Gledajući spomenuti film, taj teksaški dječak nije mogao niti sanjati da će Maradona, Svjetsko prvenstvo i strast koja ga je zadivila samo nekoliko godina kasnije stići u njegovu zemlju. I logičan je stoga bio šok tada 11-godišnjaka koji je saznao kako Diego neće zaigrati na Cotton Bowlu u njemu obližnjem Dallasu, na dvoboju Argentine i Bugarske.

“Dobrodošli u Nacogdoches: Najstariji Grad u Teksasu”, natpis je to koji će vas dočekati u Dempseyevu rodnom mjestu. Gradić s 30-ak tisuća žitelja on nikada neće zaboraviti. Štoviše, vraćat će mu se u svakoj prilici, čak i u najprofesionalnijem periodu svoje karijere, za vrijeme igranja u Premier ligi. I bilo bi nepošteno da je drugačije, jer puno je Nacogdoches dao i uvijek je stajao iza svog najpoznatijeg izdanka. Obitelj Dempsey bila je vrlo skromna. Otac Aubrey, inače Irac, te majka Debbie, živjeli su s djecom u prikolici, u stražnjem dijelu dvorišta Clintovih djeda i bake. On je bio četvrto od petero djece i od malih nogu naučio što je borba.

„Nikada mu nitko ništa nije dao. Još kao dječak naučio je raditi, ponekad čak i dvostruko više nego što su drugi morali“, reći će majka.

Neviđena strast

Nažalost, Clint je vrlo rano i vrlo surovo spoznao i što je život. Četiri godine starija sestra Jennifer, perspektivna tenisačica, preminula je kada joj je bilo samo 16 zbog aneurizme u mozgu.

Snagu u dječaku Clintu prepoznao je Farshid Nirouman, preko 30 godina trener u lokalnoj nogometnoj školi. Pričao kako je Dempsey imao čudesni dodir s loptom: ipak je upijao od Maradone, ali i Meksikanca Cuauhtemoca Blanca. Kao Teksašanin bio je radišan, kao sin Irca pomalo prgav. U zajednici velikog latino utjecaja pokupio je i temperament. Možda čak u prevelikoj mjeri. U njemu je gorjela neviđena strast i želja za pobjedom zbog kojih je na terenu znao ući i u konflikte, pa i fizičke sukobe.

“Bio sam loš gubitnik. Kada bih izgubio od braće, tražio bi da igramo dok god ne pobijedim“, prisjetit će se.

Činjenica da je odrastao u provinciji možda je ispala baš prednost za Dempseyja. Naučila ga je ići težim putem, na kojem mu je pomogla i lokalna zajednica. Svjesni tužne životne priče skromne obitelji te potencijala koji je iskazivao Clint, brojni roditelji njegovih suigrača odlučili su pomoći majci i ocu da ga odvedu na daljnju razinu. Na akademiju u Dallas, udaljen tri sata vožnje. Mnogi su ga vozili onamo i natrag, a on im se kasnije oduživao sređujući im ulaznice za utakmice u kojima je nastupao.

Dempsey je šupak, ali šupak kojeg želite imati u ekipi. Šupak kojeg volim

Nije trebalo dugo da Clint počne činiti Nacogdoches ponosnim. Gradić je definitivno napustio s 18 godina kada je počeo igrati za sveučilišnu momčad Furman Paladins. Nakon dvije sezone, godine 2004. ulazi među profesionalce, kao osmi izbor na MLS draftu. Iste godine debitira i za reprezentaciju.

Uzima ga New England Revolution, u kojem Dempsey već u rookie sezoni bilježi 23 od 24 starta i zabija sedam golova. Nastavlja isto i kroz iduće dvije godine, a u prosincu 2006. dobiva poziv od Fulhama. Londonski klub plaća četiri milijuna dolara za tada najveći izlazni transfer u MLS-u. U momčadi ga čekaju reprezentativni suigrači, Brian McBride i Carlos Bocanegra. Dempsey isprva ulazi s klupe, a prvijenac i jedini gol uvodne polusezone postiže u devetom nastupu, odnosno u zadnjem kolu. Za 1:0 pobjedu nad Liverpoolom i ostanak u ligi.

Nestala glad za pobjedama

Bio je to prvi od ukupno 50 golova Clinta Dempseyja u Premier ligi, čime je Fulhamov klupski rekorder. I danas, pak, Craven Cottage pamti jedan njegov pogodak u drugom natjecanju, u Europskoj ligi. U sezoni 2009./10. zabio je za 4:1 protiv Juventusa i nevjerojatni Fulhamov comeback; momčad je otišla sve do kontinentalnog finala, gdje je ipak uspješniji Atletico Madrid.

Dempsey individualno još više briljira u idućim sezonama; najprije će zabiti 12 golova, a 2011./12. čak 17 komada u Premierligi (23 pogotka u svim natjecanjima). Donijet će mu to transfer vrijedan nešto manje od sedam milijuna funti na White Hart Lane. U Tottenhamovu je dresu rušio United i City, ali poslije samo godinu dana mnoge će iznenaditi njegov povratak preko bare.

Ambiciozni Seattle Sounders iskrcali su velik novac, a on im je pomogao da uzmu prvo U.S. Open Cup, a onda i MLS Cup. Bio je to jedan od rijetkih slučajeva da su Amerikanci uspjeli vratiti nekog svog igrača u naponu snage, po dolasku iz Spursa bilo mu je 30.

Pet godina kasnije odlučio je reći dosta. Nije to napravio niti 2016. kada je imao komplikacija sa srcem, niti to radi sada zbog određenih problema s leđima. Jednostavno, nestala je ona glad za pobjedama koja ga je vodila svih ovih godina. I ponekad, kako je to napisao jedan navijač Soundersa, činila – šupkom.

“Dempsey je bezobrazan prema sucima, prema protivnicima. Dempsey je šupak, ali šupak kojeg želite imati u ekipi. Šupak koji je Sounder i šupak kojeg volim.”

Šupak ili ne, Clint Dempsey u mirovinu odlazi kao vjerojatno najveći Amerikanac u povijesti igre, veći i od Landona Donovana. Kao netko tko je spojio američku želju za uspjehom s udaranjem lopte na ipak posebniji način, kakav soccer do njegove pojave nije vidio.

Iza njega ostaje 141 nastup i rekord od 57 golova za SAD, koji dijeli s Donovanom. A on ostaje onaj, na kraju dana, jednostavan tip koji će doći kući u provinciju, glasno pustiti omiljenu mu glazbu — hip hop, ne country — pa na Instagram okačiti neku fotku iz ribolova. Naoko običan tip kao i toliki drugi, s tim da je ogromnom strašću i radnom etikom napravio nevjerojatne stvari.

Došao je tiho, reklo bi se, i ušao u legendu.