Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tko je Ernesto Valverde?

Barcelona ima novog trenera. Ovo je njegov portret

Zadnja izmjena: 31. svibnja 2017. Profimedia

Znatiželjan sam. Volim promatrati, kaže Ernesto Valverde, novoustoličeni 53-godišnji Barcelonin trener. “Uvijek tražim perspektivu koju još nitko nije primijetio”.

Njegove riječi, međutim, ne govore o nogometu. Govore o mediju kojim je trener fasciniran, Valverdeovu drugom ja – o fotografiji.

Prepustio joj se u adolescentsko doba, kad je pohađao dopisni tečaj i u majčinoj veš-kuhinji pravio nered razvijajući fotografije koje je snimio. Posvećivao se tome toliko predano da je pet godina kasnije, prelaskom u Espanyol, upisao studij na Katalonskom fotografskom institutu, ozbiljno vjerujući da će se nakon igračke karijere profesionalno baviti fotografijom. Pa ipak, svaku priliku da strast pretvori u profesiju odnosio bi sirenski zov, sveobuhvatan i neodoljiv, njegove prve ljubavi – lopte, odnosno nogometa.

“Nogomet ima tu osobinu”, rekao je jednom, “da te zaokupi u potpunosti”.

Ono što spaja Valverdeov fotografski i trenerski izričaj mogla bi biti inscenacija, vještina da namješta situacije. Praktična primjena te trenerove značajke uočena je nakon njegove predstavljajuće press-konferencije u Valenciji 2012., iza koje je slijedilo zajedničko fotografiranje s kompletnom momčadi za interne potrebe kluba. “Nije dobro”, procijenio je novi trener nakon što je pogledao kroz objektiv, te je otišao samostalno prerasporediti dio igrača i osoblja u kadru, upozoravajući ih pritom da se moraju fokusirati u trenutku nastajanja fotografije.

Preneseno na nogometni teren, značilo bi to da Barcelona dobiva pedantnog i akribičnog trenera, posvećenog taktičkim detaljima i zvjerski strpljivog dok iste te detalje ne realizira. Da bi to postigao u Barceloni, sastavu prepunom skupih zvijezda i egomana kakve dosad nije imao prilike voditi, doista će mu trebati i genijalnosti i strpljenja.

Taktički kameleon

Igrači koje je vodio, poput nekadašnjeg veznjaka Athletic Bilbaa Javija Gonzaleza, ne sumnjaju da je Valverde zadatku dorastao. Prvo i osnovno, on je zabavan tip. Vičan je kreiranju opuštene atmosfere u grupi, te je dosad u pravilu dolazio do apsolutne podrške svlačionice u rekordno kratkom vremenu.

Veliki šampioni ljudi su s visokim samopouzdanjem koji se žele izdići iznad drugih. Na trenerima je da takvima upravljaju

“Igrač sa izraženim egom ultimativni je natjecatelj. Uspijete li postići da takav igrač ima i osjećaj za grupu, dobivate pojedinca s ambicijom izvrsnosti, igrača koji će davati najbolje od sebe. Veliki šampioni ljudi su s visokim samopouzdanjem koji se žele izdići iznad drugih. Na trenerima je da takvima upravljaju. Na kraju dana, trener je samo čovjek koji nikad ne prestaje biti menadžer skupine ljudi”, izjavio je Valverde novinaru Panenke, španjolskog magazina za nogometnu kulturu, kao da je želio nagovijestiti svoj budući angažman i kompleksne odnose koji će ga u Barceloni dočekati.

Činjenica da je Barcelona momčad sastavljena iz dva dijela, MSN-a i svih ostalih, predstavljat će još jedan izazov. On tu ne vidi nikakav problem. Ako je nešto naučio u karijeri, onda je to pravilo da će grupa uvijek asimilirati pojedinca koji se izdvaja talentom. Zato što grupa jako dobro zna prepoznati pojedinca koji joj donosi korist olakšavajući put ka cilju, koji rješava probleme i stvara razliku. Za njega to čak nije niti stvar vanjskoga, trenerskog upravljanja koliko je stvar društvene samoregulacije.

“Kad prvi put ulazite u svlačionicu predstaviti se igračima, oni vas istog trenutka počinju procjenjivati i evaluirati. U tome su sportaši ekstra inteligentni. I uvijek će vas pratiti ukoliko im dokažete da im vaše ideje, principi i metode pomažu postati boljima nego što u tom trenutku jesu”.

U tom je kontekstu važno napomenuti da je Txingurri, (‘Mrav’), što je Valverdeov baskijski nadimak, također na glasu kao taktički kameleon. Ima, naime, sposobnost primjene varijacija u taktičkom pristupu ovisno o tipu igrača kakvi su mu na raspolaganju. Podešavao je momčad u 4-4-2, 4-3-3 ili 4-2-3-1. Messi, Neymar i Suarez vjerojatno će se moći i dalje osjećati ugodno, barem što se sustava igre tiče.

Crno-bijelo u boji

Barcelona je angažirala izuzetno racionalnog trenera, čovjeka koji je prije dvije godine odbio ponudu za preuzimanje Real Madrida, nakon čega je posao pripao Rafi Benitezu. Odbijao je Valverde već dvaput i Barcelonu, i to iz lojalnosti prema Athletic Bilbau. Iz Blaugrane su ga zvali prije i poslije jednogodišnje trenerske epizode Gerarda Martina. Kako je, međutim, sezonu ranije ostao kratkih rukava čekajući da klub nasljednika Pepa Guardiole izabere između njega i Tita Vilanove, odlučio je vratiti se po treći put u baskijski klub i dogovorio dugoročnu suradnju koja je, eto, došla kraju upravo s krajem ove sezone, u idealnom trenutku za prihvaćanje treće (i vjerojatno posljednje) Barcelonine ponude. Povijest njegovih odluka pokazuje da Valverde ne brza i ne gubi glavu, svjestan da sve dolazi u svoje vrijeme.

“Moja omiljena tehnika fotografiranja i dalje je analogna, u crno-bijeloj tehnici”, priča novi Barcin trener. “Stvari vidimo u boji, ali čini me se da pogled u crnom i bijelom pruža više. To je, istina, samo moj dojam, ali čini mi se da crno-bijelo sadrži neku poetičnu, misterioznu komponentu. Nešto krije. Sugerira, a istodobno ne sugerira. Na kraju, svi mi volimo tajnovitost. Ne znam ima li između fotografije i nogometa neka metafizička povezanost. Nikad je nisam tražio. Oduvijek sam volio odvajati te dvije stvari. Fotografiranje me oslobađa.”

Spoznaja da se voli izražavati kroz objektiv kamere samo je jedna od komponenti koje upućuju na slojevitu intelektualističku osobnost dosadašnjeg stratega Athletic Bilbaa. Njegov je brat crtač stripova, otac je bio žestoki antifrankoist u razdoblju najrigidnije diktature, dok mu je supruga znanstvenica s diplomom iz biologije. Studirao je istu znanstvenu disciplinu godinu dana i mladi Ernesto, tamo još u prvoj polovici 1980-ih, dok je nastupao u redovima drugoligaša Sestaa, ali je obećavajuću akademsku karijeru prekinuo isti onaj transfer u Espanyol 1986.

Mrav nije revolucionar

Johan Cruyff prepoznao je tu njegovu crtu, a posljedično i trenerski gen, odmah pošto su se njihovi putevi spojili u Barceloni u ljeto 1988., kamo je Valverde došao nakon što je s Espanyolom izgubio finale Kupa UEFA-e od Leverkusena. Igrao je na krilnoj poziciji, najčešće desnoj, i veliki ga je Nizozemac, ponajprije zbog problema s ozljedama, koristio sporadično.

“Kao igrač je bio vrlo pametan, uvijek zainteresiran učiti i usavršavati se. Kao trener on je danas jedan od najpripremljenijih i najtalentiranijih u zemlji”, sročio je Cruyff u kolumni koju je redovito bio pisao za katalonski list La Vanguardia. Za Valverdea je Cruyff trener koji je nesumnjivo promijenio igru, unio sasvim novu ideju treniranja te legitimirao princip pozicijske igre koji je danas u trendu.

Valverde kao igrač, međutim, nije bio Cruyffov fan.

“Njegove su nas metode treninga skupo koštale”, kaže. “Često sam bio ozlijeđen. Bio je vrlo zahtjevan, težak čovjek. Nije tolerirao pogrešno dodavanje.”

Vremena više nisu Cruyffova, a ni Mrav nije trener Cruyffova tipa. On nije revolucionaran, a Barcelona kakva jest danas novu nogometnu revoluciju ionako nije kadra pokrenuti. Ovoj Barceloni treba pametan i staložen trener koji će momčad stabilizirati bez rizičnih iritacija. Možda će ga to i ovaj put skupo koštati, ali teškoće koje mu neumitno slijede ovaj put, međutim, čeka spremniji. Koliko god kompleksnu momčad imao, on je taj koji diktira uvjete.

Ne propusti top članke