Trenutna situacija je takva da je globala pandemija otkazala je sva natjecanja u većini svijeta, a s natjecanjima su otkazani i treninzi. To znači da će profesionalni sportaši na neodređeno vrijeme biti bez profesionalnog podražaja, prepušteni tek rekreativnom načinu rada u kojem gube osjećaj.

Doduše, sportaši mogu raditi individualno. Treninzi, odnosno plan i program koji su sportaši dobili u svojim klubovima trening je maksimalnog intenziteta prilagođen specifičnoj situaciji u kojoj smo se svi zajedno našili. Taj plan i program se najčešće ne razlikuje previše od treninga fizičke pripreme koji sportaši obavljaju na svojim treninzima u klubu, ali mu nedostaje ono specifično za taj sport — oni motorički pokreti koje mišići pamte i koriste u utakmicama kako bi napravili razliku u odnosu na obične ljude.

Moramo biti strpljivi i čekati povratak sporta koliko god bude potrebno kako bismo omogućili sportašima dovoljno vremena da dođu na svoju razinu

U izolaciji je nemoguće trenirati osjećaj za igru i finu motoriku. Igrači mogu održavati kondicijsku spremu i sigurno da se neće vratiti s desetak kilograma viška, ali prije nego što ponovo počnu natjecanja morat će odraditi pripreme, jer su sada u fazi u kojoj pri izvođenju sasvim normalnih stvari osjećaju onu nemoć koja je posljedica prelaska iz profesionalnog na rekreativnu razinu treninga. Ne znači to da Luka Modrić neće znati gurnuti loptu u prostor, Domagoj Duvnjak proigrati na pivota ili da će Bojan Bogdanović zaboraviti šutnuti tricu, ali na profesionalnom nivou sporta čak i najmanja razlika u kvaliteti i brzini izvođenja itekako dolazi do izražaja.

Ovakvu, u svijetu sporta dosad neviđenu situaciju možemo donekle usporediti s pauzom koju sportaši imaju tijekom ljeta. Samo donekle, jer sportaši nikad nisu na ovaj način zarobljeni među svoja četiri zida i izolirani od sportova kojim se bave, toliko da ne mogu podsjetiti mišiće na taj specifični pokret čak niti na rekreativnoj razini.

“Svima nam nedostaje lopta”

“Mislim da je trenutno razdoblje slično ljetnoj pauzi, ali još teže“, ispričao nam je Lokomotivin nogometaš Marko Tolić koji čeka povratak HNL sezone, u kojoj na svom kontu ima osam golova i dvije asistencije. “Svakog ljeta imaš otprilike isti plan: sedam ili osam dana odmora i povratak treningu, dok je danas jedan od problema ta neizvjesnost koja nam onemogućava planiranje. Ne znamo hoće li ovo prestati za tjedan do dva ili će potrajati šest, sedam ili više tjedana. Puno je lakše je raditi kada sa sigurnošću znaš kada kreću treninzi i utakmice. Trenutno nam je najbitnije jednostavno zadržati kondiciju, pa tome i težimo. Nisu to neki preteški treninzi, ali nisu ni lagani.“

Što se tiče fizičke spremnosti sportaša, odnosno njihovih fizičkih sposobnosti i kondicije, one različitom brzinom padaju i gube na vrijednosti.

Prema podacima koje sam dobio od Ronalda Babića s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, specifična brzinska izdržljivost — ukratko, sposobnost sportaša koliko može vremenski dugo trčati maksimalnom brzinom — padat će brzo. Znatno brže nego aerobna sposobnost — sposobnost organizma da aerobnim metaboličkim procesima stvara energiju potrebnu za fizički rad na nižem i srednjem opterećenju — koja se kod sportaša izgrađuje godinama i zato će joj trebati puno više da propadne od brzinske izdržljivosti koja se dobiva konstantnim treninzima. Sportaši su godinama razvijali svoja pluća, hemoglobinski kapacitet krvi i njihov kardiovaskularni sustav je razvijeniji nego kod običnih ljudi, tako da će biti spremni podnijeti napor umjerene razine čak i ako se malo zapuste.

Laički rečeno, sportaši će i nakon pauze zbog koronavirusa moći relativno dugo trčati na nižim brzinama, a puno više će opasti mogućnost sprinta i izvođenja radnji maksimalnog intenziteta kada izađu iz aerobnog polja.

Međutim, iako je kondicijski dio važan, glavni problem za sve sportaše će biti nemogućnost provođenja specifičnih situacijskih treninga, zbog čega gube osjećaj za igru i zbog čega mišići polako zaboravljaju izvesti naučeni pokret na savršenoj razini koja je potrebna za profesionalno bavljenje sportom.

“Mogu sa sigurnošću reći da je ova pauza najviše naškodila upravo dijelu igre s loptom“, priča nam svoje iskustvo Tolić. “Mislim da nam svima to nedostaje. Dosta mi znači izlazak na svjež zrak, za mene je to spas jer biti zaključan u zidovima svoga stana bi bio veliki problem. Ne mogu ni zamisliti koliko je teško igračima koji nemaju uvjete izaći van, pogotovo ako nemaju adekvatnu opremu u svojim stanovima kao što su trake za trčanje ili kućni bicikli. Međutim, svima nam je zajedničko to što nam nedostaje lopta. Koliko god nadopunjavali svoje treninge trkom i snagom, onaj najbitniji dio izostaje.”

Mini-ciklus priprema

Kod vrhunskih profesionalaca na treninzima se ne uče biomehaničke sastavnice u ispravnom izvođenju poteza. Ponavlja se elementarna tehnika kroz serije vježbi, ali u suštini oni znaju igrati nogomet, rukomet, košarku i nitko ih ne treba učiti kako ispravno izvesti dodavanje ili udarac. Ono što rade na treningu je bezbrojno puta ponavljanje motorički složenih situacija izvedenih iz utakmice. Takvi treninzi, odnosno velik broj njihovih ponavljanja vježbe služi kako bi se na treningu naturalizirala simulirana situacija iz utakmice i kako bi igrač u takvoj stvarnoj situaciji mogao maksimalno brzo i kvalitetno reagirati.

Uzmemo li najbanalniji primjer iz nogometa i pogledamo tranziciju iz obrane prema naprijed, vidjet ćemo da svaki igrač zna kako se postaviti i po kojoj liniji se kretati. Takve stvari se pokušavaju dovesti do savršenstva, a savršenstvo se dobiva tako da se na treningu radi maksimalan broj ponavljanja kako bi tijelo, a i mozak, dobili jasnu uputu kako reagirati u takvoj situaciji instinktivno i bez razmišljanja.

U trenutnim okolnostima to je jednostavno nemoguće vježbati. Jasno je da igrači znaju gdje u teoriji trebaju biti i što trebaju raditi, jasno je da znaju biomehanički kako trebaju primiti loptu i na koji je način predati, ali bit će zanimljivo vidjeti hoće li biti u mogućnosti izvesti to u praksi istom brzinom i s istom efikasnošću kao prije pauze uzrokovane koronavirusom. Jer to je, uostalom, ono što profesionalni sport dijeli od amaterskog i rekreativnog. Profesionalci poteze rade na isti način, sve biomehaničke sastavnice udarca ili dodavanja su iste kao na amaterskoj ili rekreativnoj razini, ali oni to rade neusporedivo efikasnije i imaju drugačiji osjećaj jer su im mišići bolje zapamtili pokret.

Puno toga ovisi o tome kakav će i koliko brz nastavak biti. Ako će natjecanja krenuti nekoliko tjedana nakon što se dopuste normalni treninzi, to će biti dovoljno vremena da igrači povrate osjećaj za igru na razini koja se neće zamjetno razlikovati od one na kojoj je bila prije karantene.

“Vjerujem da će se događati isto kao svake godine kroz ljetne pripreme“, optimističan je Tolić oko nastavka natjecanja. “Momčad će se okupiti i odraditi ćemo mini-ciklus priprema koji će nam vratiti kapacitete na nivo kakav nam je i potreban. U to uopće ne sumnjam, previše smo mi u nogometu da bi nam nekoliko tjedana potpuno smanjilo osjećaj za igru. Razlika će sigurno postojati, ali nakon samo par tjedana zajedničkih treninga vratit će nas na stari nivo.“

Pitanje strpljenja

Kad sve krene, trebat će neko vrijeme da se igrači naviknu na ritam utakmica i putovanja, ali to je najvećim dijelom psihološki izazov koji traži fokus. Sportaši će se iz ovog sasvim drugačijeg načina razmišljanja vrlo brzo morati prebaciti u natjecateljski mod i to će biti ozbiljan segment prilagodbe; no, s kondicijske strane, pripreme od nekoliko tjedana prije početka natjecanja bit će sasvim dovoljne jer je njihovo tijelo je naučilo bazične pokrete. Mišići ih se samo trebaju podsjetiti kroz simulaciju opterećenja iz utakmice koje se događaju na treningu, a koje je nemoguće obaviti u individualnom radu.

Međutim, u profesionalnom sportu nema baš puno vremena za čekanje.

Velike lige i klubovi su već sada ostvarili veliki financijski gubitak i za očekivati je da će forsirati povratak natjecanja čim prije, tim više što će zanimanje publike poslije ove stanke biti ogromno. Sportaši će sigurno imati određeni period za pripremu, ali u želji da se čim prije nadoknade novčani gubici teško je očekivati kako će on biti zaista dovoljan za povratak na razinu kakva je bila prije karantene. Tolić nam priča o par tjedana priprema, što je slično onome što su Holmesu rekli NBA treneri, ali taj period možda bude kraći od optimalnog, sve u želji da se čim prije pokrenu novčani tokovi.

S individualnim programima kojima u izolaciji mogu održavati aerobnu razinu i s dovoljno vremena da se koncentrira na rad kojim će se donekle popraviti specifična brzinska izdržljivost koja će puno više pasti u danim uvjetima izolacije, kondicijski i fizički aspekt će biti pod kontrolom. Ritam, odnosno osjećaj za igru biti će puno teže nadoknaditi i pojavit će se osjećaj nemoći karakterističan za nekoga tko se s profesionalne konstante treninga prebacio na rekreativnu. Igrači će biomehanički raditi sve kao i dosad, ali osjećaj će biti drugačiji i mišićima će trebati malo da ponovo automatiziraju te poteze i da ih izvode onako efikasno.

Upravo zato će glavno pitanje, kada cijelo ovo ludilo završi, biti strpljenje.

Moramo biti strpljivi i čekati povratak sporta koliko god bude potrebno kako bismo omogućili sportašima dovoljno vremena da dođu na svoju razinu. Forsiranje nastavka natjecanja čim prije i prekratke pripreme definitivno bi utjecali na kvalitetu izvođenja, a to bi moglo biti kontraproduktivno i moglo bi nam dati nešto sasvim suprotno od onoga što želimo. Zapravo, to bi mogla biti katastrofa jer bi se neminovan pad kvalitete izvođenja manifestirao točno u dijelu sezone kada u svim sportovima ulazimo u napete završnice i rasplete natjecanja, a to nije pošteno do te mjere da povratak sporta ne bi imao smisla.