Sudar titana

Novi dvoboj najboljih kuglaša, Novozelanđanina Walsha i Amerikanca Crousera, nudi spektakl

Zadnja izmjena: 30. lipnja 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Telesport

Atletika je na glasu kao kraljica sportova, ali zbog svoje bazičnosti ima prilično skučen prostor za zainteresirati širu publiku. Postoje dva načina da bi se to ostvarilo: prvi je da postoji izraženo rivalstvo između dvaju karizmatičnih atletičara, a drugi je da su izvedbe jednog pojedinca opasno blizu pomicanja dosadašnjih ljudskih granica. No, postoje i slučajevi kad se ispune oba uvjeta, a tada je zajamčen pravi spektakl.

Sutrašnji miting Dijamantne lige u Stanfordu napeto se iščekuje upravo zbog jednog takvog dvoboja – na redu je novi međusobni okršaj Amerikanca Ryana Crousera i Novozelanđanina Toma Walsha. Najveći okršaj ujedno je i najteži, i to doslovno, zato što je riječ o bacačima kugle. Ogromni Crouser je na 203 cm visine nakupio 150 kilograma, ha, što mišićnog, što ostalog tkiva, dok je Walsh gotovo 20 cm manji, pa je težak ‘tek’ oko 120 kg.

Dakle, publika na stadionu neće imati problema s uočavanjem njihovih figura među hrpicom atletičara koji će u isto vrijeme biti ‘razasuti’ po terenu. Ovo će biti njihov 22. izravni okršaj, a dosad je blago uspješniji Amerikanac koji je 12 puta bacao dalje.

“Mrzim gubiti od bilo koga, a osobito mrzim gubiti od njega”, izjavio je Walsh

Međutim, Novozelanđanin je ipak nešto trofejniji. Istina da je Crouser pokupio ono najvažnije zlato, olimpijsko iz Rija, no izuzev toga njegova riznica seniorskih medalja potpuno je prazna. Walsh je, pak, bronci iz Brazila pridodao svjetsko zlato na otvorenom iz Londona, dva dvoranska svjetska zlata i jednu broncu, a tu su još i dvije kolajne s Igara Commonwealtha.

S druge strane, Crouser je nedavno preskočio Walsha na vječnoj ljestvici kuglaša — prije dva mjeseca u Long Beachu kugla je poletjela do 22,74 metra, što je sedmi hitac svih vremena i najdulji nakon 1990., odnosno vremena kada je Randy Barnes postavio svjetski rekord od 23,12 m. Mjesec dana kasnije u Tucsonu, Crouser je dobacio do 22,67, što je izjednačenje osme najveće udaljenosti u povijesti, odnosno Walsheva osobnog rekorda kojeg je postigao lani u Aucklandu.

Veliki broj međusobnih okršaja

Oba bacača su 1992. godište, što znači da su u naponu snage. Ovako dobri rezultati u ranom dijelu sezone Crousera su ohrabrili za najavu skorog rušenja svjetskog rekorda, ako ne sutra u Stanfordu, onda svakako u listopadu na Svjetskom prvenstvu u Dohi; već se pohvalio da baca potrebnu daljinu na treninzima. Njegov se rival toj tvrdnji samo narugao, ocijenivši to kao samohrabrenje.

Njihov međusobni odnos definitivno odskače od kurtoaznih običaja atletskog svijeta i uvelike se približava komunikaciji iz boksačkog miljea: “Mrzim gubiti od bilo koga, a osobito mrzim gubiti od njega”, izjavio je jednom prilikom popularni Kiwi, te kočoperno nastavio, “Amerikanci misle da je bacanje kugle njihova privatna zabava i onda kada dođe netko poput mene i pokaže im kako se to radi… To im se baš ne sviđa.”

Crouser nije toliko ratoborno raspoložen prema svom rivalu, ali često u izjavama daje dojam da se smatra svijetom za sebe, da mu nitko ne može ništa kada nema problema s ozljedama. Takvi atipični istupi ne trebaju previše čuditi. Kako kaže moj drug, stanovita doza krkanluka karakteristična je za ljude tolike snage i proporcija.

To može biti samo dodatni začin u privlačenju pozornosti šire javnosti, a na kraju krajeva, takav nadobudni stav pogodovao je velikom broju njihovih međusobnih okršaja kroz posljednjih nekoliko godina. Za razliku od najboljih sprintera koji se uglavnom međusobno izbjegavaju većinu sezone, ponositi Crouser i Walsh imaju iskrenu želju stalno dokazivati da su bolji jedan od drugog. Zbog toga smo imali priliku uživo vidjeti njihov okršaj i na Hanžeku.

Ono što posebno intrigira ljude nije to služe li se rotacijskom ili linearnom tehnikom izbačaja (rotacijskom obojica), niti, pak, kojim su se sportovima bavili ranije u mladosti (Walsh kriketom, Crouser je bacao disk). Ono što većina želi znati jest čime se, zaboga, oni hrane? Ili bolje rečeno, koliko se hrane? Onako korpulentnima nedvojbeno im treba mnogo goriva za pogon.

6000 kalorija dnevno

“Kada se ustanem, obavezno masno doručkujem. U podne je ručak, a u dva i pol je drugi ručak. Zatim je u pet večera, a u sedam i pol druga večera. I naravno, ubacim još koji međuobrok po potrebi”, izjavio je na tu temu Crouser i nije se šalio. Pet velikih obroka dnevno nužno je kuglašima da zadrže potrebnu masu; izvan sezone vrlo brzo gube kilograme zato što mnogo toga jedu — na silu. “Često neko vrijeme nimalo gladan buljim u tanjur i mentalno se natjeravam započeti jesti nešto što ne želim.”

Ako ste mislili da bacači u sebe trpaju što god požele, na krivom ste tragu. Fast food je zabranjen, a potrebnih 6000 kalorija i 300 grama proteina dnevno unose na strogo propisan način od strane nutricionista, uglavnom preko piletine, ribe, teleće jetrice, tjestenine, jaja, povrća i proteinskih pločica.

Walsh ranije u karijeri nije revno držao do režima ishrane — na svom blogu je objavljivao kako se s trening partnerom natječe u žderanju 3 kilograma burrita i hamburgera. Međutim, nakon što mu je norma za Svjetsko prvenstvo u Moskvi 2013. izmakla za jedan jedini centimetar, Kiwi se odlučio posve uozbiljiti, što ga je dovelo do aktualnih vrhunskih rezultata.

Posebnu draž njihovom rivalstvu daje činjenica da Crouser i Walsh nisu sami. U leđa im puše niz konkurenata koji su sposobni bacati preko 22 metra (Joe Kovacz, Darrel Hill, David Storl…), a nadajmo se da će im se pridružiti i naši Stipe Žunić i Filip Mihaljević, koji je nedavno hicem od 21,84 metra oborio hrvatski, odnosno, Stipin rekord za 36 centimetara.

Tako opasna konkurencija ne daje dvojcu koji odskače ni trenutka predaha, jer je lako moguće da u slučaju slabije forme ili koncentracije ostanu bez postolja, kao što se dogodilo Crouseru u Londonu. Sve ih to gura u žestoke treninge koji se očituju u konstantnom pomicanju vlastitih, a možda i povijesnih granica.

Atletska sezona polako se zahuktava, a u sunčanoj Kaliforniji na Prefontaine Classicu sve će oči sa simpatijama biti uprte u ove dvije bucmaste gromade od ljudi. No, nemojte da vas izgled zavara — premda su uvijek i više nego dobro nahranjeni, u njima ne jenjava glad za uspjehom.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.