Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Upoznaje Uconn Huskies, djevojke s nevjerojatnih 110 pobjeda u nizu

Dominacija više nije prava riječ...

Značenje riječi dominacija u američkom sportu dobilo je potpuno novi smisao.

I prije je bilo ekipa koje su s lakoćom bile suverene i dominantne u svom sportu, gotovo same odlučivale o raspletu pojedinih natjecanja i koje su kao po pravilu osvajale trofeje. Međutim, zemljom nikada nije hodala ekipa poput ženskog košarkaškog tima sveučilišta Connecticut.

Nekada riječi samo pretjerano kompliciraju stvari i na papir ne možete prenijeti dojam koji igra ostavlja. Zato je najbolje jednostavno predstaviti brojke, koje u UConnovom slučaju djeluju brutalno i prosto nadrealno. Pa idemo redom.

Huskies su u povijesti osvojile 11 NCAA naslova; 10 ih je došlo u ovom mileniju. Godine 2002. titulu su, kao i 1995., osvojile bez poraza u sezoni, a onda su taj uspjeh ponovile i 2009., 2010., 2014. i 2016. U ovogodišnju završnicu NCAA turnira ušle su s rekordnim i potpuno nevjerojatnim nizom od 107 utakmica bez poraza, koji su proširili i s tri pobjede u ovom dijelu natjecanja. Posljednji poraz doživjele su još 17. studenog 2014., kada je Stanford slavio, i to nakon produžetaka. Bila je to utakmica u kojoj je Stanford prekinuo seriju Connecticuta od 47 uzastopnih pobjeda. Da se ne mučite s računanjem, to znači da je UConn izgubio jednom u posljednjih 158 utakmica.

Jedan poraz u posljednjih 158 utakmica!

I znate zafrkanciju kako nije sve u novcu, ima nešto i u zlatu? UConn to na terenu parafrazira u onu da nije sve u pobjedama, nego i u načinu na koji do njih dolaze. Čak 60 utakmica u još aktivnoj seriji od 110 pobjeda završile su s 40 i više poena razlike. Ilustracije radi, u posljednjih pet godina NCAA turnira za muškarce prosječna razlika je tek 14,4 poena. Connecticut je još 1995. imao prosjek od 33,2 poena razlike, sedam godina kasnije je bio na 35,4, a u 2015. su dogurali do rekordnih 40,7 po utakmici. Dominacija više nije ni prava riječ.

Trener čudotvorac

I nije da su Huskies ovaj rezultat napravile u periodu kada je ženska sveučilišna košarka u nekakvom problemu – naprotiv, ona je danas na svom vrhuncu. Interes djevojaka za ovim sportom veći je nego ikada i on proporcionalno raste iz godine u godinu. Na svaku momčad u najjačoj diviziji dolaze čak 82 košarkašice koje igraju u srednjoj školi; od sportova samo muška sveučilišna košarka ima bolji omjer. Čak 20 posto svih žena koje se bave sportom u Sjedinjenim Državama igra košarku. S popularnošću je rasla i kvaliteta ženske košarke, koja je danas mnogo bolja nego li prije 20-ak godina, ali Connecticut i dalje dominira bez velikih problema.

Pa u čemu je trik?

Priča o ženskoj košarci u Connecticutu zapravo je priča o jednom čovjeku. Prije 1985. UConn nikada u povijesti nije imao sezonu s pozitivnim omjerom pobjeda i poraza. Te je godine odlučio angažirati novog trenera i priliku dati potpuno neiskusnom Genu Auriemmi. Samo je još iduća sezona bila negativna za Connecticut i to se nikada više nije ponovilo. Danas 63-godišnji Amerikanac talijanskog porijekla potpuno je revolucionarizirao program i uskoro počeo privlačiti najbolje mlade košarkašice Sjedinjenih Država.

Auriemma na svojoj strani nije imao atraktivnost sveučilišta, dobre klime ili velikog grada; sve je morao graditi iz temelja. Međutim, ono što je imao je fantastična osobnost. Na prvi pogled pomalo je staromodni trener koji malo pažnje posvećuje modernim tehnologijama, ali opisuju ga kao savršenog motivatora, vođu i vrhunskog psihologa. Što je dokazao i kao izbornik ženske reprezentacije SAD-a, osvojivši tri olimpijska zlata i dva Svjetska prvenstva.

Jasno, s dobrim rezultatima Auriemmi se otvorila prilika da lakše regrutira novakinje. Činjenica da djevojke, za razliku od muških kolega, ne srljaju u profesionalizam i najčešće ostaju sve četiri godine na fakultetu, Genu je dala dovoljno vremena da radi na njihovom napretku i doslovno ih pretvara u vrhunske igračice.

Svi ih žele skinuti s vrha

Međutim, ove je sezone UConn je izgubio tri vrlo važna kotačića iz prošle sezone – Breanna Stewart, Morgan Tuck i Moriah Jefferson su diplomirale i izašle na WNBA draft – i ovo je trebala biti sezona konačnog pada. Ali, Geno Auriemma je ponovno sjajno skautirao i stvorio ekipu vrijednu nastavka velikog rekorda. Najčešće je tek sedam igračica u rotaciji, no dominacija je gotovo pa nevjerojatna – samo su četiri od 30 do sada odigranih utakmica dobile s razlikom koja nije bila dvoznamenkasta.

I naravno da svi koji nisu navijači UConna jedva čekaju njegov pad. Već godinama im se zamjera da nanose štetu ženskoj košarci, zanemarujući činjenicu da je popularnost drastično porasla od uspona ovog sveučilišta na veliku scenu. Upravo je UConn jedna od rijetkih ženskih ekipa čije se gotovo sve utakmice prenose na televiziji i za koje uvijek ima interesa. Ipak, većina se nada da će Auriemmine djevojke uskoro biti skinute s vrha i da dominacija nužno ne znači i nepobjedivost.

Završnica NCAA turnira najbolja im je prilika za to.

Ne propusti top članke