Reprezentativni centar nedvojbeno je najzvučnije pojačanje u prijelaznom roku, a došao je iz rumunjskog Cluja u kojem je odigrao odličnu sezonu, odnosno ono što se od nje odvilo (14,8 poena i 9,3 skoka prosječno u 34 utakmice u domaćem prvenstvu i FIBA Eurokupu). Ovo je njegov treći povratak u ABA ligu, opet u novi klub; dosad je nastupao za Široki, Cibonu i Budućnost.

Kako je Planinić završio na Višnjiku ako se zna da je iznad Zadrovih platežnih mogućnosti? U normalnoj situaciji centru koji se pokazao korisnim igrajući u više zemalja (Izrael, Španjolska, Italija, Poljska, Rumunjska…) ne bi trebalo biti teško pronaći angažman koji ga zadovoljava, ali u ‘novonormalnim’ okolnostima prava je hrpa igrača europske srednje klase ostala bez angažmana zato što ne mogu postići željenu visinu ugovora. U toj situaciji preostaje im ili daljnje čekanje zadovoljavajuće ponude koje se može odužiti unedogled ili, pak, pristanak na niži ugovor, barem privremeno. Mršić je vidio da se Darko našao u toj poziciji, stoga ga je pozvao u Zadar, upozorivši ga da bez igranja za klub ne može očekivati ni poziv za kvalifikacijske reprezentativne oglede reprezentacije u studenom.

Mršić će trebati pronaći način da Darko bude što produktivniji, a to će biti prvenstveno preko pick igre

Osim toga, još jedan motiv za dolazak je taj što ga je u Zadru dočekao 10 godina mlađi brat Jure, koji se ondje razvija od siječnja 2018. i još nije uspio napraviti definitivni iskorak u standardnog člana rotacije. Velik motiv je, dakako, i Zadar sam po sebi, Darko vrlo dobro zna da je došao u sredinu u kojoj će se itekako znati cijeniti njegov glavni adut — srčanost.

A što Planinić može donijeti Zadru?

Trinaesto prase

Tijekom karijere gledali smo ga u posve različitim ulogama, što i ne čudi s obzirom na veliki kvalitativni raspon timova za koje je nastupao.

Pozornost šire javnosti zaokupio je odličnim igrama za matični Široki, u kojem je bio do svoje 22. godine. U Širokom su i inače poznati po sjajnom školovanju centara, a tih se dana činilo da na Pecari niče dostojni nasljednik Stanka Baraća. Planinić se u to doba naosvajao titula u prvenstvu BiH, a iz sezone u sezonu isticao se kao sve važniji dio ekipe, sve dok nije postao njeno prvo ime. Ujesen 2012. odigrao je vrhunsku polusezonu u ABA ligi, bio vodeći u MVP poretku i tako izazvao zanimanje euroligaša. Najbrži je bio Maccabi, koji je uplatio 300.000 eura na račun Širokog.

Međutim, u Izraelu se nije najbolje snašao. Odigrao je 16 utakmica u Euroligi u kojima je na raspolaganje dobivao oko 10 minuta, što i nije bilo loše za debitanta, ali ipak je odlučeno da se vrati još malo čeličiti u ABA ligu, ovaj put kroz posudbu u Ciboninu dresu. Ni ta epizoda za Darka nije počela bajno — u Ciboni su očekivali dominantnog nositelja, a dobili su backup centra za veterana Andriju Žižića. Zato ga je direktor Domagoj Čavlović u prosincu pozvao na razgovor kako bi dogovorili smanjenje plaće, a kada je Darko to odbio, izbačen je iz momčadi.

“Kad sam stigao u Cibonu, svi su znali kolika je moja cijena”, osvrnuo se kasnije na te turbulentne događaje. “Oni su trebali preuzeti taj ugovor iz Maccabija, a preuzeli su ga na način da nisu ispoštovali ništa.”

Proveo je mjesec dana izvan kadra da bi naposljetku došlo do sporazuma — Planinić se vratio u momčad i bio jedan od ključnih kotačića stroja Slavena Rimca u pohodu na abaligaški tron u Beogradu. Potom je otišao u Budućnost, za koju je odigrao vrlo dobru sezonu u ABA ligi i Eurokupu. To mu je idućeg ljeta omogućilo transfer u Baskoniju, što će ostati najblještaviji dio njegove klupske karijere. U Vitoriji ga je kao mentor dočekao veliki Ioannis Bourousis, a baskijska družina pod vodstvom Velimira Perasovića igrala je odličnu košarku i dogurala sve do Final Foura u Berlinu, gdje je u polufinalu poražena od Fenerbahçea nakon produžetka. Darko je u tom pohodu kvalitetno odmarao Bourousisa i stekao neprocjenjivo iskustvo.

Netom poslije toga Planinić je konačno došao na svoje što se tiče reprezentacije.

Mora da se dotad osjećao kao trinaesto prase: prvo ga je Jasmin Repeša kao posljednjeg poslao kući s priprema za Eurobasket u Sloveniji, a potom ga Perasović nije uzeo u obzir za Eurobasket 2015., premda ga je u isto vrijeme pozvao u Baskoniju. Darko to nije uzeo za zlo već je javno poručio: “Ja ću se i dalje truditi da izborim hrvatski dres, za mene je čast biti u reprezentaciji i uvijek ću se stavljati na raspolaganje ako budu računali na mene”.

Kako ga uklopiti u sustav?

Ni sljedeći izbornik nije poželio okrenuti Darkov broj, barem dok nije bio prisiljen. Naime, Aco Petrović je poslije otkaza Ante Tomića, Ivice Zupca i Ante Žižića kao rješenje na poziciji centra vidio Justina Hamiltona i Leona Radoševića. Nakon što su i oni otpali u posljednji trenutak, konačno se sjetio Planinića i priključio ga Miri Bilanu pod obručem.

Hrvatska je otputovala u Torino i odigrala fantastičan turnir izborivši nastup na Igrama u Riju, gdje je također ostvaren jako dobar rezultat. Planinić se tada prometnuo u miljenika navijača zbog svoje čvrstine i borbenosti, kojima je nadoknađivao manjak drugih vještina. Neumornim postavljanjem čeličnih blokova otvarao je prostor za suigrače, bio agresivan na skoku na oba kraja terena, a rijetke lopte koje je dobio na raspolaganje marljivo je pospremao u obruč. Takav Planinić bio je strašno koristan u reprezentaciji.

Međutim, u Zadru će ipak trebati pružiti više.

Nije realno očekivati da iz utakmice u utakmicu pokazuje ogromnu agresivnost prema obruču poput Luke Žorića prošle godine, to ipak nije njegov stil igre niti posjeduje takvu razinu talenta. Ipak, Mršić će trebati pronaći način da Darko bude što produktivniji, a to će biti prvenstveno preko pick igre.

Ako Zadar bude igrao tako da često uspije isprovocirati preuzimanja nakon Planinićevih blokova, Darko će bez problema koristiti visinsku prednost kad se pozicionira dovoljno blizu obruča prije primanja lopte. Isto tako, prostor za povećanu produkciju krije se u bržem i direktnom rolanju prema obruču nakon bloka te hitroj realizaciji. Često mu se zna događati da u tim situacijama previše oklijeva ili ima problema s hvatanjem lopte u trku. Ako to konačno svede na minimum, što je na ABA razini izvedivo, Planinić bi se mogao pokazati kao vrlo ubojito napadačko sredstvo.

Nešto će se, doduše, pitati i bekove. U prošlosezonskom Zadru, gdje je Bryon Allen kao prva napadačka opcija s dvojke kreirao velik broj napada uglavnom ignorirajući centre, Darko bi teško dogurao do dvoznamenkastog broja poena. Novi američki bekovi ne bi trebali gajiti sličan stil igre, ali treba vidjeti kako će to izgledati u praksi. U svakom slučaju, ne smije se dogoditi da glavni put do koševa za Darka bude pozicijska igra leđima, jer se u tom slučaju Zadar neće previše usrećiti, a moguće je da će kod Planinića doći do osjećaja frustracije te se neće libiti iskoristiti priliku za odlazak.

No, ako Mršić pronađe sustav u kojem će se Planinić osjećati ugodno i tako brže postići simbiozu s tribinama (koje, nadajmo se, neće dugo zjapiti prazne), onda će ova priča vjerojatno potrajati sve do kraja sezone — Darko je odavno pokazao da nije jedan iz niza ledenih profesionalaca koji samo odrađuju svoj posao, dok je Zadar sredina za koju se i manje emotivan čovjek lako da vezati.