Kad je Split koncem svibnja u majstorici polufinalne serije sa Zadrom na Gripama u posljednjih nekoliko minuta prosuo vodstvo i neslavno zaključio sezonu, izgledalo je kao da je tim porazom zaključena i Ukićeva karijera. Split je potom potpisima Dominika Mavre i Mate Kalajžića popunio razigravačku poziciju za novu sezonu, dok je Ukić ljetne dane proveo u zanimljivom odmaku od košarke; posvetio se svom rock bendu Stereotrip, s kojim je objavio dva singla i kao bubnjar odradio niz koncerata diljem Hrvatske.

No, nije se mogao posve maknuti iz dvorane. Njegov 12-godišnji sin Luka na glasu je kao jedan od najvećih hrvatskih talenata i trenutno se nalazi u vrlo osjetljivom razdoblju; jasno da mu Roko posvećuje mnogo vremena kako bi mu prenio svoje znanje te ga pripremio za nadolazeće izazove. Uglavnom, Ukić je pronašao zadovoljavajuće zanimacije da si ispuni vrijeme i izgledalo je kao da je to stvarno to. Ipak, objava o definitivnom završetku karijere nikako nije stizala, ali oklijevanje se moglo razumjeti s obzirom na to da se već jednom bio zaletio s oproštajem od reprezentacije.

Ukić je jedan od igrača kojima košarka ne predstavlja samo profesiju; ona je njegov životni poziv. I kada ga pozove, on se odaziva

Međutim, s vremenom se počelo šuškati o njegovoj reaktivaciji, da bi duboko u sezoni doista osvanula vijest o još jednom Ukićevu povratku u žuti dres, koji će nositi besplatno. Košarkaški crv u njemu ponovo je ogladnio i nagnao ga da na svoj 38. rođendan krene u svoju 23. sezonu i pomogne Splitu u abaligaškim peripetijama. S obzirom na to kako Split izgleda ove sezone, taj potez je prilično hrabar i graniči s mazohizmom.

Momčad Srđana Subotića složena je nezgrapno, a tako i djeluje na parketu. Usprkos respektabilnoj individualnoj kvaliteti u kadru, Žuti ne posjeduju dvije bazične stvari u suvremenoj košarci: dubinu u reketu i širinu na perimetru. Stoga su u napadu jalovi, a u obrani nemoćni. Da bi Split prodisao, potrebna su mu prije svega pojačanja visokoproduktivna u vanjskom šutu, što Ukić definitivno nije. Očigledno je da Roko u poznim godinama ne može značajnije promijeniti krvnu sliku momčadi, već će ponajprije poslužiti za proširenje kritično uske Subotićeve rotacije na vanjskim pozicijama.

“Vjerujem da mogu pomoći”

I onda dolazimo do mučnih situacija poput one na njegovu ‘debiju’ u Baru. Mornar je do vrha napunio Splitovu mrežicu (104:88) i zapečatio pobjedu sredinom posljednje četvrtine, da bi se pogubljeni Subotić u trash timeu (tri i pol minute do kraja na -15) dovinuo izvaditi Mavru i ponovo ubaciti 38-godišnjeg veterana koji je na parketu već bio proveo 25 minuta. Nerazumni rizik zamalo je završio Ukićevom ozljedom, stoga je dvije minuta kasnije ipak povučen s terena. Bit će sličnih travestija još, ne sumnjajte.

Logično je onda zapitati se: što mu sve to treba sada u životu?

Njegova se situacija uvelike razlikuje od one Krunoslava Simona, njegovog pola godine mlađeg kolege iz reprezentacije koji je u rujnu potpisao za Cedevitu Junior. Ni Simonu nije lako; nakon prošle sezone ispresijecane ozljedama i napornog Eurobasketa u rujnu, povratak na domaću klupsku scenu započeo je lomom ruke nakon što je odigrao samo jednu utakmicu. Ozljeda mu ipak nije slomila volju za igrom; uhvatio se rehabilitacije i očekuje se njegov skori povratak. Međutim, Simonova sredina za smiraj karijere daleko je manje stresna od Ukićeve. Cedevita igra samo domaće prvenstvo, odnosno u načelu jednu utakmicu tjedno. Nadalje, ne postoji rezultatski imperativ, a od Simona se očekuje da bude mentor mlađim igračima i bez opterećenja uživa u igri.

Ukić se, pak, mora raubati po dalekim putovanjima autobusom po regiji te igrati najmanje dvije utakmice tjedno. Split se ponovo nalazi u grčevitoj borbi za ostanak u ABA ligi — završi li uspješno, nitko neće pasti u nesvijest od oduševljenja, a ako se ispadne u Dvaba ligu, to će biti traumatičan način za završetak jedne velike karijere. Što se tiče nade u domaći trofej, ona je blago rečeno slabašna. Žuti su već izbačeni iz Kupa u osmini finala od Cibone (s kojom su se sastali zahvaljujući nebuloznom HKS-ovom ždrijebu bez nositelja od uvodne faze), a po dosad prikazanom u sezoni doista je teško očekivati da u serijama doigravanja Split može do titule prvaka preko Zadra i Cibone.

Uglavnom, vrlo je izgledno da bi se ovaj povratak mogao pretvoriti u sezonu velikih frustracija za Ukića, a teško da on sam toga nije svjestan. Što ga je onda nagnalo da se upusti u ovaj nezahvalni poduhvat?

“Vjerujem da mogu pomoći”, poručio je u svom kratkom povratničkom obraćanju. I možda je doista postalo toliko jednostavno da ne treba ići dalje od toga.

Čovjek koji je, između ostalih, igrao za Toronto, Milwaukee, Barcelonu, Panathinaikos i Fenerbahçe te osvojio sedam titula nacionalnih prvaka vratio se na tvorničke postavke i spoznao da ipak postoji poveznica između borbe za velike trofeje u glamuroznim sredinama te bitke za ostanak po balkanskim periferijama. Koliko god da se košarkaška igra vanjštinom drastično razlikuje po svim sredinama i na svim razinama, ona je u svojoj srži svugdje ista te će istinski ovisnici u njoj uživati u svim ulogama.

Mnogima bi dolazak na niže grane bio ispod časti ili im jednostavno ne bi bio isplativ ili interesantan, ali Ukić je jedan od igrača kojima košarka ne predstavlja samo profesiju; ona je njegov životni poziv. I kada ga pozove, on se odaziva. Splitov hod po trnju u ABA ligi teško je gledati, kao i njegova kapetana koji je danas samo sjena sebe s vrhunca karijere koji je davno prošao. No, premda su njegove izvedbe kvalitetom drastično opale, Ukićev žar u igri ostao je sasvim isti.