Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Zadnja izmjena: 8. ožujka 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Živimo u vremenu u kojem je gotovo nemoguće poistovijetiti se s elitnim sportašem ili ga bar razumjeti. I da odmah raščistimo — ne bih se sada htio zaplesti u kakvu romantizaciju prošlosti i slično, već se želim fokusirati samo na ovu tezu.

Sliku o elitnim ili vrhunskim nogometašima uglavnom kroje mediji, koji o njima nerijetko pišu kao o nadnaravnim bićima, iako se zapravo radi o ljudima koji takoreći ganjaju loptu nekoliko sati dnevno. Nogometaši postaju medijske i marketinške zvijezde, koje se tobože putem društvenih mreža zbližavaju sa svojim fanovima. U takvom medijsko-izvještavačkom spektaklu rodile su se dvije krajnosti — kad nam tako odgovara, nogometaše promatramo kao umišljene zvijezde koje nezasluženo mlate ogromne količine novca; druga je ta da ih ponekad uistinu veličamo kao nekakve nadljude i neprikosnovene uzore. I jedno i drugo se čini pogrešnim, ali dojma sam da se i jedno i drugo može razumjeti.

Primjer Garetha Balea takvo što fino ocrtava.

Mediji nam ovih dana serviraju sliku o njemu kao zvijezdi koja živi u nekom svojem svijetu te koja svojim igrama, pa i ponašanjem, ne može opravdati taj status i golemu količinu novca koju zarađuje. Tjera ga se iz Real Madrida, pljuje mu se u lice i od ove mu se subote fućka prilikom izlaska iz igre. U samo mjesec dana Velšanin je uspio postati crna ovca, neželjeno dijete Kraljevskog kluba. I to se stvarno može razumijeti, ako uzmete u obzir koliko je teško poistovijetiti se s njegovim životom i problemima. Nikoga nije pretjerano briga zašto se, eto, taj Bale našao uvrijeđenim, izoliranim ili kako su već njegovu situaciju iskonstruirali mediji.

Svih ovih godina se u Madridu osjećao kao da ga netko i nešto pokušava sputati. No, i takav osakaćeni Bale je jedan od najboljih igrača na terenu

S druge strane, prije nešto više od devet mjeseci portretiralo ga se kao supermena. S obzirom na gol škaricama u finalu Lige prvaka, i to se može razumjeti.

U takvom sudaru krajnosti obično se zaboravlja pričati o nekome kao o nogometašu — o njegovim čisto nogometnim vrijednostima, o njemu kao o igraču, što on na kraju krajeva jest, bez obzira koliko love mlatio i koliko se nestvarnim činio. Bale je razočaran upravo time — o njemu se ne priča kao o nogometašu, a k tome su na tu zagušenu medijsku površinu isplivale i neke zapravo prilično bezazlene privatne stvari.

Poštivao hijerarhiju

Velšanin je razočaran time što se zaboravlja kako je u tom finalu Lige prvaka proglašen igračem utakmice, iako je na terenu proveo samo pola sata, pa i zabio taj drugi, zapravo pacerski gol. Zaboravlja se i to kako je 2014. onim — ajde neka bude — nadljudskim pretrčavanjem Marca Bartre riješio finale Kupa Kralja. Zaboravlja se kako je mjesec dana kasnije u produžecima finala Lige prvaka protiv Atlético Madrida zabio pogodak za 2-1, koji je praktički slomio žilave trupe Diega Simeonea. Zaboravlja se i kako je dvije godine kasnije protiv istog suparnika u istoj fazi asistirao za jedini Realov pogodak na utakmici, a onda i zabio jedanaesterac u raspucavanju. Protiv Jana Oblaka — koji te večeri penal ne bi mogao skinuti ni meni, naći će se i reći uvijek neki zlobnik.

Sasvim razumljivo, Velšanin je razočaran jer se u ovim trenucima pljuvanja po njemu u potpunosti zanemaruje njegova ostavština u Kraljevskom klubu. Naravno, gotovo ga nitko ne razumije. No, što se uopće može reći o nekome koga se uglavnom promatra kroz medijsku prizmu ili zatamnjeno staklo Rolls Roycea?

Pa, ne baš previše, ali valja istaknuti jednu stvar.

Dojam koji se uvijek stvarao o Baleu bio je taj da se ne radi o nekakvom umišljenom egotriperu. Taj dojam uvijek je bio rezerviran za njegovog kolegu Cristiana Ronalda — u španjolskim medijima Velšanin je predstavljen kao jeftinije pojačanje, ono od 91 milijun eura, baš zato da se ne povrijedi ego njegova Visočanstva. Od samog je početka, dakle, Bale ‘odgajan’ kao netko tko će biti u Cristianovoj sjeni. I nije to nekakva floskula — da je Cristiano još u Madridu, ne bi Bale izvodio onaj jedanaesterac protiv Levantea, niti bi izvodio onaj subotnji slobodnjak protiv Barcelone kad je loptu poslao nebu pod oblake.

Tu je hijerarhiju Velšanin cijelo vrijeme poštivao. Radio je, šutio i trpio i nije nasjeo na medijske provokacije koje su nastojale razjebati njegov odnos s Cristianom. Zapravo o njemu postoji stereotipna slika kako se radi o skromnom i povučenom tipu, koji, eto, ne voli puno pričati, a kamoli otkrivati svoj privatni život.

Ovaj put Bale je nasjeo na medijske provokacije, a u tome su asistirali i njegovi suigrači.

Stakleni golfer

HOLA, es un sueno para mi jugar para Real Madrid. Gracias por la gran bienvenida. Hala Madrid!”, izjavio je na predstavljajnju na tečnom španjolskom tada 23-godišnji mladić od 101 milijun eura.

O nekim idijotarijama iz ove sage s Baleom zaista nema smisla raspravljati; Marcelo je s novinarom nekih 40 minuta razgovarao o svojoj karijeri, a izvučena je izjava o Baleu koji ne zna španjolski, što je pak Brazilac ispričao kao simpatičnu zanimljivost. Bale vrlo vjerojatno razumije španjolski, ali ga slabo priča i javno ga je sram pričati — kako ga priča stvarno nije ni čudo, i to zaista jest pomalo porazno. Ulje na vatru zatim je dodao Thibaut Courtois koji se razvezao o tome kako Velšanin nije došao na jednu kasniju večeru, pa je to, eto, bio dokaz kako se ne može prilagoditi načinu života nakon šest godina života u Španjolskoj.

Nadalje, navodno ga u svlačionici zovu “golferom”. Pa što s tim? Koga boli ona stvar što čovjek voli golf? Koga boli ona stvar što ga gleda na tabletu prije utakmice?

Posljednja točka optužnice jest ta da je postao predmet sprdnje u svlačionici; teško je zamisliti da jednog Balea suigrači podjebavaju kao da je nekakav neprilagođeni retardirani klinac iz osnovne škole; vjerojatnije je da ga povremeno zadirkuju zbog njegovih jezičnih vještina.

Sve to nije ni toliko bitno jer Velšanin je ionako nezadovoljan statusom u momčadi, odnosno činjenicom da je u posljednjih mjesec dana dosta korišten kao rezerva, i to u sezoni kad je konačno trebao izići iz Cristianove sjene.

Takvo postupanje shvatio je kao omalovažavanje. I dok se forsiranje iznimno talentiranog Viniciusa Júniora još može razumijeti, (Bale je kod Santiaga Solarija prije ozljede igrao na lijevom krilu, gdje je sada Vinicius) pretpostavljanje Lucasa Vázqueza Velšaninu u posljednjih mjesec dana naprosto ga je počelo iritirati. U zajebanciji bismo mogli reći kako Vázquez ima božanski status kod Solarija — radi se o zahvalnom igraču, igraču zadatka, ali ne i o, dugoročno gledajući, igraču koji donosi prevagu ili rješava utakmice. To što je Solari u subotu Balea konačno pretpostavio Vázquezu može se shvatiti kao znak da neće s njim odigrati opasnu igru koju je odigrao s Iscom, kojeg je praktički potpuno marginalizirao. S druge strane, Solari je možda naprosto dozirao Balea, imajući na umu da je ‘staklen’, odnosno sklon ozljedama.

Finala s klupe

Bilo kako bilo, posljednje informacije govore kako je u subotu napustio stadion prije samog kraja utakmice i čini se izglednim kako bi se njegov oduvijek klimavi brak s Real Madridom mogao raspasti ovog ljeta; doduše, pitanje je tko bi htio platiti masnu odštetu za igrača koji ima još tri godine ugovora, koji će tražiti ogromnu plaću, kao i pitajboga koje sve bonuse, a koji će na ljeto navršiti 30 te je usto takav staklen. Spominje se i onaj pomalo sentimentalni rasplet situacije, možda u vidu kakve trampe — povratak u Tottenham.

A te bi ozljede mogle biti prilično jak argument onima koji tvrde kako Bale nikad nije do kraja opravdao očekivanja u Madridu. Činjenica je da je on mnogo puta igrao i onda kad to nije zaslužio, to jest i onda kad iz zdravstvenih razloga možda nije trebao. Tako je bilo baš zato što je Bale veća zvijezda od nekog Isca i što je uvriježena praksa u Realu nakrcati najskuplje u prvih 11. Prepone, aduktori, lože, listovi — takve mišićne ozljede potrebno je pravilno liječiti, a Bale nerijetko nije prolazio kompletnu rehabilitaciju, ulazeći time u začarani krug.

Dovoljno je baciti oko i na statistiku kako bismo utvrdili da je Bale barem posljednjih sezona podbacio.

Primjerice, u zadnje tri sezone, uključujući ovu, u La Ligi je upisao svega šest asistencija, dok je u prve tri sezone imao čak 31. U tom je periodu upisao i 47 pogodaka, dok je u zadnje tri sezone zabio njih 30. Usudio bih se čak reći kako u smislu kontinuiteta nikada nije uhvatio onu monstroznu formu iz Tottenhama, kada se doimalo kako bi možda mogao konkurirati nadnaravnim Cristianu Ronaldu i Lionelu Messiju.

Problemi su pak pojačano počeli u sezoni 2016./2017., nakon Eura u Francuskoj, kad je svoj Wales dovukao do polufinala. Život u sjeni, ozljede, a onda i Isco i Marco Asensio pobrinuli su se da nema zagarantirano mjesto u prvih 11. Finale 2017. u svom Cardiffu, kao i prošlogodišnje, Bale je počeo na klupi. Već je tada počelo tinjati nezadovoljstvo u njemu.

Korijen njegovih problema s ozljedama vjerojatno leži u činjenici da je kao tinejdžer naglo izrastao, 20 centimetara u godinu i pol dana. Tada su počeli bolovi u leđima, a u Southamptonu su zbog toga čak odgodili odluku o dodjeli stipendije. I ako malo razmislite, ovaj se igrač doima kao da je netko ušao u editor Pro Evolution Soccera ili FIFA-e, kako vam draže, te počeo slagati nekakvog monstruoznog igrača budućnosti. Jebiga, samo da još nije zaboravio otkloniti taj problem s ozljedama.

Ostavština u Madridu

Čovjek ima naprosto sve – nevjerojatnu brzinu, sjajan je tehničar i ima tu uvijek nekako finu ljevicu; njome je legitiman kandidat za izvođenje svih prekida; fizički je izuzetno jak, a može trčati od jutra do sutra; odličan je dribler, a jak je i u zračnom duelu; ono što se zanemaruje — nije egotriper koji će zanemariti taktičke zadatke, makar i defenzivne prirode, te je jako koristan za bilo koju vrstu presinga; započeo je kao bek, a završio kao jedan od najboljih krilnih igrača na svijetu; može igrati povučenu špicu, pa i samu špicu, a dobro pliva i u toj slobodnoj roli koju je najčešće igrao za Wales…

Baš zato što je bio toliko dominantan među svojim vršnjacima u srednjoj školi u Cardiffu, profesor tjelesnog morao je na neki način osakatiti Balea.

Ponekad bi mu naprosto naložio da smije imati jedan dodir te da smije igrati samo desnom nogom. Mogli bismo reći kako se Velšanin svih ovih godina u Madridu osjećao baš tako, kao da ga netko i nešto pokušava sputati i spriječiti da u popunosti oslobodi svoje mogućnosti. No, i takav osakaćeni Bale je jedan od najboljih igrača na terenu. Velšanin će dobiti samo pola sata u finalu Lige prvaka, ali će zabiti onaj gol škaricama te će biti proglašen igračem utakmice.

I vjerojatno se s nekime poput Balea nikada nećemo moći poistovijetiti, niti ćemo ga ikada moći razumjeti, ali njegovu ostavštinu u Madridu ne bismo smjeli dovoditi u pitanje — bez obzira na to hoće li se na ljeto priča nastaviti ili prekinuti.

Ne propusti top članke