Ako je prvi bio mig budućnosti koja je već tu — i sviđa nam se, ali i ne samo nama — drugi je gol bio u slavu HNL-a. Te lige koja je puno bolja nego što smo joj ponekad spremni priznati, a bila bi još bolja kad u njoj i oko nje ne bi bilo nekih stvari (i ljudi) koji je nagrđuju i koče. Ali to je neka druga priča, priča za sutra. Današnja je priča o Heroju — jednom od mnogih, ali večeras prvom među jednakima.
Kad je Marko Livaja izdriblao onu loptu pored jednog Marokanca i podvalio je na stranu pokraj drugog na Mislava Oršića, a on iz prve onako precizno pogodio od druge stative, svakome tko prati taj naš HNL morao se razvući osmijeh od uha do uha. Bio je to treći HNL gol i treća HNL asistencija na ovom Mundijalu. Hajdukovac za dinamovca, ikona za ikonu.
Međutim, nepošteno bi bilo Oršićev učinak svesti samo na taj gol. On je danas bio prvo ime utakmice, najopasniji Hrvat u napadu, također i djelotvoran u obrani (tri uspješna starta, jedna očišćena lopta), trčao je kao navijen i bio stalna prijetnja.
Ako je netko zaslužio taj gol i ovakvu utakmicu, onda je to — nakon prethodne dvije asistencije — ponajviše on. Strpljivo je čekao svoje prilike, skupljao mrvice i radio čuda od njih, a onda, kad je Zlatko Dalić našao načina da ga gurne u vatru od prve minute, iskoristio i tu veliku priliku.
Mislav Oršić, heroj.
