Prije svega, trebala bi znati da je tenis zapravo vrlo sličan životu. Samo jedan teniski meč može ponuditi jako puno uspona i padova; u jednom trenu pomisliš da će stvari ići olako, a onda shvatiš da će biti upravo suprotno; u jednom trenu si bezbrižan, dok u drugom želiš lupati glavom o zid; nismo se tako dogovorili, kipiš u sebi ili paradiraš po terenu… Dugo, ali baš dugo, često i predugo za jedan obični teniski meč treba ti da shvatiš koliko je teško preokrenuti stvari… Jest, da, u jednom trenu lebdiš poput ptičice, dok u drugom postaješ duh koji bi rado iskočio iz vlastite kože. U jednom trenu počneš misliti o budućnosti, pa se u drugom nađeš kako živiš u prošlosti. U jednom trenu si druga igračica svijeta koja olako završava mečeve, dok u drugom na terenu imaš napadaj panike. U jednom si trenu velik poput Boga, a u drugom manji od makova zrna. U jednom trenu imaš 19 i svemoćan si, dok u drugom 36 i svaki ti meč može biti posljednji…

E sad, kako da ti objasnim tko je Rafael Nadal? Da si gledao jučerašnji meč, bilo bi nam lakše. Igrao ti je, inače, protiv Novaka Đokovića, tog navodno nepobjedivog tipa s čeličnim živcima koji mečeve gubi samo onda kad nije ‘pravi’. E jučer je, bogami, bio pravi, i to u meču koji je potrajao četiri sata i 12 minuta; kako misliš da se događaju oni silni usponi i padovi?

Čovjek lebdi po terenu i postaje zid; ti udariš jače, a on ti vrati još jače

Bilo kako bilo, ono što ti zapravo želim reći je da je jučer taj Rafael Nadal uskrsnuo; da, dobro si čula.

Vidi, čovjek je pokopan već nekoliko puta u svom životu. Nije da nije bilo razloga za to, ali nećemo sad o tome; uglavnom, mali milijun puta ti je on već bio pokopan, ali je svaki put ustao iz mrtvih. E sad, znam ja što ti misliš, taj nihilist u tebi, ali nije u tome poanta; to je možda istina što ti kažeš, neće baš svaki put ustati iz mrtvih, ali o tome ćemo nešto kasnije.

Svaki poen kao zadnji

Uglavnom, jedan od mnogobrojnih Rafinih pogreba bio ti je u ovo doba lani, na istom ovom mjestu gdje je jučer igrao. Na mjestu gdje je rođen, mogli bismo to i tako reći. Igrao je protiv ovog istog tipa od jučer, ja ga volim nazvati Gumenim čovjekom, i malo je reći da nije dobro izgledao; OK, meč je na kraju potrajao četiri sata i 11 minuta, namučio ga je, ali taj ti je Nadal izgledao kao da neće zakasniti na vlastiti pogreb. Čovjek koji ti je inače sinonim za fizičku spremu sad je disao na škrge, curilo je s njega još i više nego inače, a mislim da bi na onoj pauzi između gemova rado imao i bocu s kisikom. Najgore od svega ti je to što je kaskao za lopticom. Bio je spor. Ne spor kao da trči kroz živo blato, nego ti je, to se tako kaže, kasnio pola koraka.

Slušaj, to su ti teško vidljive sitnice, ali sitnice koje u ovakvom meču, protiv Gumenog čovjeka, život znače. Još gore ti je zapravo bilo to što nije mogao nikako nametnuti svoj ritam igre; nije mogao, to ti se tako, kao, stručno kaže, diktirati igru svojim forhendom; budem ti kasnije objasnio što je forhend. Uglavnom, to je bilo najgore. Imao si dojam da je kraj Gumenoga njegovo vrijeme prošlo. Ne može ga više dobiti ni na ovoj podlozi, svojoj najdražoj podlozi; na turniru na kojem je upisao sad već stotinu i pitajboga koliko pobjeda i dotad svega dva poraza. Dva poraza koja su se, ne mogu ti to ne reći, dogodila u sumnjivim okolnostima; ali dobro, pustimo sad to…

Da skratim, godinu dana poslije iliti jučer taj isti Rafael Nadal stoji na tom terenu i igra protiv tog istog Gumenog čovjeka… Gledaj, za dva dana će mu biti 36, iako, ajde, to i nije toliko bitno; Gumeni je prije dva-tri tjedna navršio 35. Ali gle, 36 mu je, znaš, prošao ti je još jednu operaciju, da ti sad ne pričam, i nije dobro. Odnosno, nije trebalo biti dobro. I to svi znaju.

Još ti se igra u večernjim uvjetima koji, svi ti drobe o tome, njemu navodno ne odgovaraju… Samo što on, jebiga, sad stoji na tom terenu i, oprostit ćeš mi, neki kurac ne valja s njim. Ne u lošem smislu. Nego, jebemumater da mu jebemmater, lik se kreće kao kad mu je 20 ili 25; ne doslovno tako, ali lik se kreće kao što se godinama nije kretao. Čovjek lebdi po terenu i postaje zid; ti udariš jače, a on ti vrati još jače. Zid. Zid koji ti se polako, ali sigurno približava i misli te, jebe mu se, zgnječiti. Misli te samljeti. Smrskati. Najgore od svega: misli ti slomiti duh. To je najgore. Što stojiš tamo i polako pucaš, iako si Novak jebeni Đoković.

Vidi, sad ću ti reći što mislim; čovjek je odigrao all in jer inače ne igra tako protiv Gumenog. Lik je zajašio tu osnovnu liniju, budem ti kasnije objasnio što to znači, i odlučio je da se s nje neće pomicati. Nema, ako odstupi, dogodit će se ono što se dogodilo lani, bit će postupno otpuhan s terena; što se zapravo sredinom drugog seta i počelo događati, kad sam, bit ću iskren, pomislio da ga je počelo boljeti stopalo. Jer da bi igrao tako agresivno i tako rano napadao lopticu moraš se jebeno dobro kretati, pogotovo protiv Gumenog čovjeka; moraš i masu riskirati. Moraš ići po forhend paralelu po koju je išao kao malokad u zadnje vrijeme, moraš bekend udarati ravno kao nikad u životu, moraš dodati koji kilometar na sat na drugoj servi…

I ne želim sad o tome — pa onda ni o tome da je Rafino iznenađenje bio servis u tijelo, a da je Đoković neobično puno servirao Rafi na forhend, što je bila loša odluka — jer nije u tome poanta.

Vidi, nisam siguran kako mu je sve to jučer uspjelo, kako je čovjek odigrao kao kad je bio na vrhuncu, ali na pamet mi pada jedna stvar. I znam da ti možda zvuči glupo ili prejednostavno, ali čovjek je ustao iz mrtvih jer je to dovoljno htio. Shvaćaš li što ti kažem? Vidi, puno stvari mislimo da ne možemo učiniti, ali to je zapravo mit koji sami kreiramo u glavi. Zar ne misliš da smo već dovoljno limitirani da bismo još i sami sebi stvarali barijere? Gledaj, molim te, ako je Rafael Nadal mogao učiniti ono što je jučer učinio, ako je mogao učiniti ono što je učinio 2009. na Australian Openu, pa 13 godina kasnije na istom mjestu ponoviti sličnu stvar, zašto i ti ne bi mogao, recimo, započeti neki novi život?

Zašto i ti ne bi mogla ustati i boriti se; boriti se kao da ti je svaki poen zadnji koji ćeš u životu odigrati?