Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tenis u vremenskom stroju

Sestre Williams i Fedal: Zadnji smo put ovakva finala Grand Slama gledali 2008. u Wimbledonu

Zadnja izmjena: 28. siječnja 2017. Profimedia

Kako napraviti vremenski stroj?

Prema Stephenu Hawkingu stvari su poprilično jednostavne. Četvrta dimenzija postoji, samo se skriva iza premalenih crvotočina kroz koje je nemoguće putovati u prošlost; no, ako želite zaviriti u budućnost, samo trebate biti stvarno jako brzi. Dakle, sve što vam treba je crvotočina, nešto što se zove veliki hadronski sudarivač i jako, jako dobra raketa. Ništa lakše.

Ali kako stvari stoje, izgleda da je ove godine neki ludi fizičar – stvarno, zašto ih uvijek predstavljamo kao luđake i otkačenjake? – još i opovrgnuo Hawkinga i napravio korak naprijed. Odnosno nazad. Superakcelator čestica je valjda imao od ranije, u međuvremenu je u garaži sklepao raketu koja i u rikverc leti jako brzo, a dovoljno veliku crvotočinu pronašao u Melbourne Parku. I sve nas zajedno vratio u prošlost.

Priznajem, teorija je malkice navučena, ali kako drugačije objasniti ono što se u posljednjih 15 dana dogodilo na prvom Grand Slamu sezone? Neke pretjerane logike i nema.

Ovog će vikenda finale Australian Opena igrati sestre Venus (36) i Serena (35) Williams, dok će u muškoj konkurenciji na Rod Laver arenu Roger Federer (35) i Rafael Nadal (30).

Bolje od ovoga ne može; dovoljno je baciti pogled na njihove godine i barem se osjećate mlađe. Posljednji put kada smo imali ovakav lineup u završnici jednog Grand Slam turnira Hrvatska je tek desetak dana oplakivala vlastitu sudbinu i onog nesretnog Semiha Şentürka – bio je tek početak srpnja 2008. godine i igrao se najduži Wimbledon dotad. U to vrijeme – zar je vrijeme prije Facebooka i Twittera uopće postojalo? – to, dakako, nije bilo nikakvo čudo. No, čitavih devet godina kasnije nitko ih nije očekivao u zajedničkom finalu; ne u trenutku kada su dvije sestre Williams dvije najstarije igračice među 100 na svijetu, odnosno Federer (od njega je stariji tek Doktor Ivo Karlović) i Nadal već odavno na putu ako ne dobrovoljnoj, onda prisilnoj mirovini.

Možda je ovo samo labuđi pjev, posljednja velika priča dvojice velikih tenisača, a možda je i najava neke lude sezone koja je pred vratima, nečega povijesnog

Ova dva finala, i to u istom vikendu, zaista su prvorazredna senzacija.

Serena je vjerojatno najbolja tenisačica svih vremena, njena sestra Venus je sedmerostruka osvajačica Grand Slam turnira. Roger Federer je najuspješniji tenisač svih vremena s čak 17 osvojenih na četiri velika, Rafa Nadal ima tri manje, što je za rukom pošlo još samo Peteu Samprasu. Dvojac je vladao svjetskim tenisom između 2005. i 2010. kada su rekordnih 211 tjedana držali prva dva mjesta. Osvojili su ukupno 31 Grand Slam turnir – za usporedbu, trio Jimmy Connors-Bjorn Borg-John McEnroe zajedno ima 26.

No, sve to je davno prošlo vrijeme.

U sjeni mlađe sestre

Sestre Williams svoje su posljednje međusobno finale igrale još 2009. Venus je između 2010. i 2014. igrala samo jedno finale na Touru. U međuvremenu joj je dijagnosticiran Sjögrenov sindrom, autoimuna bolest koja zahvaća žlijezde i unutarnje organe i posljedice čega su, između ostalog, iznenadni bolovi i umor. Pitanje povlačenja donedavno je bila svakodnevnica, ali – u debeloj sjeni svoje mlađe sestre – Venus nije odustajala. Promijenila je način života, način ishrane, režim treninga, natjerana je da uzima lijekove, ali odustajanja nije bilo.

I čini se da joj se sve to vratilo u Melbourneu; nije je mučio lakat, vrućina nije bila nepodnošljiva, a još je igrom slučaja izbjegla sve igračice iz top 10 i igrala protiv tek jedne nositeljice (24. Anastasia Pavljučenkova).

Serena je krajem 2000-tih uhvatila mnogo bolje skretanje na raskrižju i u međuvremenu se prometnula u (vjerojatno) najbolju tenisačicu svih vremena. Stigla je Steffi Graf i sada ima 22 Grand Slama, ali ni za nju prošla godina nije bila med i mlijeko. Mučila se s ozljedama, još i više sa motivacijom, pa je nakon US Opena uzela prijeko potrebni odmor, no lagano ispadanje u Aucklandu izazivalo je sumnju.

A bolju riječ od te za ono što okružuje Rogera Federera i Rafu Nadala u posljednjih nekoliko godina teško da možete pronaći. Sumnja.

Oba su se igrača mučila sa ozljedama. Federer je u Melbourne doputovao kao 17. nositelj, i to jedva šest mjeseci nakon operacije koljena. Mučio se i s leđima lani – u Bosni za takve imaju i izreku “privij rodni list na ranu” – pa se činilo da je s 35 odigrao svoje. Nadalovi problemi s ozljedama počeli su još 2014., trpjela je forma i nikada nije uspio postići konstantu kakvu je imao prije. I u situacijama kada je tijelo uspijevao prevariti, kada je bio zdrav, nije to bio onaj Rafa sa svog vrhunca. Strah od nove ozljede ili jednostavno strah od novog poraza, tko zna, ali glava mu nije bila čista, barem je to impresija koju je ostavljao. U svakom slučaju sumnja da ikada više mogu kao prije.

Što se promijenilo u Australiji?

Na mnogo načina impresivan je trijumf Federera nad Stanom Wawrinkom u pet setova i isti podvig koji je dan kasnije Nadal napravio protiv Grigora Dimitrova, odnosno njihov povratak u međusobno finale Grand Slama nakon 2011. i Roland Garrosa. Obojica su igrali jako dobro, igrali su odlično, ali nije to bio njihov najbolji tenis; bilo je trenutaka kada su djelovali slomljeni i kada se činilo da kola opet idu nizbrdo. No, za razliku od prošlih nekoliko godina ovaj put je glava bila njihova prednost.

Federer i Nadal prelomili su najteže utakmice u najtežim trenucima i to je ono što ih je odvojilo od konkurencije i što ih je, barem nakratko, vratilo na vrh. Tenis je, govorili smo o tome, mentalno možda i najteži sport; na kraju, kada se sve lomi, sami ste sa svojim mislima i unutarnjih strahovima. Roger i Rafa su to nakon dugo vremena okrenuli u svoju korist – strah i paniku zamijenili su za iskustvo i mirnoću. Hoće li biti dovoljno da se nose s najboljima u formi? Da konkuriraju Andyju Murrayu i Novaku Đokoviću, da se iz tjedna u tjedan ganjaju s mlađima?

Odgovor na to pitanje nema nitko. Čak ni onaj ludi gospodin s početka s vremenskim strojem. Možda je vjerojatnije da neće, da je ovo samo labuđi pjev, posljednja velika priča dvojice velikih tenisača, a možda je i najava neke lude sezone koja je pred vratima, nečega povijesnog. Ali to u ovom trenutku uopće nije važno, ni najmanje. Pred nama su, kada smo se najmanje nadali, dva velika meča i povratak u davna vremena.

Sestre Williams i Fedal, barem još jednom.

Ne propusti top članke