Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Štreber

Valtteri Bottas jedino je što može spasiti potencijalno najdosadniju sezonu u F1 povijesti

Zadnja izmjena: 6. lipnja 2019. Charles Coates

Nakon šest utrka prokleto je jasno da gledamo jednu od potencijalno najdosadnijih sezona u povijesti Formule 1, u kojoj je Mercedesova dominacija podignuta na novi, još viši nivo i ostalima uistinu preostaju samo mrvice. Krugovi Maxa Verstappena u mjenjaču Lewisa Hamiltona u Monaku scena su koju smo mogli gledati samo zbog kombinacije posebne naravi te legendarne staze i Mercedesove pogreške u odabiru guma; no, ne dogodi li se neki neočekivani preokret, i Ferrari i Red Bull, ostale da ni ne spominjemo, naprosto su brzinom toliko daleko od Mercedesa da dramatik… dramaturgije* — nema.

Osim ondje gdje smo je najmanje očekivali, unutar samog Mercedesa.

U sezoni 2018. Lewis Hamilton je osvojio titulu svjetskog prvaka i pobijedio na 11 utrka, a jednako je toliko puta bio najbrži i u kvalifikacijama. Njegov momčadski kolega Valtteri Bottas osvojio je samo dva pole positiona, te bez i jedne pobjede završio na poražavajućem petom mjestu u prvenstvu. Statistički, jedini dio u kojem je Finac lani napravio išta vrijedno spomena bili su najbrži krugovi utrka, jer odvezao ih je čak sedam, više od ma kojeg drugog vozača. No, dok ove godine ponovo nije uveden dodatni bod za najbrži krug, to je prije bio izraz izbacivanja nakupljene frustracije nego nekog osobitog vozačkog postignuća.

S marketinške strane, nikome baš osobito ne odgovara da nekakav Finac postane svjetski prvak. A pogotovo ne Finac bez značajne navijačke baze izvan matične države

Zapravo, činilo se da su stvari u Mercedesu jasno postavljene na mjesto i da je Bottas mirno prihvatio ulogu druge violine nakon što se prve sezone u momčadi činilo da bi mogao više biti kao Nico Rosberg i stalno puhati za vrat Hamiltonu. Osim u Azerbajdžanu, gdje ga je peh odvojio od pobjede, lani Finac više-manje nigdje nije izgledao kao ravnopravni momčadski kolega i bilo je logično za pretpostaviti da će mu karijera nakon takve sezone krenuti silaznom putanjom. Osobno, bilo mi je žao što već ove sezone priliku umjesto njega nije dobio talentirani Esteban Ocon i bio sam prilično uvjeren da bi se to moglo dogoditi u nekom trenutku tijekom sezone.

Ali Bottas je mislio drukčije.

Enciklopedijska natuknica

Nakon prvih šest utrka sezone nalazi se u zoni u kojoj bi, da Hamilton jednom odustane, preuzeo vodstvo u prvenstvu — a već je neko vrijeme i vodio u njemu, i to ne zbog nekih Lewisovih problema ili grešaka, nego zato što je to zaslužio na stazi. Istina, Britanac je ostvario četiri, a Finac samo dvije pobjede, ali — u potpunoj suprotnosti s prošlom sezonom — ni u kojem trenutku nije izgledao podčinjeno, kao drugi vozač. Utrke se odlučuju između njega i Lewisa, obično u prvom zavoju, ali razlike su uistinu male.

Bottas posebice impresionira u kvalifikacijama, u kojima je već triput bio najbrži. Naravno, poput svakog drugog vozača ikada, prije ove sezone je najavljivao kako će biti njegova, kako više neće biti pristojan i micati se u stranu… Nisam mu baš osobito vjerovao, samo da bi me na stazi dočekala potpuna transformacija koja me neobično podsjeća na jednu otprije desetak godina o kojoj Valtteri možda ponešto zna i iz prve ruke.

Felipe Massa je do 2008. izgledao kao enciklopedijska natuknica pojma “drugi vozač”, doslovno savršeno se uklapajući u nju. Kažu da je Harvey Keitel jednom u nekoj afričkoj enciklopediji pronašao svoju sliku iz Taksista kao ilustraciju pojma “svodnik” — e, pa točno toliko vam je i Felipe bio prikladan za enciklopedijsku natuknicu. A onda nas je na početku te sezone dočekao drugi i drugačiji vozač, čovjek kojem se već iz pogleda i izraza lica dalo iščitati da nije više pripravan na sporedne uloge. Nije uspio, a nesreća u Mađarskoj sljedeće godine vratila ga je u svijet prosječnosti, ali tih sezonu, sezonu i pol, nipošto nije bio slučajno na vrhu.

Valtteri ove godine izgleda točno tako, kao čovjek koji je čvrsto odlučio ugrabiti priliku i pokazati da može i protiv najvećih. Upitno je samo je li i to podizanje letvice dostatno za ravnopravnu borbu s nekim poput Hamiltona na vrhuncu moći, ali nadajmo se da jest, zbog, ehm, dramaturgije prvenstva. Osim pogleda, tu je sada i bradica, kao vizualni znak nekog novog vozača, a mora se spomenuti i jasna poruka “Fuck You!”, upućena svim kritičarima (hvala, hvala…) netom po prolasku kroz cilj i pobjedi u prvoj utrci ove sezone u Melbourneu.

Nekakav Finac

Bottas je od najranijih dana pokazivao izniman talent, popriličnom dominantnošću prolazeći kroz niže kategorije, a 2012. je učinio pomalo riskantnu, ali ispravnu odluku da ne vozi nikakve utrke nego kao treći, testni vozač, stječe F1 iskustvo u momčadi Williamsa. Već je tada, a i u sljedećoj sezoni, kada je dobio priliku nastupati i na utrkama, pokazao da je brzinom ravnopravan, ako ne i ispred Pastora Maldonada, vozača koji je imao mnoštvo mana i mušica, ali za nedostatak brzine ga uistinu nije trebalo optuživati.

Zapravo, debitant je sezonu bodovno završio ispred momčadskog kolege, a isto će ponavljati i u sljedeće tri, kada je tu ulogu preuzeo upravo — Massa. Williams je tih godina bio vrlo dobra momčad, pa je stiglo i ponešto plasmana na podij, kao i odlični plasmani na kraju prvenstva: četvrto, peto i osmo mjesto u poretku vozača. Spojimo li to s činjenicom da je o njegovoj karijeri brinula menadžerska agencija koju su osnovali njegov vozački idol, Mika Häkkinen, te nekadašnji Williamsov, a danas Mercedesov suvlasnik Toto Wolff, nijje osobito začudilo da je nakon nenadanog Rosbergova povlačenja sa staze upravo on dobio mjesto u dominantnoj Mercedesovoj momčadi za sezonu 2017.

U prvoj sezoni nije oduševio, ali ni razočarao; smucao se u bodovima na nevelikoj razdaljini iza Lewisa, ipak ne dovoljnoj da ga i u jednom trenutku ugrozi. Ostvario je tri pobjede i završio na trećem mjestu u prvenstvu. Sljedeća je sezona, kao što već znate, bila vrlo nezadovoljavajuća, a ova zasad ide odlično. Mada mu, da bi je uistinu i pretvorio trijumf, pored nove odlučnosti i vrhunske vožnje treba i nešto što se vrlo rijetko događa, poneki Hamiltonov kiks.

Protiv sebe ima jednog od najboljih vozača u povijesti utrka, i to na vrhuncu karijere. Sam Lewis tvrdi da nije u dostatnoj formi na početku sezone te da ima mnogo prostora za popravak — a to zvuči pomalo zastrašujuće kada dolazi od nekoga tko je zasad osvojio dvije trećine odvoženih utrka i vodi u prvenstvu.

Dakako, Mercedesu nije u interesu da dominira toliko da prvenstvo postane nezanimljivim, te postoji i mogućnost da ga ondje, ako je konkurencija već previše zaostala, dodatno začine poticanjem borbe među svojim vozačima. Nije toliko komplicirano ni srediti kvar ili dva na Hamiltonovu bolidu ako zaprijeti prevelikom dominantnošću… Mada postoje najmanje dva razloga zašto je to malo vjerojatno.

Kao proizvođač cestovnih automobila, ta je marka u nevjerojatnom naletu i već osam godina u nizu povećava prodaju. Premda je prodaja u Ujedinjenom kraljevstvu lani posustala, to je i dalje četvrto najveće Mercedesovo tržište; lani se ondje prodalo oko 172.000 automobila, a u Finskoj samo oko 6.000. S marketinške strane, nikome baš osobito ne odgovara da nekakav Finac postane svjetski prvak.

A pogotovo ne Finac bez značajne navijačke baze izvan matične države.

Dobar u svemu, poseban ni po čemu

Bottas nije Kimi Räikkönen (zapravo, imali su i nekoliko poštenih domoljubnih sunarodnjačkih sudara i međusobnih izbacivanja iz utrke) — ni po broju navijač(ic)a diljem svijeta, ni po karakteru. On je naprosto premalo zanimljiv i prenormalan kao osoba. Čak nakon što je postao F1 zvijezda nije napucao ni djevojku, plivačicu Emiliju Pikkarainen (žena drži finske rekorde na 50, 100 i 200 metara leptir te 200 mješovito) — naprotiv, u rujnu 2016. su se vjenčali. U razgovoru, odgovori na pitanja su mu razumni, odgovorni i ultimativno nezanimljivi. Pita li ga tkogod za finsku školu vozača, neće početi odgovor s Häkkinenom, pa čak ni Kekeom Rosbergom, nego se sjetiti i prvog Finca u Formuli 1, pokojnog Lea Kinnunena — dosadni štreber se potrudio proučiti povijest!

Tražeći po intervjuima neku zanimljivost kojom bih mogao začiniti tekst naišao sam jedino na simpatičnu priču o tome kako je jednom odveo Emiliju na karting na ledu, pa nakon utrke dva dana nisu razgovarali jedno s drugim. Naravno, dosadni štreber iz toga je naučio pouku, pa se otada više ni u čemu ne nadmeću, nego sudjeluju samo ako su u istom timu…

Ove je godine, pripremajući se za sezonu, nastupio i na Arktičkom reliju, natjecanju u okolici Rovaniemija koje se boduje za nacionalno prvenstvo, a tradicionalno privlači i lokalne F1 vozače. Petim mjestom, uz pobjedu na jednom brzincu, pokazao je da i u tom sportu ima što za reći. Ukratko, u svemu čega se primi Valtteri se doima kao fin, pristojan i uspješan čovjek koji se jamačno jako svidio roditeljima svake djevojke s kojom je izašao u školi, dok su ostalim dječacima, pak, njihovi roditelji govorili kako bi se trebali ugledati na njega.

Ukratko, dosadni štreber.

Dobar u svim segmentima utrka, ali ni po čemu poseban ni u jednom od njih — nećete ga spominjati među najboljim u startovima, pretjecanjima… ali niti reći da je u nekom od tih segmenata osobito loš. Jedino za što je ponekad optuživan bio je nedostatak agresivnosti na stazi, ali ni to baš ne možemo uzeti kao neku konstantu; čovjek je naprosto, kao što sam možda u nekom trenutku već spomenuo — ili je barem bio do trenutka kada je pustio bradu i počeo psovati u radio komunikaciji — dosadni štreber, ekstremni primjer potpunog nedostatka osobnosti u sportu i vremenu u kojem i načelno prigovaramo većini vozača na nedostatku osobnosti.

Ipak, i takav u ovoj novoj inačici, nazovimo je Bottas 2.0, u ovom trenutku doslovno je jedino što stoji između Hamiltona i potencijalno najdosadnije sezone u povijesti utrka, te nemamo što drugo doli nadati se da će čim dulje ostati u konkurenciji i čim češće biti brži od dvojice vozača srebrnih strijela. Zbog dramaturgije.

Može li to na kraju ove, ili neke od sljedećih sezona, pretočiti u titulu i ostvariti metamorfozu u velikog prvaka? Osobno mislim da ne može i da se to nikada neće ostvariti, ali tko zna… Baš poput Masse 2008., postoji to nešto u njegovom pogledu, čega do ove godine nije bilo, što daje tračak nade da sam ipak u krivu.

*Dramaturgija je, dakako, znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem dramske umjetnosti i nema nikakve veze s dramatikom, koja pored same dramske književnosti označava i stanje krajnje napetosti ili emotivne potresenosti, te se koristi i kao sinonim za riječ dramatičnost. U tom smislu, dakako, utrke Formule 1, ni ma koja druga sportska natjecanja, ne mogu imati dramaturgiju nego dramatiku.

Osim ako ste Slavko Cvitković.

Riječ “dramaturgija” se zahvaljujući njemu utisnula u svijest ljubitelja F1, košarke i svih ostalih sportova koje je desetljećima prenosio, jer ju je sve to vrijeme uporno pogrešno koristio. Ne znam za vas, ali kada čujem nekog od današnjih komentatora kako spominje utrku punu dramatike, nekako se lecnem i pomislim kako to uistinu nije u redu. Sorry, striček Klaić, Anić, Ladan, ma sorkač svi jezikoslovci, kada ste pisali te pravopise i rječnike, sve ste pobrkali, barem kada je o utrkama riječ: Formula 1 nema dramatiku nego dramaturgiju — i amen!

Ne propusti top članke