Četvrtak poslijepodne, oko 17 sati. Prvi obilazak oko Stadiona Anđelka Herjaveca. Na jednome od dvaju pomoćnih igrališta, onome s umjetnom podlogom, trening je u punom jeku. Na sceni je jedna od mlađih momčadi NK Varaždina. Seniori su već odradili trening u prijepodnevnom terminu. Pripreme za novu sezonu, sada u 2. HNL-u, traju već tjedan dana. Promociju je ovaj varaždinski klub izborio drugim mjestom u trećoj ligi, skupina Istok, nakon što je prvaku, NK Međimurju iz Čakovca, uskraćena drugoligaška licenca.
Malo južnije, u varaždinskome prigradskom naselju Jalkovec, sve miruje. Do ovog ljeta lokalno je nogometno igralište bilo dom svim momčadima drugoga varaždinskog kluba, NK Varteksa, novog člana Istočne skupine 3. HNL-a, koji je promociju izborio drugim mjestom u Međužupanijskoj regionalnoj ligi. Jalkovečki travnjak ne zadovoljava standarde za treninge i utakmice jednog trećeligaša i NK Varteks neće produljivati ugovor o korištenju koji istječe u listopadu ove godine. Vodstvo kluba željelo je, ulaskom u viši rang natjecanja, preseliti na Stadion Anđelka Herjaveca, te koristiti njegovu infrastrukturu jednako kao i NK Varaždin.
Međutim, seniorska Varteksova momčad pripreme će početi u – Čakovcu.
Kad je odnos gradskih struktura u pitanju, NK Varteks već šest godina – točnije otkako je osnovan 29. svibnja 2011. – radi u ilegali. Sada će, evo, raditi i u izgnanstvu. Na čast gradonačelniku i gradskim vijećnicima, županu i županijskim skupštinarima, kojima nije u interesu da klub iz njihova grada trenira i igra u njihovu gradu. Ne samo na Stadionu Anđelka Herjaveca, nego ni na onom NK Slobode.
NK Varteks je klub koji su osnovali navijači nekadašnjeg prvoligaša Varteksa, većinom udruženi u skupinu White Stones, ali ne isključivo oni. Između onoga što predstavlja navijački klub i onoga što predstavlja NK Varaždin, ponor je dubine Grand Canyona. Njihova se različitost najjasnije odražava u geostrateškim pozicijama koje zauzimaju.
NK Varaždin je projekt Županije i Grada čije ime nosi, klub pod protektoratom institucija i političkih moćnika, pa tako i Hrvatskoga nogometnog saveza. On surađuje s Dinamom i Rijekom. O njemu, kroz vizuru ljudi od formata koji ga predstavljaju, od Branka Ivankovića do Davora Vugrinca, pišu mediji srednje struje, k tome i konzervativnijeg medija (čitaj: novine), poput Sportskih novosti, Večernjega i Jutarnjeg lista.
Predstavili su nas tim ljudima kao uzurpatore. Osvetnike koji će po klupskim momčadima provoditi čistke i forsirati djecu iz vlastitog kadra nauštrb njihove
Naprotiv, NK Varteks ima reputaciju subkulturnoga, skoro pa podzemnog projekta. Surađuje s Hajdukom. O njemu najčešće izvješćuju underground portali, za koje tekstove pišu navijači sami. On funkcionira po principu navijačke participacije, jedan član = jedan glas. Za razliku od NK Varaždina, čije su frankenštajnske tvorevine i nusprodukti u nedavnoj prošlosti financirane javnim novcem, NK Varteks se financira trajnim nalozima vlastitih članova, navijača i simpatizera.
“Shvatili smo da ćemo morati od početka”
“Baš sam nedavno računao”, kaže mi jedan od predstavnika navijačkog kluba, “da me je čitava sezona u vrijeme navijanja za stari NK Varteks, uključujući odlazak na sva gostovanja, koštala oko 9.000 kuna. Sada me sufinanciranje navijačkog Varteksa košta triput više. Evo, idući tjedan kreću pripreme. Obaviješteni smo da nam treba 20 novih lopti. Cijena je najmanje 500 kuna po komadu.”
NK Varteks, dakle, ima ono zbog čega postoji: snagu navijača. U tu su se snagu svi u gradu osvjedočili 30. rujna 2012., kada su se Varteks i tada formirani Varaždinov surogat, naziva NK Varaždin ŠN (Škola nogometa), prvi put susreli na sportskom polju, u najnižem rangu natjecanja, 2. Županijskoj ligi. Iza domaćina Varteksa je već bilo iskustvo prve sezone odigrane u tom, mislili su u vodstvu kluba, seoskom natjecanju.
“Koristili smo GPS navigaciju da bismo pronalazili sela u okruženju u kojima smo gostovali”, pričaju dalje predstavnici NK Varteksa. “Mislili smo da je dovoljno da složimo ekipu i pojavimo se, a onda će pobjede dolaziti same od sebe. Bilo je daleko od toga. Išli smo po selima i vidjeli na licu mjesta koliko su svi ti najniže rangirani klubovi zapravo dobro organizirani. Shvatili smo da ćemo morati od početka.”
Tada su od nadležne gradske službe, Zajednice športskih udruga Grada Varaždina, prvi put zatražili i dobili dozvolu za organizaciju utakmice na Stadionu Anđelka Herjaveca. Iz NK Varaždina ŠN, koji je tada u potpunosti koristio stadionsku infrastrukturu, ‘zaboravili’ su obavijestiti organizatore da je zbog nagomilanih dugovanja odrezana struja. Utakmica je bila zakazana u večernjem terminu – dakle, mogla se igrati samo pod reflektorima. O pripremljenoj im ‘nagaznoj mini’ iz NK Varteksa saznali su ujutro na dan utakmice. Nije im preostalo drugo nego pokazati da i oni mogu potegnuti veze.
“Elektra je ukopčala struju pola sata prije utakmice”, prepričavaju navijači. “I pola sata poslije njezina svršetka je opet isključila”. NK Varteks je dobio lokalni derbi 2-1. Na tribinama se skupio oko 4.000 navijača. Golema je većina navijala za Varteks.
Ime nadraslo tvornicu
U ponoru između dviju danas natjecateljskih momčadi proizašlih iz nekadašnjeg kluba mjesto je našao i sam nekad slavni varaždinski prvoligaš, definitivno upokojen sredinom 2015., koji je danas u stečaju i zove se VŠNK (Varaždinski športski nogometni klub) Varaždin. U pravnom manevru dostojnom filmske priče je NK Varaždin ŠN, tada svježe promoviran u 1. Međužupanijsku ligu, postao je NK Varaždin, koji je tada, uskrsnut dvije sezone ranije, igrao 3. HNL. Preduvjet za to bio je da niti jedan klub iz Međužupanijske lige ne zatraži licencu za igranje u 3. HNL. Slučajno ili ne, to se i dogodilo, pa je ‘novi’ NK Varaždin (puno ime zapravo je bilo nešto šire, ali o tome kasnije), odnosno dotadašnji NK Varaždin ŠN, baštineći ime od novog rivala iz istog ranga, nastavio natjecanje. Dok je ‘novi’ VŠNK Varaždin, dotadašnji član 3. HNL-a kao NK Varaždin, skupa sa svojim dugovanjima poslan u stečaj, te je otad u mirovanju.
Za jedno kratko vrijeme upravljanje klubom preuzeo je, uz blagoslov tadašnjeg gradonačelnika Gorana Habuša, Županijski nogometni savez. U samo godinu dana poslovanja financijski očišćeni klub, s obzirom na to da je preuzeo status NK Varaždina ŠN, nakupio je milijun kuna duga.
U to su vrijeme predstavnici NK Varteksa, već izmoreni vođenjem, upravljanjem i ponajprije financiranjem kluba, pristupili gradskom rivalu s idejom o fuziji. Imali su jedan prijedlog i jedan uvjet. Prijedlog je bio da vođenje sportske politike fuzioniranog kluba preuzme Dražen Besek, figura koja u očima Varteksovih navijača predstavlja moralnu vertikalu, nešto poput Zvonimira Bobana kod Bad Blue Boysa. Uvjet koji su dali, a koji nikad, niti prije a niti dan-danas, nije prolazio niti prolazi kod novog-starog gradonačelnika Ivana Čehoka, jest sveto ime Varteks.
“Čehoka je uvijek iritiralo zašto bi klub nosio ime poslovnog subjekta koji mu ničime ne pridonosi”, objašnjavaju iz NK Varteksa. “Mi smatramo da je ime nadraslo samu tvornicu, da je postalo brend samo za sebe. I zato ga ne damo.”
Tadašnje vodstvo kluba, koje su nakon odlaska ljudi iz ŽNS-a uglavnom činili roditelji djece iz škole nogometa, nije vjerovalo navijačima.
“Predstavili su nas tim ljudima kao uzurpatore. Osvetnike koji će po klupskim momčadima provoditi čistke i forsirati djecu iz vlastitog kadra nauštrb njihove. Okrenuli su ljude protiv nas. Otad pa do danas, dakle u proteklih 18 mjeseci, nije bilo obnavljanja pregovora o spajanju.”
Bojkot i ‘izdaja’
Klub je promijenio ime iz Varteks u Varaždin u gradonačelničkom mandatu Ivana Čehoka, pod predsjednikovanjem prvog gradonačelnikova suradnika Zlatka Horvata. Zanimljivo je da njegovo ime zapravo nije moglo biti NK Varaždin, jer je pod tim nazivom još od 2007. godine registriran drugi pravni subjekt, izvjesna nogometna škola koja nikad nije zaživjela. Klub je tako u registar uveden kao NK Varaždin Varaždin, pa su spikeri na gostujućim utakmicama često klub predstavljali kao NK Varaždin Varaždin iz Varaždina.
Isti taj klub, u javnosti poznat po suženom nazivu NK Varaždin, suspendiran je iz HNL-a potkraj sezone 2011./12., ne odigravši posljednje dvije utakmice. Završio je blokiran s dugom od preko 30 milijuna kuna. Godinu dana proveo je u suspenziji, s tim da je juniorskom i kadetskom uzrastu bilo dozvoljeno nastaviti nastupanje u 1. HNL za juniore i kadete. U ljeto iduće godine, uoči sezone 2013./14., klub je dekretom HNS-a, a nakon što su izaslanici grada i kluba s Brankom Ivankovićem na čelu posjetili Zdravka Mamića, odblokiran i ubačen u 3. HNL, što je presedan kakav hrvatski nogomet ne pamti. Dvije su se sezone, dakle, u različitim razredima natjecala tri kluba: NK Varaždin, NK Varaždin ŠN i NK Varteks. Od dubioza se, međutim, uskrsli klub nije uspio oporaviti, pa je s dugom od 40 milijuna kuna i novim imenom, po onome ranije opisanom manevru, poslan u stečaj.
Kao i svi prijelomni događaji u novijoj povijesti VŽ-nogometa, prva je promjena imena realizirana u ljetnom razdoblju – točnije, 21. lipnja 2010. Provoditelji Čehok i Horvat uskoro su završili u zatvoru. Ogorčeni su navijači pak uskoro otišli u bojkot, a potom i odlučili da će pokrenuti vlastiti klub. I dan-danas iz NK Varaždina navijačima ne mogu oprostiti ‘izdaju’. Spomenuo je to i Zlatko Dalić, danas jedan od sportskih direktora NK Varaždina, gostujući nedavno na televiziji.
“Iskreno, nije nam jasno zašto nam to zamjeraju. Izgleda da su nas trebali da im odsviramo Falu na pokopu”, govore navijači i naglašavaju da su pet godina prije odlaska sa stadiona upozoravali na dubioze, a četiri godine prije tog trenutka kumili čelnike da zbog neodrživog poslovanja klub spuste u 2. HNL.
“Nismo imali niti jednog sponzora osim gradskih tvrtki, od kojih su neke posuđivale novac klubu uz lihvarske kamate. Dizani su krediti u komercijalnim bankama za koje su svi shvaćali da neće moći biti vraćani”, podsjećaju pa poentiraju: “Napokon, nije istina da smo otišli kad je bilo najteže. Otišli smo 18 mjeseci prije no što je klub suspendiran. U međuvremenu je NK Varaždin, s generacijom koju je trener Samir Toplak nazivao hrvatskom Borussijom Dortmund, igrao finale Kupa, te 2011. na knap ispao iz treće runde kvalifikacija za Europa ligu od bukureštanskog Dinama. Da se tada igrače prodavalo transparentno, a nije, klub se mogao izvući iz financijskog gliba.”
VŽ-psihijatrija
Sad je već povečerje. Drugi put obilazim Stadion Anđelka Herjaveca i prisjećam se tog čovjeka, koji je, kao rijetko tko, imao tu šarmantnu sposobnost da za svoj stol privlači sve, pa i zaklete neprijatelje. Na pomoćnom igralištu stadiona koji nosi njegovo ime sada trenira neka druga garnitura NK Varaždina, iz kojeg na pitanja nisu željeli odgovoriti.
Đelcovi trenerski i igrački ljubimci svrstali su se većinom na stranu moćnijeg od dvaju najboljih varaždinskih klubova. Dražen Besek povukao se u osamu, iako i dalje u očima navijača svijetli kao luč. Zoran Brlenić, simbol NK Varteksa koji po njemu nosi nadimak ‘Bumbari’, bori se za sebe negdje na baušteli u Njemačkoj. Pogledi su navijača umorni nakon godina iscrpljivanja u vođenju kluba, kojem se posvećuju nakon svojih profesionalnih obveza od kojih žive. U aktualnom trenutku izgnanstva, međutim, nema šanse da se predaju.
“Ne bu nas niko jebal.”
Dobro je samo igračima, koji slobodno fluktuiraju između dvaju klubova, birajući naravno onaj koji im u danom momentu ponudi više. Obično je to NK Varaždin, kojem zasad slabiji NK Varteks služi kao svojevrsni filtar kvalitete, posebno za mlađe uzraste.
Ostavljam iza sebe Stadion Anđelka Herjaveca bacajući zadnji pogled na trening koji je u punom jeku. Da bi se ovaj varaždinski rašomon – ova VŽ-psihijatrija, kako je zovu iz NK Varteksa – riješila, trebat će intervencija odozgor. Od Đelca.
