Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tamo gdje vječno sunce sja

Uspon (i skori pad) rukometnog i nogometnog Vardara

Zadnja izmjena: 20. kolovoza 2017. Profimedia

U jesen 2006. Sergej Samsonjenko je preselio u Makedoniju. Naizgled ničim izazvan, ruski je oligarh odlučio zamijeniti rodni Rostov mnogo toplijim Skopjem. Međutim, promjena mjesta stanovanja nije bila inspirirana čežnjom za toplijim krajevima.

Samsonjenko je u Rusiji bio pod velikim pritiskom države zbog sumnje u porezne i financijske malverzacije. Realno, radio je što i ostali oligarsi rade, samo što je bio prilično mala riba i time pogodna meta za institucije da se pokažu učinkovitima. Stoga je odlučio preseliti negdje gdje će biti najveći morski pas u akvariju. Osim ako ne vjerujete u mogućnost niza slučajnosti, Makedoniju je izabrao jer je nanjušio povoljan politički trenutak. Preselio je tamo svega nekoliko mjeseci nakon što je na izborima pobijedio VMRO-DPMNE, stranka koju je vodio Nikola Gruevski, a čiju je kampanju Samsonjenko otvoreno podržavao.

U Rusiji je Samsonjenkov glavni – iako ne i jedini – izvor zarade bila je golema mreža kladionica Bet City. Znajući koliko je ljudima sport važan u životu,  odlučio se približiti novim sugrađanima tako što je odlučio financirati klub. Nije bilo boljeg načina da ispegla svoju sliku u javnosti i nabilda ugled mecene koji ulaže u zajednicu u koju je došao.

Njegov je izbor bio u najmanju ruku skroman. Izabrao je ulagati u ženski rukometni klub Vardar. Samsonjenko nije bio preveliki rukometni zaljubljenik, samo je znao kako su u rukometu ulaganja prilično mala. Posebno u ženskom rukometu, gdje se najbolje igračice mogu dovesti za smiješne novce. Uostalom, u makedonskoj javnosti još su bila svježa sjećanja na Kometal Gjorče Petrov i uspješne godine s početka tisućljeća i to je bila dobra osnova na kojoj se mogla graditi priča o meceni koji dolazi spasiti makedonski sport.

Nakon ne pretjerano velikih ulaganja, ženski rukometni klub Vardar postao je konkurentan u Europi i pojavili su se pritisci da Samsonjenko uloži i u muški rukometni klub.

Mecena bez kojeg Makedonija ne može

Ženski sport nažalost nigdje nije popularan kao muški. To najbolje pokazuje popunjenost tribina, razina plaća i veličina sponzorstava, ali i gledanost TV prijenosa, pa čak i čitanost Telesportovih tekstova kojima je u središtu ženski sport. Samsonjenku je to bilo jako dobro poznato iz kladioničarskog biznisa. Nisu ga dugo morali nagovarati da preuzme i muški rukometni klub Vardar. Ušao je u projekt kao sponzor i sportski direktor.

Bilo je to vrijeme kad je makedonski rukomet doživljavao procvat. Ta je 2014. izazvala euforiju koja je pokorila zemlju; reprezentacija je igrala dobar rukomet, Kiro Lazarov postao je prva sportska zvijezda u državi, a vodila se ravnopravna bitka između Metalurga i Vardara za naslov prvaka. S jedne strane Veselin Vujović, a s druge Lino Červar. Kad su se u priču upleli ruski novci, više nije bilo ravnopravnosti.  Klub s Autokomande postao je razvojni centar u kojem je čarobirao veliki Lino Červar, stvarajući zvijezde iz igrača u kojima nitko nije vidio pravi potencijal – baš kao što je prepoznao kakav se potencijal krije u Karlovcu za koji su igrali Luka Cindrić i Vuko Borozan, danas nositelji Vardarove igre. Uostalom, to je nekako bio razvojni put svih igrača. Metalurg je bio dobra polazišna točka, ali svi su putovi vodili u Vardar.

Samsonjenko je u muški rukomet uložio novce baš usporedno s procesom propadanja tog sporta u Španjolskoj. Kad se sve raspalo, bio je dovoljno mudar da prihvati sugestije koje mu je nudio Živko Mukaetov, tek izabrani predsjednik rukometnog saveza, te da pokupi raspadnute komadiće. Jednako kao mađarski i poljski klubovi, Vardar je doveo igrače iz posrnulih španjolskih divova, ali – još bitnije – uvelo je i španjolsku inteligenciju, ono što se u poslovnom svijetu kaže know-how.

Matematika je jednostavna – vrhunskih igrača je iznimno malo, a oni će lako naći nove poslove u vrhunskim klubovima. Trenera, školovanih i iskusnih, ima mnogo, ali vrhunski klub može imati samo jednog. Odjednom je postalo moguće za male novce napuniti klub vrhunskim stručnjacima i to je čitav makedonski rukomet itekako dobro iskoristio. Rast je kulminirao osvajanjem Lige prvaka prije nekoliko mjeseci i usponom na sam krov Europe.

To je bio i cilj koji si je Samsonjenko postavio. Donio je veliki sportski uspjeh u državu, pretvorio je sportski kolektiv u europsku silu i profilirao se kao mecena bez kojeg Makedonija ne može. Zapravo može, ali svi vole sport i svi vole pobjede, a on je dokazao da to može donijeti.

Dobar je rukomet, ali nogomet…

No, kakav je to ruski vlasnik koji nije barem malo ekscentričan?

U ženskom klubu je rotirao trenere kako mu je palo na pamet. Priliku je dobivala Irina Dibirova bez dana trenerskog staža, Indira Kastratović je dobila otkaz nakon remija u prvom kolu Lige prvaka, prebacivao je trenere iz muškog u ženski pogon i obrnuto. Uostalom, i sam je vodio momčad – i mušku i žensku.

Samsonjenko se omilio masi koja mu je zbog ulaganja u sport opraštala očitu korupciju i prilično evidentne malverzacije

Dok je Michael Glover kao vlasnik NK Istre 1961 u klub doveo svog sina, Samsonjenko je u Vardar doveo samoga sebe. Prije španjolske ‘revolucije’ te dovođenja Raúla Gonzáleza Gutiérreza i Davida Davisa, na samim počecima Vardarove priče Samsonjenko je bio trener. Doduše, nije to službeno bio, na klupi je sjedio netko s licencom, ali on je vodio utakmice. Zvuči poznato?

Jedna od tih njegovih eskapada bila je i na gostovanju u Areni, kad je Boris Dvoršek sa Zagrebove klupe u nevjerici gledao što viče čovjek iz čijih je komandi bilo jasno kako ne zna sva pravila sporta kojeg trenira.

A i zašto bi znao. Rukometom se nikad prije nije bavio, osim igre slučaja zbog koje je uložio u ženski rukomet. S tim sportom ranije nije imao nikakvog poštenog doticaja, osim što bi mu od promašenih oklada kapali novci na račun.

S druge strane, nogomet je volio. A nogomet je i prava prilika za zaradu.

Kad je u siječnju 2014. nogometni klub Vardar bio na prodaju, Samsonjenko nije puno razmišljao. Kupio je aktualnog prvaka Makedonije i najtrofejniji tamošnji nogometni klub za smiješnu cifru od 81.000 eura, što je bilo dovoljno da ne postane samo većinski, nego apsolutni vlasnik. Kako je vlasnikom postao tek krajem siječnja, samo drugi sezone nije bio dovoljan da se obrani naslov i Vardar je završio tek kao peti. Ali iduće tri godine bio je prvak i vladajuća sila u makedonskom nogometu.

Nije tu bilo obećanih velikih kupovina; za smiješnu odštetu dovedeni su tek Darko Velkovski i Artur Miranjan, kojeg je doveo iz omladinskog pogona Šahtara iz Donjecka i koji više niti nije u klubu. Zato je bilo bogatih sponzorstava gradskih i državnih firmi, kao i povlaštenog korištenja gradskog i nacionalnog stadiona na kojem se nedavno odigrao europski Superkup. Sve je podsjećalo na onu fazu kad je RK Vardar selio iz dvorane Kale u novu arenu Jane Sandanski pod krinkom javno-privatnog partnerstva i koncesija koje je njegova firma Bet City Balkan dobivala na 35 godina bez ikakvih infrastrukturalnih i ekonomskih obaveza naznačenih u ugovorima.

Pa nije Samsonjenko došao u Makedoniju zbog sunca koje vječno sja, kako pjeva Dado Topić.

Istina iza radikalnog poteza

Poanta je ostala ista od rimskih dana – kruha i igara. Međutim, Samsonjenko je znao da ako igre budu dovoljno dobre, narod neće tražiti kruha. Svima je bilo jasno kako su malverzacije zajednička točka većine njegovih projekata, ali svima je bilo još jasnije kako bez njega ne bi bilo europskog rukometnog šampiona Vardara, europskih viceprvakinja Vardara i obećanja kako će nogometni Vardar postati europski relevantan. Samsonjenko se omilio masi koja mu je zbog ulaganja u sport opraštala očitu korupciju i prilično evidentne malverzacije.

FK Vardar je ovog ljeta u kvalifikacijama za Ligu prvaka prošao švedski Malmö (1-1 u gostima, kod kuće pobjeda 3-1), nakon čega ga je izbacio danski prvak FC København (1-0 za Vardar u Skopju, 1-4 u uzvratu). Nakon toga uslijedio je poraz u prvom kolu prvenstva od današnjeg najvećeg rivala, Shkëndije. Poslije te utakmice otkaz je dao trener Goce Sedloski, ali puno veći šok priredio je sam vlasnik.

Drastično je podigao cijene ulaznica za utakmicu doigravanja za ulazak u skupinu Europske lige protiv Fenerbahçea, koje su po novom koštale između 32 i 50 eura, ovisno o tribini. Javnost je reagirala vrlo kritički, a Samsonjenko je povukao prilično radikalan potez – odlučio se povući iz makedonskog sporta.

„Nikada nisam bio uvrijeđen kao u prethodnih nekoliko dana. Odlučio sam, ma koliko ta odluka bila teška za mene, da će ova sezona biti posljednja u kojoj ću ulagati u tri kluba“, napisao je Samsonjenko u pismu za makedonski Sport.

Istina je, naravno, prilično drugačija.

Upravo na kritike javnosti je i računao kad je odlučio podignuti cijene s uobičajenih pet i sedam eura na sedam puta veće cifre. Kao da to nije dovoljno, omogućio je gostujućim navijačima da zauzmu južnu tribinu koja je dom Komita, domaće navijačke skupine. Cilj je bio izazvati reakciju na koju će on imati razloga podignuti nos i pokupiti kofere.

U pozadini svega je razlog njegova dolaska u jesen 2006. Nakon godina u kojima su na vlasti bili VMRO-DPMNE i Nikola Gruevski dogodila se smjena i novi je premijer Zoran Zaev počeo istraživati pozadinu Samsonjenkova poslovanja u Makedoniji, jer Rus je financirao i podržavao političku konkurenciju. Praktično se svakim danom skuplja i objavljuje sve opsežnija dokumentacija koja upućuje na sukobe interesa, korupciju, malverzacije, utaje poreza, pa čak i pranje novca preko off-shore kompanija pomoću kojih su radile njegove kladionice, ali i sami klubovi. Klupko se počelo odmotavati i Sergej Samsonjenko se našao u sličnoj situaciji kao prije 11 godina u Rusiji.

Medijska haranga

U ironičnom obratu, Vardar je i bez trenera Sedloskog dobio Fenerbahçe 2-0 u prvoj utakmici i jednom nogom zakoračio u skupinu europskog natjecanja, kako je Samsonjenko i bio obećao.

No, iza smiješne priče o uvrijeđenosti kritikama zbog iznenadnog povećanja cijena karata i davanja navijačke tribine gostima krije se zadnji pokušaj da iskoristi to što ljudi vole sport i pozove ih u pomoć zbog medijske harange. Zvuči poznato?

Samo što nitko ne dolazi u pomoć. Ljudima je jasno da za nagli i drastični odlazak  iz makedonskog sporta nisu krive kritike javnosti, nego promjena vlasti i otvaranje istraga.

Naravno, ako baš ne vjerujete u niz slučajnosti.

Ne propusti top članke