Viša je sila htjela da Karlo Sentić svoj službeni hajdučki debi doživi u Varaždinu, gradu u kojem je proveo čitavu lanjsku sezonu kao posuđeni igrač u redovima istoimenog kluba, tada drugoligaša. Nakon što je, po povratku s posudbe, priključen Hajdukovoj prvoj momčadi, mladi je Dubrovčanin služio kao prva zamjena za kapetana Lovru Kalinića, koji je tik prije tog srpanjskog gostujućeg ogleda s Varaždincima obolio od konjuktivitisa.
Sentić je uskočio u vatru i praktički odmah postao junak utakmice; Hajduk je tada pobijedio s naizgled rutinskih 2:0, ali susret je bio sve osim rutinskog. Varaždin je skupio ukupno 25 udaraca prema Hajdukovim vratima, od čega je njih osam išlo u okvir Sentićeva gola. Od tih osam pet je udaraca bilo upućeno unutar njegovih 16 metara i Karlo ih je sve poskidao, što je Sofascore ocijenio za vratara izrazito rijetkom devetkom.
Ipak, čim je Kalinić prizdravio, Sentić je očekivano preselio na klupu, s koje je po potrebi ulazio uslijed daljnjih Lovrinih problema sa zdravljem, da bi onda dobio dugoročniju priliku nakon Kalinićeve teške ozljede na gostovanju protiv Lokomotive krajem listopada. Barem se očekivalo da će ova Sentićeva prigoda biti dugoročnija.
Jedan od prvih poteza koji je Lukša Jakobušić povukao po preuzimanju predsjedničke funkcije potkraj 2020. je bilo upravo vraćanje Lovre Kalinića u Hajduk. To je odradio samostalno, pošto Mindaugas Nikoličius tad još nije bio preuzo ured ured sportskog direktora. Bez obzira na činjenicu da se dovodi prvotimac na delikatnu poziciju bez konzultiranja stvarnih potreba momčadi, logike je bilo; Lovre je iskusni domaći igrač, kapetan, i u tom je trenutku Hajduk vapio za takvim pojedincima.
“U šest utakmica smo primili 12 golova”, objasnio je trener nakon fijaska protiv Dinama. “Čovjek mora nešto mijenjati”
S druge strane, Kaliniću je inozemna karijera brzim tempom krenula nizbrdo. Nakon sjajne dvije sezone u belgijskom Gentu stigao je transfer u Aston Villu, gdje je po dolasku dobio mjesto prvog vratara, samo da bi ga izgubio kakva dva mjeseca kasnije, primivši osam golova u prve tri utakmice. Uslijedila je posudba u Toulouse koja je prekinuta zbog izbijanja pandemije i Lovre se, umjesto kao prirodni nasljednik Danijela Subašića na vratima reprezentacije, praktički u jednoj polusezoni našao, pa, nigdje. I tu je Jakobušić uvidio priliku koju ne želi propustiti.
Općenito je vratarska pozicija u Hajduku u međuvremenu dodatno popunjena po istom ključu; nakon Kalinića je u klub vraćen i Danijel Subašić, koji je lani čak uskočio također nakon što se kapetan ozlijedio na gostovanju kod Lokomotive. Suba je obožavan lik, ali kad je u delikatnom trenutku morao uskočiti s klupe kao prvi golman, i to nakon što je dvije godine praktički samo trenirao u rodnom Zadru, vidjeli smo u praksi zbog čega njegovo fizičko stanje možda nije pomno evaluirano. Iako je početkom lanjske proljetne sezone Hajduk imao na dispoziciji Josipa Posavca koji se vratio nakon ozljede, u prvoj je momčadi u onom bitnom Jadranskom derbiju na Poljudu prošle veljače svejedno krenuo veteran Suba. I bilo je pomalo mučno za gledati ikonu kako se na zalasku sjajne karijere muči s refleksima.
Prelamanje na Sentiću
Hajdukovo golmansko pitanje počivalo je, dakle, više na karakteru pojedinaca nego na nekim objektivnim parametrima.
Kalinić je neosporno vrlo dobar vratar kada su u pitanju reakcije na crti i od povratka u Hajduk je u više navrata, u bitnim utakmicama, demonstrirao tu sposobnost. S druge strane njegova ozbiljna manjkavost je igra nogom, što se posebno problematiziralo onda kad je Valdas Dambrauskas razvijao svoju igru u posjedu kroz izgradnju napada od zadnje linije. Bila je to blaga nuspojava činjenice da je Lovre doveden prije nego što su na klupi sjedili Dambrauskas, ali i Jens Gustafsson, koji su trebali osiguravati stilski kontinuitet momčadi kroz filozofiju igre u kojoj se ističu i te Kalinićeve mane.
S Mislavom Karoglanom taj je stilski kontinuitet nastavljen i kada je došlo vrijeme da Sentić kao mladi vratar konačno dobije pravu priliku, nesreći unatoč, barem je djelovalo da Hajduk ne radi te pomalo i populističke pogreške da kao zamjensko rješenje gurne veterana prije akademca, koji je u međuvremenu na posudbi uspješno prošao seniorsku aklimatizaciju. Tim više što je Sentić u svom razvoju djelovao puno sigurniji u igri nogom, što je bio samo dodatni plus. Naravno, očekivalo se da će biti oscilacija u formi, ali to je savršeno normalno; uostalom, Subašić je lani u tri i pol utakmice primio šest golova, dok je i Kalinić imao nizove kao onda kad je u četiri utakmice primio osam golova, uključujući četiri Tobolova gola od ukupno pet udaraca unutar okvira njegova gola.
Međutim, Hajduk opet nije mogao propustiti veliko ime koje se nudilo, pa je stilski kontinuitet presječen dovođenjem Ivana Leke. U međuvremenu je Hajduk ove zime potpisao i Ivana Lučića, što je također bio sporedan, ali razumljiv potez. Lučić je stigao kao slobodan igrač na jednogodišnji ugovor i sve je sugeriralo kako je doveden kao ispomoć Sentiću ako se i njemu dogodi nekakva neplanirana ozljeda. Svega šest utakmica kasnije, Sentić je završio na klupi, izrugan od publike, ali također i ‘oparen’ Lekinim defetističkim izjavama.
“U šest utakmica smo primili 12 golova”, objasnio je trener nakon fijaska protiv Dinama. “Čovjek mora nešto mijenjati”.
Nakon što je nervozna publika u utakmici protiv Gorice uzela Sentića na zub u trenucima kad su gosti ekspresno izjednačili, a on zaredao s nekoliko loših dugih lopti, službeni je Hajduk ispravno pokušao smiriti strasti objavom podrške mladom golmanu na svojim društvenim mrežama. No, Leko je odlučio da na Sentiću, unatoč mantranju kako nagomilani problemi ne leže u pojedincima, treba prelomiti. Jasno, Leko ima pravo povlačiti poteze za koje misli da mu mogu donijeti pozitivan pomak, ali je bizarno da samom sebi uskače u usta tako što radi negativni primjer od mladog vratara koji je imao dobar start svoje hajdučke karijere.
Ubačeni u vatru
Činjenica je da je Hajduk u šest utakmica primio 12 golova, ali ako Sentić i nosi krivicu za pojedinačne golove, ona nije ništa veća ni manja od niza krivice koju snose i drugi, iskusniji pojedinci. Uostalom, i oni problemi koji su se pojavili s inače sigurnom igrom nogom nisu samo plod nervoze koja se uvukla u njega, već i presloženog sustava u kojem su se neke dotad ustaljene opcije za odigravanje dodavanja i otvaranja napada/preskakanja presinga u potpunosti izmijenile. I to na način da su se, barem zasad, gotovo pa u potpunosti raspale, odnosno da su nepostojeće.
Uostalom, i nakon te promjene na vratima Hajduk je u dvije utakmice primio pet golova, a nedjeljni fijasko s Lokomotivom pokazuje da možemo razgovarati o tome je li Sentić dovoljno kvalitetan za lov na najviše ciljeve, ali da se trenutna situacija podjednako odražava na sve naprosto zato jer se radi o manjku iole suvislog sustava igre.
Lekina izjava kako “nije došao trenirati juniore” može se interpretirati na razne načine.
Jedan od njih je to da od onih koji se probriju u prvu momčad očekuje da su tu s razlogom, spremni na najviše ciljeve. Međutim, Sentićev slučaj donosi bojazan da bi se u budućnosti po istom ključu ‘pod autobus’ mogli bacati i drugi mladići koji statusom variraju od ogromnih talenata — poput Luke Vuškovića kojeg je manjak sustava također ostavio na vjetrometini — pa do onih od kojih se puno manje očekuje, poput Marka Capana koji je također preselio na klupu nakon što je u Varaždinu debitirao (još bez potpisanog ugovora), a onda doživio fijasko u Maksimiru.
Svi su oni sada ubačeni u vatru u sustav bez sustava, ali s očekivanjem da trenutačno preuzmu odgovornost.
Kod Sentića je situacija možda i najdelikatnija — jer kad mladog vratara na klupu posjednete nakon što ga je publika uzela na zub, posebno ako se s ostatkom struke nije detektiralo uzroke pada u formi, onda ste mu automatski otežali eventualni povratak.
Za njega je ove zime postojala i ponuda, ali je klub odlučio zadržati ga i prodati na ljeto kao svoju ‘jedinicu’, jer je svakako za očekivati da će Kalinić kao kapetan ponovno zauzeti svoje mjesto na vratima. Njegova je vrijednost svakako sada uvelike srušena i preko noći je zanimljiv mladi vratar, slavljen nakon svog debija, potonuo u hijerarhiji kaotičnog poretka.
Hajdukovo golmansko pitanje je istovremeno postao lakmus-papir manjkavosti unutar sustava; činilo se u jednom trenutku da je klub — doduše više silom prilika — baš na Sentićevu primjeru počeo pokazivati konkretni kontinuitet. Sad se, pak, struka prve momčadi sakriva iza ad hoc rješenja, a problemi, nažalost, i dalje ostaju.
