Sveto ime to

Futsal Dinamo navršio je 10 godina: što je postignuto i gdje je danas klub?

Zadnja izmjena: 4. travnja 2022.

Iako sam u svojih nekoliko prošlih tekstova možda dao naslutiti drugačije, istina je da nikad nisam bio član Futsal Dinama. Kad sam se već odlučio ispovijediti, treba reći i da u ovih osam godina, koliko dugo klub funkcionira po članskom modelu, nisam bio ni na jednoj jedinoj utakmici. Bio sam, doduše, jednom na Šalati, onda kad sam se uvjerio da Dinamov duh i dalje lebdi nad Zagrebom, ali to je manje-više to; toliko o mojoj dinamovštini… Nema sad smisla previše objašnjavati zašto; futsal mi kao sport nije toliko privlačan, a u međuvremenu sam, iz dobro znanih razloga, iz frustracije zabrazdio u ravnodušnost. Bez neke patetike, bio sam sve ono protiv čega se u Futsal Dinamu nastoje boriti. Bio sam letargičan i nije mi bilo stalo.

I znam da nisam jedini.

Prekjučer me počela gristi savjest i da zašto prošlu subotu nisam bio u Kutiji šibica; osim prilike da se konačno približim klubu prema kojemu ipak osjećam simpatiju, pa sad već i poštovanje, za vjerovati je i da bi ovaj tekst dobio drugačiju ili bolju teksturu. Futsal Dinamo je tog dana igrao prvenstvenu utakmicu protiv Crnice, ali i obilježavao svoj 10. rođendan; ni ne sluteći što će se dogoditi otprilike dvije godine kasnije, klub su 21. ožujka 2012. osnovali Matija Đulvat i prerano preminuli Mate Čuljak. Dinamo je inače izgubio 2-1, ali atmosfera je ponovno bila atipično sirova i divlja za hrvatski dvoranski sport. Doduše, Kutija nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta kao nekad, ali nije da su dinamovci postali ravnodušni ili letargični, već su mjere protiv koronavirusa ostavile posljedice.

Kraj sezone 2019./2020. odigrao se pred praznim tribinama — iako je Stožer dopustio određeni broj gledatelja, samo da bi HNS odigrao ulogu dežurnog epidemiologa — dok je prošle Futsal Dinamo odigrao jednu utakmicu pred publikom, i to pod ograničenjem od 20 posto kapaciteta. Ove je sezone to podignuto na 30 posto, uz covid potvrdu, a prije dva tjedna na snagu je stupila odluka o punom kapacitetu uz potvrdu ili 50 posto bez potvrde. Nije naodmet podsjetiti da je domaće utakmice ekipe pratilo 1.200-1.300 ljudi, pa i da bi ta brojka bila još veća na utakmicama playoffa.

Futsal Dinamo je na svojem najtežem ispitu pokazao da se ne radi o balončiću euforije koji će se kad-tad ispuhati, već o klubu koji mijenja mentalitet i navike ljudi

Klub je onda doživio i ozbiljni udarac po pitanju članstva; kad smo koncem 2019. radili zadnji tekst, Futsal Dinamo je imao oko 2.300 članova. Iduće godine ta je brojka stala na oko 1.500, prošle na oko 1.200, a klub danas broji oko 800 članova, iako će to u idućih devet mjeseci sigurno rasti. Kad uzmete u obzir da su članarine i (godišnje) ulaznice njegov iznimno bitan izvor prihoda — prije nekoliko godina udio u prihodima od spomenutog iznosio je 37 posto — onda možete zamisliti u kakvim se financijskim problemima klub mogao naći.

Mogao, ali ipak nije.

Put od puno pretpostavki

Krizna razdoblja obično pokažu koliko su zdravi financijski temelji neke organizacije; dok ste, teško je ne primijetiti, u GNK-u svega dva tjedna od uvođenja karantene imali jednostrano i drastično rezanje plaća, u malenom Futsal Dinamu nije bilo takvih vatrogasnih mjera. Dapače, njegova malobrojna uprava pokazala se snalažljivom i fleksibilnom, do čega ćemo još doći. Ono što zapravo želim reći je da, nakon razdoblja u kojem je puno toga bilo zasnovano na entuzijazmu i improvizaciji, Futsal Dinamo sada ulazi u novu fazu, i to unatoč svim objektivnim poteškoćama s kojima se susreo u protekle dvije godine.

Klub ulazi u fazu svojevrsne stabilizacije u kojoj je samo pitanje vremena kad će se dogoditi i taj rezultatski iskorak. Šest puta je Futsal Dinamo zapinjao u polufinalima i još uvijek nije osvojio prvenstvo, na što vjerojatno u klubu ni sami nisu računali. Malodušni i zajedljivi dinamovci, mamićevci sa zapada i internet-trolovi vjerojatno će u tome pronaći samo potvrdu teze po kojoj ulica ne može voditi klub i slično; naravno, legitimno je i da članovi postave pitanje zašto u šest godina Dinamo nije postao prvak. Međutim, legitimno je zapitati se i: koliko je stvarno klub rezultatski neuspješan?

Futsal Dinamo je apsolutno svake godine od ulaska u prvu ligu dolazio do polufinalne serije; s druge strane, imate Nacional koji je drmao hrvatskim futsalom i dvaput igrao elitnu rundu Lige prvaka, ali danas više ne postoji i njegov nekadašnji gazda je u zatvoru. Unatoč nemalim ulaganjima imate i Split koji ligu nije osvojio gotovo 10 godina, dvaput je ispadao, a i danas je u drugoj ligi. Ondje će iduće godine biti i Alumnus koji je ligu osvojio 2014. Olmissum je tek nedavno ušao u 1. HMNL, osvojio ju je dvaput, ali tek treba vidjeti koliko je dugoročan projekt; slično vrijedi i za Novo Vrijeme. Ni ostali klubovi, poput Vrgorca, Crnice ili Squarea nisu imali nekakve spektakularne rezultate, pa ispada da je Futsal Dinamo u tom kontekstu jedna od rijetkih konstanti domaćeg futsala.

Na kraju krajeva, zamislimo da je klub uoči sezone 2019./2020. odlučio prekopirati poslovni model kakav prevladava u našem futsalu; zamislimo da je odlučio dovesti nekoliko zvučnih imena ili profesionalaca koji bi samo trebali obaviti posao. S obzirom na to da ljudi nerijetko nemaju predstavu o tome što su troškovi, nije naodmet reći da jedan takav igrač košta minimalno 150 tisuća kuna godišnje, često i više. Dinamo je inače te sezone, prema Đulvatovim riječima, za prvu momčad imao budžet od 350-400 tisuća kuna — plaće nisu velike, ali stižu na vrijeme i stići će sigurno. Bilo kako bilo, klub bi u tom slučaju trebao zanemariti projekt Škole futsala (veći broj trenera, njihove plaće, najam dvorana, oprema itd.) samo da bi se nadao eventualnom naslovu, a onda i većem broju gledatelja, članova — lako moguće i takozvanih trendovaca — i sponzora.

Kao što nam je onda rekao tajnik kluba Sebastian Sobota, taj je put sazdan od puno pretpostavki. Pretpostavki koje, primjerice, nisu računale na pandemiju.

Futsal Dinamo je na kraju još tu nesretnu 2020. uspio završiti u plusu; naravno da su se srozali određeni troškovi, ali klubu je ponajviše pomogla donatorska akcija Plavi prijatelj. Akcija je i danas aktualna i postala je još jedan bitan izvor prihoda.

Normalni i pošteni Dinamo

I Škola futsala je blizu toga da postane samoodrživa; prije pandemije u Školi je treniralo oko 120 klinaca, došlo je zatim do blagog pada, samo da bi ih danas bilo oko 150, i to opet unatoč svim poteškoćama, kao što je nemogućnost održavanja pokaznih treninga u školama i slično. Nema više ni trenera-igrača, odnosno igrača prve momčadi koji su radili i u omladinskom pogonu, već samo bivših igrača koji su danas treneri. Već zadnjih nekoliko godina Škola izbacuje igrače za prvu ekipu, a danas oni čine gotovo polovicu rostera. Radi se o dečkima koji vole taj klub, ne trebaju im astronomske cifre da bi za njega zaigrali, a na kraju krajeva, radi se o igračima koji imaju potencijal i kvalitetu, neki zasigurno i u reprezentativnom kontekstu.

Također, momčad je ove sezone dodatno profesionalizirana. Povećan je broj treninga, dvaput tjedno se ide u teretanu, tu su dva pomoćna trenera, dva kondicijska trenera, fizioterapeutkinja, a uveden je i poseban režim ishrane. Gotovo pola momčadi danas čine profesionalci i nema više toga da se na trening ne stiže zbog posla i slično. Opet također, klub prije dvije godine nije imao ni svoj dom, odnosno prostorije i ured, već samo adresu na koju je stizala pošta; danas se taj ured nalazi u Domu sportova. Jest, da, i dalje puno ovisi o volonterima, ali pokazalo se da to u ovim kriznim vremenima nije nimalo loše. Jedan od volontera je i predsjednik te bivši član Nadzornog odbora Nikola Milojević, čija je Poliklinika Milojević dugogodišnji sponzor kluba.

Na prvi pogled čini se pomalo komičnim to što se jedna firma koja se bavi estetskom kirurgijom reklamira među navijačima. Radi se o tome što je Milojević, koji je inače 28 godina živio u Londonu, još u djetinjstvu inficiran dinamovštinom — jedan je od sretnika koji je svjedočio naslovu 1982. – i sam će reći da je ipak profitirao od sponzorstva, dijelom i kroz poznatu malonogometnu ekipu Cvjetno koju uglavnom čine dinamovci.

“Najveći problem je pronaći sponzore”, priča mi upravo Milojević koji se najviše bavi tom stavkom. “Često mi kažu da se jednostavno ne žele vezati za jedan klub.” Klub je inače prije te malo više od dvije godine ostao i bez glavnog sponzora, Karlovačkog, ali je ponovno brzo reagirao pa danas na tekmama teku potoci Žuje.

“Stvarno želimo izgradti klub koji je u kontinuitetu prvak, pa i koji može biti konkuretan u Ligi prvaka”, kaže Milojević, svjestan da rast kluba ovisi i o (ne)prilikama u domaćem razjedinjenom futsalu, pa kasnije dodaje da ima totalno povjerenje u Đulvata koji je danas trener i sportski direktor — mora biti da je lijepo raditi u takvom, mirnom i zdravom okruženju. “Ali ne želimo se zaletavati”, nastavlja. “Mi bismo možda već ove godine mogli imati još dva-tri vrhunska igrača, ali ne želimo imati nekakve plaće koje možda nećemo moći platiti. Ja čak mislim da i bez toga već ove godine možemo nešto veliko napraviti.”

Dinamo je šesti na ljestvici, a teoretski se može dogoditi i da ne izbori doigravanje, iako je šansa za takav rasplet stvarno mala; usput budi rečeno, danas gostuje kod direktnog konkurenta Vrgorca. Teoretski se na kraju može dogoditi i da stvarno osvoji naslov jer ipak pričamo o playoffu, izjednačenoj ligi, pa i činjenici da ove godine ipak nema tako izraženog favorita.

Međutim, čak i ako se ne dogodi, neće biti kraj svijeta. Futsal Dinamo neće propasti, a zasigurno neće biti ni maničnih poteza ili drastičnih rezova, što, moram primijetiti, u slučaju njegova starijeg brata ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Dapače, Futsal Dinamo je na svojem najtežem ispitu pokazao da se ne radi o kratkoročnom projektu, balončiću euforije koji će se kad-tad ispuhati, već o klubu koji mijenja mentalitet ljudi i njihove navike.

I možda je onda konačno došlo vražje vrijeme da se i sam trgnem. Da postanem ponosni član zasad možda još uvijek malog, ali zapravo velikog — normalnog i poštenog Dinama.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.