Kraj veljače i početak ožujka 1995. godine proveo sam u Washingtonu i Atlanti. Sudjelovao sam u stipendijskom programu američke Vlade, koji je obuhvaćao stažiranje u velikim medijskim tvrtkama, poput Washington Posta, Atlanta Journala i CNN-a, kao i upoznavanje američkog političkog sustava, što je značilo da svako jutro u Washingtonu morate provesti u Kongresu ili u Bijeloj kući, dok su vam u Atlanti pokazivali memorijalnu knjižnicu predsjednika Cartera, ili su vas nagovarali da držite predavanja o balkanskim ratovima na obližnjim sveučilištima.
U svakom slučaju, cijeli je taj program završavao do pet popodne, pa sam imao slobodnu večer da radim štogod mi je padalo napamet. U Washingtonu sam uglavnom lutao Georgetownom, gdje sam naučio ponešto o vijetnamskoj i korejskoj kuhinji, dok sam u Atlanti bio prisiljen ostajati u hotelu pa se oslanjati na zalihe piva iz obližnjeg supermarketa.
Atlanta u ono vrijeme nije bila osobito prijateljsko mjesto: osim strogog centra, koji je prizivao osjećaje starog Dixieja, ulice Atlante navečer su bile puste , hladne i pomalo zastrašujuće. Pa sam, eto, skoro svaku noć provodio uz televizor, što nije bilo dosadno. Upravo je počinjao March Madness, završno natjecanje u sveučilišnoj košarci. Gledajući prijenose March Madnessa iz večeri u večer, nisam mogao prečuti da komentatori govore kako , eto, za Connecticut igra jedan dečko, koji bi, možda, mogao biti bolji i od samog Michalea Jordana.
Bio je to Ray Allen.
Ray Allen nikad nije dostigao Jordanovu monumentalnost i značaj, ali je do eksplozije Stepha Currya unatrag tri godine, smatran, posve bespogovorno, najboljim pucačem u povijesti košarke.
Evo zašto.
Ray Allen zabio je 2.973 trice, uvjerljivo najviše otkako ta kategorija postoji. Ray Allen zabio je neke od najvažnijih trojki ikada: mlađi naraštaji sjećaju se njegove uništavajuće trice za Miami protiv San Antonia 2013. godine, pet sekundi prije kraja, kada je tim šutom izjednačio šestu, potencijalno šampionsku utakmicu za San Antonio. Miami je pobijedio u sedmoj i osvojio prvenstvo.
Nekoliko godina ranije Ray Allen zabio je sedam trojki u finalnoj utakmici za Celticse protiv Lakersa. Zanimljivo je da je svoje najveće uspjehe Allen postigao u kasnim godinama, nakon što nije uspio osvojiti baš ništa za Milwaukee i Seattle, klubove u kojima je proveo veći dio karijere.
Pismo mlađem sebi
Ray Allen ovih se dana formalno oprostio od košarke.
Formalno zato što već dvije godine nije igrao. No, LeBron James, košarkaš koji obožava Raya Allena, uoči zadnja dva playoffa nadao se da će se Allen ponovo aktivirati, i da će se pridružiti Clevelandu o potjeri za još jednim šampionskim prstenom. Allen je sve do pred neki dan te nade držao a tihoj vatri, da bi se ovih dana, u 41 godini, I službeno oprostio od košarke.
Za svoj je oproštaj Allen objavio Letter to my Younger Self (Pismo mlađem sebi), koje užasno precizno sumira filozofiju uspjeha ne samo u vrhunskom sportu, nego i u životu.
Pismo počinje naznakom Dragi, 13 godišnji Ray,
“Kad sutra izađeš iz školskog autobusa, bit ćeš u posve novom svijetu. U redu, to ti se sve ne mora činiti novim. Svaki put kad je tvoj otac mijenjao baze ratnog zrakoplovstva, morao si se opraštati sa starim prijateljima, pa počinjati novi život. To je rutina na koju si već bio navikao: nova škola, nova kultura, nova lica..
Sjeverna Kalifornija, Njemačka, Oklahoma, Engleska, Južna Kalifornija.
I sada Dalzell, Južna Carolina.
Navikao si da budeš dječak kojeg nitko ne poznaje… Odrastao si u vojničkoj obitelji. Sve dosad, tvoji su prijatelji dolazili iz vojničkih obitelji.. Sad je drukčije. Kad sutra izađeš iz tog autobusa, klinci u novoj školi gledat će te kao stranca.
“Govoriš kao bijelac”, prigovorit će ti, jer govoriš previše školski engleski.
Osvrnut ćeš se oko sebe, i vidjeti grupe dječaka koji vode zasebni život I zasebne razgovore.
Reći ćeš samom sebi: Ne razumijem. Tko bih ja, zapravo, trebao postati?
Moram biti posve iskren: ti nećeš pripadati ni bijelim klincima, ni crnim klincima. Ni štreberima…
Mnogi će te smatrati neprijateljem, baš zato što nikome ne pripadaš.”
26 tisuća šuteva
U idućim dijelovima ovog fantastično realističnog pisma samom sebi, Allen objašnjava zašto se subotom i nedjeljom, kao tinejdžer, ustajao rano ujutro da bi stigao pucati na koš u dvorani u očevoj vojnoj bazi, pa zašto nikada nije pomislio da je glavni frajer, nakon svih koševa koje je bio zabio za gimnazijsku momčad, pa kako ga je Jim Calhoun na U Connu naučio da košarka nije bogomdana vještina (“Bog nema ništa s tvojim pogođenim ili promašenim skok-šutom”) nego motherfucking game, koja zahtijeva više znoja i rada nego što tijelo može podnijeti.
Odlazak Raya Allena i trijumfalno ustoličenje Stepha Currya kao kralja moderne, small ball igre, označuju početak nove ere u košarci
Ovdje je, dakle, riječ o radnoj etici.
Ray Allen usvojio je bezuvjetnu radnu etiku na Sveučilištu Connecticut, koju je kasnije prenio u NBA.
Kad je igrao s najvećim NBA zvijezdama, od Kevina Garnetta do Lebrona Jamesa, uočio je da oni dijele posve iste navike: njihova se glavna kompetitivnost očitovala u tome tko će prvi stići u teretanu, tko će zadnji izaći iz teretane.
Nema glamoura, nema alkohola, nema lijepih žena, nema clubbinga… Ako želite biti šampion.
Ako ne želite, uvijek se možete žaliti kako vam se nešto krivo poklopilo, kako ste previše popili, i kako bi danas sve napravili drukčije.
Ray Allen u pismu samom sebi tvrdi da je fraza ”sve bih napravio drukčije rezervirana za apsolutne gubitnike, jer ozbiljni ljudi moraju biti fokusirani na baš svaki dio svoje karijere. Ray Allen bio je dovoljno ozbiljan da se ne vrati u četrdesetoj ili četrdeset prvoj godini, premda ga je sam LeBron James molio da pojača Cleveland.
Pa je zato, evo, poslije dva naslova u NBA-u i jedne zlatne olimpijske medalje – te titule najboljeg tricaša svih vremena, koju će za nekoliko godina preoteti Steph Curry – službeno objavio kraj karijere.
Osim što je Allenova biografija senzacionalno uzbudljiva na osobnoj razini – radi se o jednom od prvih velikih crnih igrača, uz Kobea Bryanta i Granta Hilla, koji nisu došli iz geta, nego iz establišmenta – ona je sportski iznimno izazovna.
Ray Allen u svojoj je karijeri uputio više od 26 tisuća šuteva, od kojih je skoro 14 tisuća promašio. Dakle, njegov postotak šuta iz igre nije bio briljantan. S druge strane, Allenov postotak preciznosti iz slobodnih bacanja uvijek se kretao oko devedeset i više, što govori o njegovoj savršenoj tehnici šuta.
Tri vrste tricaša
Steph Curry je, pak, u najboljim trenucima pucao trojke sa znatno više od četrdeset posto uspješnosti. Usporedba između Allena I Currya, dva najbolja šutera svih vremena, jasno govori o različitim stilovima i o razvoju košarkaške igre.
Ray Allen, baš kao i Reggie Miller, drugi najefikasniji tricaš do danas, igrači su koji su trice pucali iz dotrčavanja ili na asistencije. Danas tako pucaju Klay Thompson i J. J. Reddick. Riječ je, dakle, o košarkašima koji maksimalno koriste blokove ili kontranapade da bi stvorili poziciju za šut izvana.
Drugu vrstu tricaša čine visoki igrači dobrog osjećaja za loptu, od Larrya Birda do Kevina Lovea, koji upotrebljavaju svoju visinu i fizičku snagu da bi rastegli reket i da bi stvorili mismatch: ili će ih čuvati centar koji je sporiji od njih, pa ne može blokirati tricu, ili bek, koji je bitno niži od njih, pa ih opet ne može blokirati u šutu izvana.
Treću grupu tricaša izmislio je Steph Curry.
Radi se o playmakerima, ball-handlerima, koji su jednako dobri u šutu i u driblingu i koje je stoga, kad su u formi, posve nemoguće čuvati. Curry je svemu tome dao dodatnu kvalitetu, etablirajući šut s devet do jedanaest metara, kao legitimni taktički postupak.
Budući da je tijekom lanjskog finala play offa Curry bio ozlijeđen, ta vrsta šuta nije funkcionirala, pa je obrana Clevelanda svela glavnog igrača Golden Statea na na relativno nizak postotak trica, što je, nakraju, odlučilo playoff; valja se sjetiti da Golden State u zadnje četiri i pol minute sedme utakmice protiv Clevelanda nije zabio nijedan koš iz igre.
Odlazak Raya Allena i trijumfalno ustoličenje Stepha Currya kao kralja moderne, small ball košarke, gdje se više poena postiže izvana nego ispod koša, označuju početak nove ere u ozbiljnoj košarkaškoj igri.
U toj se eri pozicija beka šutera (“dvojka” u košarkaškoj terminologiji), može drastično promijeniti, s obzirom da Curry istodobno igra i dvojku i jedinicu (jedinica je playmaker), dok njegov suigrač Draymond Green može igrati na svih pet pozicija – baš kao Kobe Bryant u zadnjim godinama karijere, ali kao i Russell Westbrook, koji je u prve tri utakmice nove sezone zabilježio dva triple doublea.
Ray Allen vjerojatno bio najveći šuter stare, tradicionalne košarke.
No, Allen je, istodobno, bio žestoki zagovornik nemilosrdne radne etike, kao jedinog puta da se u košarci, i u bilo čemu drugom, postignu najbolji mogući rezultati.
Utoliko je Ray Allen jedan od najmodernijih sportaša našeg vremena.
