar Gegić i José Vildoza još uvijek traže nove poslodavce, ali sigurno neće ostati pod Tornjem. Na koncu, i trener Gašper Okorn davno se pokupio u Novo Mesto te će u novoj sezoni voditi Krku u Dvaba ligi.
Tako je pričuvni razigravač Krešimir Radovčić ostao relevantan iz prošle sezone koji se spominje u kombinacijama za novu. Šampionska ekipa je do temelja razrušena.
Nema veze, reći će neki, oni su samo nužne žrtve; jedino bitno je to da je klub izbjegao odlazak u stečaj. Uostalom, da su momci bili samo malo strpljiviji i skloniji kompromisu, zapravo, da su bili samo malo vjerniji Ciboni, mogli su i danas biti tu. Jer klub je veći od bilo kojeg pojedinca ili skupine pojedinaca, zar ne?
Tako glasi mantra koju već mjesecima, godinama, desetljećima generacije ljudi iz klupskih ureda ponavljaju generacijama ljudi na terenu i tribinama. Mantra koja je valjda već u svačijim ušima postala šuplja, olinjala, bljutava floskuletina koja služi za demagogiju, kupovanje vremena i opravdavanje muljarija koje se naprosto ne mogu opravdati. I tijekom čitave protekle sezone imalo smo priliku čitati svu silu članaka o interesnim grupacijama koje su vodile, preuzele ili žele ući u klub; o njihovim odnosima s bivšom i aktualnom lokalnom vlašću; o moćnim investitorima koji stoje iza njih i spremni su uložIti ozbiljan novac u klub i, evo, samo što nisu…
Ovakvo prodavanje magle bilo je gadljivo promatrati sa strane, a zamislite samo da ste u koži igrača koji su na tjednoj bazi sastančili s gospodom u odijelima i slušali gomilu sranja. I ne samo da se nijedno od obećanja nije ostvarilo, nego su i njihova međusobna prepucavanja posve bacila u drugi plan uspjehe Vukova ostvarene na terenu. Štoviše, izborena titula pokušala se iskoristiti za nove političke i ine poene.
Uprava, koja očito postoji i nema namjeru otići, računala je da su Cibosi mladi i gladni te da će se uspjeti nagovoriti na još poneke ustupke klubu koji im je dao sve. Ovaj put su se prevarili: igrači jesu mladi i gladni, ali nisu budale. Nagutali su se dovoljno lažnih obećanja tijekom svog boravka pod Tornjem i naprosto su odbili otvoriti usta za novu porciju. Budući da za svoje igre nisu bili plaćeni, odlučili su ih naplatiti ugovorom s normalnim poslodavcem koji je u stanju ispoštovati ono što stavi na papir. Cibonini pravi junaci otišli su u tišini, s gorkim okusom u ustima i nadom da ih jednog dana netko neće zivkati na mobitel s patetičnom molbom da otpišu dugove, pa i udijele pokoju tisućicu eura klubu koji ih je stvorio.
Cibona je tako ostala bez najtalentiranije i najborbenije skupine igrača koju je uspjela okupiti u dugo vremena, što je prava katastrofa. No, svi oni ipak su zamjenjivi, zar ne? Ono što je nezamjenjivo je klub kao institucija, a on je krenuo u novi ciklus vođen ljudima koji će kao moćno sredstvo u slaganju momčadi za novu sezonu još jednom koristiti povijesnu veličinu klupskog imena.
Problem je samo u tome što Cibona nikad nije bila manja.
