Nakon par mjeseci opće neizvjesnosti, jučer je na videosjednici 11 elitnih euroligaša odlučeno da se sezona u Euroligi i Eurokupu okončava bez proglašenja prvaka.
Ova odluka djelomice je i iznenađujuća s obzirom na raniju odlučnost čelnika Jordija Bertomeua da što je duže moguće čeka poboljšanje epidemiološke situacije na kontinentu kako bi se sezona mogla dovršiti u prilagođenom formatu u jednom gradu. I, doista, okolnosti su se poboljšale brže od očekivanog. Neki sportovi već su se vratili u život, dok su neki najavili skoru reaktivaciju. Naposljetku, i sama košarka se vraća — gdje drugdje nego u Njemačkoj. Poslovično poduzetni Nijemci odlučili su ne gubiti daljnje vrijeme te će završetak BBL sezone odraditi u Bayernovu Audi Domu od 6. do 28. lipnja. Bertomeu je imao sličan plan za svoja natjecanja, stoga se prilično zahuktalo lobiranje gradova kandidata za organizaciju završnice. Činilo se kako je najizglednija opcija da se Euroliga odigra u Beogradu, a Eurokup u Novom Sadu.
Mnogo klubova je već krenulo s treninzima, a vodeći Efes odaslao priopćenje da su svi njegovi igrači, struka i prateće osoblje testirani i negativni na koronavirus te da je klub u potpunosti spreman za nastavak natjecanja. Istog stava bili su Barcelona, Real Madrid i Maccabi, ali dolazile su informacije da se CSKA, Panathinaikos, Milano, Fenerbahçe i Olympiacos protive reaktivaciji sezone. Najmoćniji euroligaši imali su suprotstavljena mišljenja, stoga je postojala mogućnost da u glasanju odluče Žalgiris i Baskonia, ili da, pak, presiječe Bertomeu. Naposljetku je, iznenađujuće, već na početku sastanka Bertomeu predložio prekid sezone, što su klubovi potom prihvatili.
Sama po sebi ova odluka jest sporna, ali ne toliko koliko ona da je u idućoj sezoni pravo nastupa zadržalo svih 18 aktualnih sudionika, što je težak udarac za klubove poput Partizana i Virtusa Bologne, koji su uložili ozbiljni novac u sastav i imali velike šanse da izbore promociju.
Turnirski rasplet sezone tijekom ljeta definitivno je skupa i mukotrpna opcija, ali je svakako bila bolja od paljenja svijeće za bolje sutra
“Ne postoji klub koji je oštećen više od bilo kojeg drugog, zbog pandemije smo svi gubitnici”, kratko se na tu temu osvrnuo Bertomeu, premda je očito da je nekima pandemija došla kao spas u zadnji čas da bez posljedica zaključe sezonu koja je rezultatski pošla krivo.
Ova odluka ujedno je i vjerojatno presudni udarac za pokušaje da se dovrši ABA liga.
Sagledati širu sliku
“Mi smo pripremili sve varijante igranja”, izjavio je predsjednik natjecanja Domagoj Čavlović uoči sutrašnje sjednice. “Sada ćemo vidjeti hoćemo li uopće nastaviti. Mislim da ne bi trebalo forsirati”, dodao je.
Najvjerojatniji rasplet je kompromis prema kojem bi liga bila prekinuta, a Partizan, vodeći nakon osnovnog dijela sezone, bio proglašen prvakom. Međutim, ako čelnik Crvene zvezde Nebojša Čović ne bude voljan priznati ljutom rivalu ni tu utješnu nagradu, onda bi se moglo dogoditi da se poradi njihovih vječnih trzavica ipak odigra završnica.
No, vratimo se na glavnu temu. Europska elita odlučila je baciti sezonu u vodu i čekati bolja vremena, koja navodno počinju 30. rujna, kad bi trebala krenuti nova sezona Eurolige. Tu leži najveći problem ove odluke. Tko kaže da nas tada čekaju bolja vremena s obzirom na realnu opasnost da koronavirus postane sezonski te da ujesen ili tijekom zime uslijedi novi val?
“Uputili smo klubove da budu u kontaktu s vlasnicima dvorana koji bi se trebali pobrinuti da se ostvare sigurnosni uvjeti u slučaju novog val”, objasnio je Bertomeu. “A ako neke države proglase karantenu, odgađat ćemo utakmice ili ih seliti u druge države.”
U narodu se kaže da samo budala ponavlja identični postupak očekujući drugačiji ishod, a upravo je to Bertomeuov plan. Sve što je naveo već se pokušalo tijekom ožujka i neslavno je završilo. Zamislite sada da se to ponovi dvije godine u nizu, da dvaput zaredom nemamo europskog prvaka — bio bi to potpuni debakl koji bi za posljedicu imao vjerojatnu propast natjecanja. Tko bi potom uopće imao hrabrosti za velika ulaganja za sudjelovanje u natjecanju koje će možda biti završeno, a možda neće?
I nije samo Bertomeu problem, već i klubovi koji su bili protiv reaktivacije, kao i igrači koji su danima javno povlačili pitanje sigurnosti, a zapravo su im više smetale stroge sigurnosne mjere nužne za nastavak natjecanja. Nitko od njih nije bio spreman sagledati širu sliku i priznati kako je veća vjerojatnost da se ova sezona uspije završiti u prilagođenom formatu nego da se iduća odigra u idealnim uvjetima.
Odbijanje prilagodbe
Surova realnost je da na idealne uvjete do daljnjega možemo zaboraviti; možemo im se samo nadati. Puno pametnije je prilagoditi se, podnoseći pritom nužne žrtve kao što su to napravili Nijemci. Bertomeu i društvo budućnost europske klupske košarke temelje na nadi da će ovo proljeće ostati izolirani incident. S jedne strane odluku o prekidu obrazlažu opasnošću od koronavirusa, a s druge guraju glavu u pijesak i drže fige da se virus neće vraćati.
Na koncu je tu i pitanje smisla. Smisao sporta je u nadmetanju. Ondje gdje je u pitanju piramidalna struktura natjecanja logično je da najveći značaj ima vrh piramide, a ne njeno dno. Više smisla ima održavanje doigravanja nego insistiranje na provođenju suludo dugačkog (34 kola) osnovnog dijela sezone, što je Bertomeu naveo kao razlog zašto se odbio ugledati na UEFA-u koja svoja natjecanja planira održati u kolovozu.
Da ne bi bilo zabune, turnirski rasplet sezone tijekom vrućih ljetnih mjeseci definitivno je skupa i mukotrpna opcija koja bi zahtijevala puno truda, opreza i odricanja, ali je svakako bila bolja od paljenja svijeće za bolje sutra. Bertomeu je svoje košarkaško carstvo dugo i strpljivo gradio, a sada odbijanjem prilagodbe riskira njegovo naglo urušavanje.
