Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tona ćevapa, tisuće u kolu i 58 ekipa: Bio sam na najvećem turniru australskih Hrvata

Priča iz Gold Coasta, s godišnjeg Croatian Soccer Tournamenta

Svake godine od 1974. hrvatska zajednica u Australiji okuplja se za Croatian Soccer Tournament — četverodnevnu svečanost nogometa, hrane i kulture. Za Mirka Furjanića, počasnog predsjednika Croatian Soccer Association of Australia (CSAA), taj je događaj najvažniji u kalendaru.

Furjanić, nekoć vlasnik uspješnog krojačkog biznisa, uvijek nosi ulaštene cipele, otmjene hlače i sako s ušivenim amblemom CSAA. U džepiću sakoa nosi klupske podsjetnike, posjetnice i stare fotografije s prijašnjih turnira i drugih događaja koje zajednica organizira. Ovaj 81-godišnjak s pravom je ponosan na turnir u čijem je stvaranju sudjelovao prije gotovo pola stoljeća. Ranih 1970-ih, nakon što je posjetio nogometni turnir koji je organizirala hrvatska dijaspora u Kanadi, dobio je nadahnuće da izgradi nešto slično u Australiji. CSAA je osnovan 1974., a prvi turnir održan je u Melbourneu.

“Počeli smo sa šest momčadi”, sjeća se. “Croatia Hobart, Croatia Melbourne, Croatia Adelaide, Croatia Canberra, King Tomislav Sydney i Croatia Sydney.”

Furjanić je samo dvaput propustio turnir zbog ozljede iili bolesti. Kaže da je ovogodišnji, održan proteklog vikenda u Gold Coastu, dosad najveći. Rekordnih 58 ekipa i njihovi navijači došli su izdaleka i sa svih strana da bi u njemu sudjelovali. Sam Furjanić živi u Tasmaniji i proputovao je 2.000 kilometara da bi bio ovdje, a mnogi su prešli još veće udaljenosti. Zajedno su stvorili komadić Hrvatske u šestom najvećem gradu u Australiji.

Većina klubova zove se jednostavno “Croatia”, ali među sudionicima su i imena kao što su Strathmore Split, Gospić Bears, Hurstville Zagreb, Dandenong City Hajduk, St Albans Vukovar i Dalmacija Sydney. Ove godine vidjeli smo i goste koji su došli izvan Australije i Novog Zelanda: iz SAD-a je stigao RWB Adria Chicago, a iz Njemačke Croatia München. U utorak navečer, prije početka turnira, članovih ovih dvaju zadnjespomenutih klubova sreli su se po prvi put. Pili su zajedno, prepričavali svoje priče i pjevali u hrvatskom sportskom centru u Gold Coastu.

Solidarnost sa Šimunićem

Svakog dana je ovaj festival nogometa okupio tisuće ljudi. Ali radi se o nečemu što je više od pukog sportskog eventa; ovo je zapravo najveća smotra hrvatske kulture u Australiji.

“Turnir je posao najvažnije mjesto na kojem možete izraziti svoj hrvatski identitet”, kaže Jure Dragović, aktualni predsjednik CSAA. “Stup društvene aktivnosti ovdašnjih Hrvata su, sviđalo se to nama ili ne, nogometni klubovi.” Pod Dragovićevim su vodstvom sama veličina i opseg događanja narasli više od ičega što je Furjanić mogao zamisliti kad ih je pokretao. Klub Gold Coast Knights je kao domaćin u organizaciju uložio desetke tisuća dolara i nebrojene sate rada. “Govorimo o Između 180 i 230 volontera koji su danonoćno radili kako bi sve pripremili za prihvat ljudi koji ovamo dolaze”, dodaje Adrian Puljich, predsjednik Gold Coast Knightsa. A Don Vlatko Majdandžić, glavni kuhar u Croatian Sports Centreu, otkriva da je hrana pripremljena ovom prilikom uključivala tonu ćevapa, 6.000 sarmi, 5.000 bureka i 5.000 krafni…

Hrvatska zajednica u Australiji dobro je poznata po tome što iz nje potječu neki od najstrastvenijih navijača u australskom socceru, kao i neki od najboljih igrača koje je zemlja imala. Turnir je, međutim, otvoren za sve, bez obzira na etničko ili bilo koje drugo podrijetlo.

Ove godine je Craig Moore, strijelac pogotka za Australiju protiv Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2006., igrao za HNK Edensor Park iako u sebi nema ni kapi hrvatske krvi. Igrajući s australskim Hrvatima poput Josipa Skoke i Marka Viduke, Moore je upoznao i hrvatsku kulturu, pa tako i pjesmu Večeras je naša fešta — kojoj, kaže, ne zna značenje, ali je zna pjevati od riječi do riječi…

“Dok sam odrastao, igrao sam s puno hrvatskih igrača — australskih klinaca hrvatskog podrijetla”, kaže Moore. “Bili su strašno strastveni i ponosni na svoju zemlju, svoju pozadinu i svoj narod. Ovo je fantastičan događaj. Ljudi razmjenjuju priče, popiju nešto, gledaju nogomet, zabavljaju se. U tome je bit svega.”

Na SP-u 2006. Moore je igrao protiv Josipa Šimunića. Rođen u Canberri, nogometaš koji je 105 puta nastupio za Hrvatsku i danas ostaje heroj među dijasporom. Na jednom od zidova u Gold Coast Croatian Sports Centreu visi uramljeni dres hrvatske reprezentacije s Šimunićevim imenom, a igrači momčadi RWB Adria Chicago nastupaju u dresovima kojima je na leđima ispisano “Za dom spremni”. Njihov klupski predsjednik Ante Lonćar kaže da je to znak solidarnosti sa Šimunićem, kojeg je FIFA 2013. suspendirala zbog izvikivanja tog pozdrava koji je, dodaje Lonćar, “drag svima nama u dijaspori”.

“Turnir nikad neće zamrijeti”

Osim promocije nogometa, hrvatski klubovi u dijaspori izvorno su osnivani s ciljem da podignu razinu svijesti — i bore se — za nezavisnu Hrvatsku, kao i da prenesu jezik i tradicije generacijama djece rođenim u stranim zemljama. Tijekom Domovinskog rata klubovi su pomogli i skupljanjem ogromnih količina novca namijenjenih borbi za nezavisnost. No, dok je nacionalno pitanje nekoć bilo glavna briga za najstarije u ovoj zajednici, jasno je da je za mlade ljude danas primarno fokus na uživanju u nogometu i razmjeni hrvatske kulture.

“Jednom kad u Hrvatskoj dobijemo demokraciju, naši ljudi u Australiji će biti skloniji asimilirati se”, predvidio je još 1990. Konstantin Bosnić, bivši predsjednik australskog ogranka HDZ-a. I točno to se dogodilo. Kako je prolazilo vrijeme, a Hrvatska izvojevala suverenitet, počela je opadati i veličina i važnost hrvatskih klubova u Australiji.

Jedinstveni nogometni sustav u zemlji također je tome pridonio. Svi ovi klubovi danas se natječu u amaterskim ili poluprofesionalnim regionalnim ligama, bez mogućnosti da dosegnu profesionalnu A-League jer ne postoji sustav promocije i ispadanja u taj rang ili iz njega. U tom kontekstu, godišnji nogometni turnir jedan je od načina da se održi strast među pripadnicima druge, treće i četvrte generacije doseljenika. Preci većine njih potječu ili iz Dalmacije ili iz Bosne i Hercegovine; na ovogodišnjem turniru na vidljivom su mjestu bile istaknute zastave s natpisima “Livno” i “Tomislavgrad”.

Danju je Croatian Sports Centre bio nogometna košnica, s mnoštvom oko terena i na njemu, ukrašenom šahovnicama u oba šesnaesterca i u centralnom krugu. Noću se pretvarao u rock koncert, a posjetitelji su pjevali i plesali uz hrvatske pjesme. Na kraju su Melbourne Knights osvojili muški naslov, dok je klub Croatia Deakin iz Canberre pobijedio Auckland Croatiju u ženskom finalu. Dalmacija Sydney osvojio je takozvani ‘Masters’.

Andrew Barišić jedan je od bolje poznatih igrača na turniru. Visoki, inteligentni napadač domaćih Gold Coast Knightsa igrao je kao profesionalac u Njemačkoj, Indiji, Kini i Indoneziji, kao i u australskoj A-League. Za njega, razlika između nastupanja za profesionalnu momčad i klub hrvatske zajednice je razlika između glave i srca.

“Kad igraš za klub koji nema pozadinu, nema povijest, onda je to samo pitanje novca i misliš na to kako ćeš biti plaćen bez obzira na to izgubi li momčad ili pobijedi. Nećeš ginuti za tu momčad”, kaže on.

Postoji zabrinutost da bi opstanak turnira mogao doći u pitanje nakon smjene generacija. Međutim, znaci smjene generacija već su vidljivi: primjerice, predsjednici Gold Coasta i Melbourne Knightsa tek su 30-godišnjaci. Prihodi od turnira i dobra volja iskazana na njemu omogućit će domaćem klubu da počne s provođenjem 10-godišnjeg plana i nadogradnjom za budućnost. Nakon što je označen kraj posljednje utakmice završnog dana turnira, oko 2.000 ljudi izašlo je na travnjak i spontano zaplesalo kolo. U moru tih sretnih lica mogli ste vidjeti dokaz da postoje sastojci koji će omogućiti ovom događaju da traje još pola stoljeća ili više.

Mirko Furjanić zna da su njegovi organizatorski dani odbrojani, ali je uvjeren kako će se nova generacija pobrinuti da se tradicija nastavi: “Mladi će to preuzeti”, kaže on. “Turnir nikad neće zamrijeti.”

Ne propusti top članke