U nekakvom mojem — neki će možda reći, izvrnutom — poretku stvari taj nazovi-nesporazum bio bi riješen jednostavno i radikalno. Što se kaže, u korijenu.
Zbog svog prekomjerno djetinjastog i balavog ponašanja prilikom tako benigne stvari kao što je te večeri bio izlazak iz igre, Kylianu Mbappéu odriješio bi jednu odgojnu trisku; dobro, to bi vjerojatno bio poriv koji bih uspio suspregnuti, ali makar bih ga onako obgrlio i potajice snažno primio za stražnji dio vrata, te siktajući kroz zube na uho stao šaptati da nema razloga praviti dramicu. Ako bih već uspio obuzdati i taj za javnost nepoćudni poriv, bilo bi sasvim pristalo izgrditi ga pred cijelom svlačionicom, možda ga i slučajno nježno pogoditi bočicom, potom ga javno izgrditi, sljedeću utakmicu poslati na tribine, a na koncu, i klub bi stao iza trenera te ga novčano kaznio. Razumije se, i sam bi se Kylian pokunjio, ispričao cijeloj ekipi, a onda i navijačima i široj javnosti prema kojoj tobože snosi neku odgovornost.
Međutim, u nekakvom sadašnjem — neki će možda reći, izvrnutom — poretku stvari, apsolutno ništa od toga nije se dogodilo i gotovo je samorazumljivo da bih tim činom, tj. otvorenim ulaskom u konflikt, zapravo samom sebi iskopao grob. Uostalom, takvo što je nemoguće učiniti u Paris Saint-Germainu, klubu u kojem je kultura superzvijezda svjesno uzdignuta na nikad viši pijedestal, a trenerski autoritet — pogotovo tipovima poput Thomasa Tuchela koji, istini za volju, i nema neku karizmu, već se dobrim dijelom oslanja na autoritet znanja — visi o niti i zbog tako benignog poteza pri rezultatu od 5-0.
Sondira li teren za odlazak na Mjesec ili jednostavno puca pod pritiskom slave te postaje još jedna bezlična razmažena zvijezda?
Onaj rođendanko, a možemo reći i ovaj razmaženko, naprosto su veća vrijednost od trenera, a postali su veći i od kluba u kojem igraju. Drugim riječima, Mbappé drži PSG za muda i ako se konflikt razbukta, prilično je jasno tko će se samo malo opeći, a tko će izgorjeti.
Kriza autoriteta trenera prisutna je već neko vrijeme zapravo na svim razinama nogometne piramide, a posebice u elitnim klubovima. Momci od 23, 25, pa i više godina više nisu odrasli ljudi, već i dalje djeca; djeca Twittera i Instagrama, njegujući dojam da se cijeli svijet vrti oko njih. Dodajte na to i činjenicu da je nusprodukt tržišnog rasta ogromna igračka moć i dobijete balavce koji u valjda najnovijem spletu okolnosti ne žele čak ni izaći iz igre.
To jest, dobijete igrače koji se postavljaju iznad klubova, i to upravo zato jer to i mogu.
Zapostavljeni jadničak
Dan nakon utakmice s Montpellierom, na kojoj je Tuchel onako tužno nemoćno ‘tješio’ Mbappéa, u suštini se pravdajući zato što ga je vadio, održan je sastanak kako bi se izgladio taj nazovi-nesporazum. Niti se Mbappé ispričao, niti je kažnjen, već je u javnost puštena informacija kako je, eto, priznao da je pretjerano reagirao. Naravno, ne radi se tu samo o narušavanju trenerskog autoriteta; Francuz je pokazao krajnje nepoštovanje prema suigračima, pogotovo prema onima koji žele ili zaslužuju više igrati, a takvih uvijek ima. Prvi je komotno mogao prozboriti Edinson Cavani, ali jedini koji je na koncu reagirao bio je Ángel Di María, kazavši upravo to da ima onih koji venu na klupi.
U nekom prošlom — neki će možda reći, izvrnutom — poretku stvari ne bismo ni trebali promišljati o tome je li ga Tuchel opravdano vadio, ali ajmo vidjeti; pogotovo s obzirom na to da se u medijima provlači teza da ga često mijenja.
Utakmica protiv Montpelliera bila je PSG-ova šesta u tri tjedna. U pet prvenstvenih prije nje Mbappé je igrao svih 90 minuta, a od posljednjih devet, u sedam je odigrao cijelu utakmicu, od čega dvije u onom prilično besmislenom natjecanju kakvo je Liga kup. Te dvije u kojima je odmarao bile su one najranije faze francuskog kupa. Sve u svemu, zapravo tijekom cijele sezone Tuchel je od napadačkog trozupca uglavnom iz igre vadio, tj. ‘žrtvovao’ Maura Icardija, još jednu potencijalnu bombu.
Kad je u 68. minuti utakmice protiv Montpelliera izvadio Mbappéa, rezultat je bio 5-0, a PSG se s igračem više poigravao s nemoćnim i frustriranim suparnikom; i ne radi se čak o tome da je Mbappéu toliko potreban odmor, koliko je to stvar opreza i prevencije od ozljede. PSG-u je opet slijedilo šest utakmica u tri tjedna, a na koncu i ova najvažnija protiv Borussije Dortmund; baš zbog toga Mbappé u subotu protiv Amiensa nije bio ni u zapisniku, nakon što je u devet dana odigrao tri utakmice po 90.
Kad tako postavite stvari, nameću se dva moguća zaključka.
Ili je Mbappé toliko glup i sebičan, tj. uistinu zastranio, teško kontrolira ego te se pretvara u razmaženka; ili nije glup, već svjesno provocira sukob te sondira teren za odlazak na Mjesec, kako je jednom nazvao svoj omiljeni Real Madrid. Još je na ljeto Mbappé pričao o “novim projektima”, a treba imati na umu da je još prije dva mjeseca pri izlasku iz igre smarao Tuchela. Bilo je to protiv Montpelliera u gostima, a zapostavljeni jadničak zamijenjen je u 91. minuti. Da, 91.
Biti normalan
Kad je prije jedno godinu i pol upitan što misli, koje su najvažnije vrijednosti koje bi trebao prenijeti sljedećoj generaciji, već tada superzvjezdani Kylian počeo je sipati: “Poštovanje. Mislim da je to temelj svega. Naučio sam da su najveće zvijezde i najveći igrači oni koji su i najskromniji, oni koji najviše poštuju ljude. Zato i jesu toliko štovani”.
Stvar je u tome što Mbappé ovakav odgovor i nije dao po nekoj inerciji; jedan od razloga zašto se uopće tako brzo vinuo u zvijezde jest činjenica da je uistinu bio ponizan, skrušen, pa i zreo za svoje godine, a usput budi rečeno, tip je i prilično obrazovan i elokventan za nogometaša. Kad je s 15 godina napustio nacionalnu akademiju Clairefontaine, njegov otac Wilfried, ujedno i agent, odbio je ponude najbogatijih klubova — među njima i Real Madrida — te odabrao Monaco i taj postupni razvoj. Baš zato što je uvijek odavao dojam promišljenog momka, moguće je da provocira sukob te nas uvodi u još jednu sapunicu, iako to čini na sasvim krivi način, pa i u sasvim krivom trenutku.
S druge strane, treba li ga za bilo što od toga kriviti?
PSG je ionako okruženje koje potiče takvo ponašanje; njemu se sezona već godinama svodi na takoreći jednu-dvije utakmice. Jer Ligue 1 u Parizu osvoje de facto u 15. kolu i jedino što čekaju jest nokaut faza Lige prvaka, u kojoj pak u pravilu izvlače teške suparnike u ranijoj fazi te potom ispadaju, nerijetko i uz veliku dozu nesreće. Za nekoga tko je nezasitno ambiciozan, pa i tko je već s 21 godinom osvojio toliko toga, trpanje Montpelliera, Dijona i sličnih dugoročno gledano ne može biti poticajno i motivirajuće, bez obzira na, malo je reći, bogati ugovor. Taj mu ugovor istječe 2022. i nekako je teško očekivati da će potpisivati novi.
Jer, kako se jednom pjesnički izrazio mali i tada valjda još slatki, neiskvareni Kylian, pričajući o ambicijama i Madridu: “Bolje je ciljati Mjesec. Tako, ako i promašiš, nađeš se među oblacima.”
Sondira li teren za odlazak na Mjesec ili jednostavno puca pod pritiskom slave te postaje još jedna bezlična razmažena zvijezda? Možda razmaženko neće postati bitno lošiji ili uopće lošiji igrač — no, kao što je i sam rekao, oni najveći među njima su, usprkos svim slojevima Twittera, Instagrama i glamura, ujedno i najnormalniji.
A biti normalan, kako je to sročila jedna naša ‘propala’ superzvijezda, upravo je najteže.
