Monotonija je ubitačna i tjera ljude iz dvorane na uzbudljivije sadržaje, bio to neki drugi sport ili striptiz-bar. Promjena je ono što je nužno svakom natjecanju da zadrži draž, zato je američka sveučilišna košarka tako ludo praćena svakog ožujka, zato je Euroliga uspjela zadržati popularnost unatoč tome je što svake nove sezone sve više osiromašena odlascima najvećih zvijezda u NBA…

Neizvjesnost se može donekle sačuvati pomoću zeznutih sustava natjecanja poput Final Foura, ali mnogo je teže prekinuti nečiju hegemoniju kada se završnica igra na više dobivenih utakmica. Za taj je pothvat potrebno mnogo znanja, volje, rada pa i određene doze sreće. Oni koji se domognu vrha nimalo ne mare što mnoštvu dosađuje njihov primat, neće birati sredstva da se tamo održe i 100 godina uzastopce ako je moguće. Slabiji konkurenti često koriste snagu suparnika kao alibi za svoje neuspjehe, zato često znamo čuti defetističke izreke raznih predsjednika, trenera, igrača poput “jaz u kvaliteti je prevelik, tu se ništa ne može”.

Međutim, ponekad se ipak dogode suprotni slučajevi. Ove sezone smo imali dva takva, oba iz Crne Gore.

Uspjesi koji nisu slučajni

Košarkaši Budućnosti srušili su trogodišnju vladavinu Crvene zvezde u ABA ligi, da bi nepuna dva mjeseca potom i sami bili srušeni od Mornara u okviru crnogorskog prvenstva. To je čak i veće iznenađenje ako se uzme u obzir da su domaće prvenstvo Podgoričani osvajali 11 puta u nizu, odnosno SVAKI put od osnutka lige, svaki put dosad.

Uoči početka sezone Mornarov je trener Mihailo Pavićević kao cilj istaknuo doigravanje u ABA ligi te trofej u domaćim natjecanjima. Tada je to izgledalo kao tipična ‘klasa optimist’ izjava, ali devet mjeseci kasnije riječi su pretvorene u djelo. Osim što je Mornar osvojilo povijesnu titulu, dovelo se i u povlaštenu situaciju za sljedeću sezonu. Kroz ABA ligu je osigurao mjesto u prestižnom Eurokupu, a kroz domaće prvenstvo izravni plasman u skupinu FIBA-ine Lige prvaka, koja je manje atraktivna ali financijski isplativija. Barani će tako na ljeto moći birati što žele igrati.

Mornarov uspjeh nije nimalo slučajan. To je višegodišnji projekt pod vodstvom Đorđija Pavićevića, koji je klubu osigurao financijsku stabilnost te s ograničenim budžetom pažljivo slagao kockice u igračkom kadru. Brat Mihailo pobrinuo se za kemiju na parketu, ali ni to ne bi bilo dovoljno da se nadjača moćniji suparnik. Bila je potrebna i mentalna snaga igrača da se othrvaju pritisku te razbiju kompleks koji im je kroz godine usadila Budućnost. Mornar je poveo 2:0, pa izgubio treću nakon što se vratio s -21 u posljednjih šest minuta, da bi Derek Needham promašio šut za naslov. Bio je to strašan psihološki udarac pred četvrtu utakmicu u Topolici.

“Osjećala se tenzija u gradu”, ispričao je Mihailo Pavićević. “Savjetovao sam igračima da ne pričaju o utakmici. Htjeli ili ne, ljudi naprave pritisak iz najbolje namjere. Čak i moji najbolji prijatelji znaju napraviti veću štetu nego korist. Plašio sam se tog kontra-efekta, da taj pritisak ne sputa igrače. Ali sretan sam što su bili svjesni toga i što su iskoristili atmosferu kao dodatnu snagu.”

Mornarovi su igrači uspjeli pronaći hrabrost da odigraju najbolje što znaju i ne uprskaju dugo očekivanu feštu svojim navijačima, što je epilog koji se često događa u sličnim situacijama (Zadar!).

Ni Podgoričani ne trebaju previše žaliti zbog ovakvog raspleta. Oni su svoj karakter pokazali u ABA ligi, a plasman u Euroligu im je kudikamo važniji od još jednog domaćeg pehara kojim su se obično tješili nakon regionalnih neuspjeha. U ovu priču treba ubrojiti i Sutjesku, klub iz Nikšića ima najbolju košarkašku publiku u državi. Prije dvije godine ispao je iz ABA lige, a na tribinama imao fantastičnih 3.000 ljudi u prosjeku, kao četvrti najgledaniji klub lige. U toj sezoni Sutjeska je promovirala niz crnogorskih igrača koji su potom napravili transfere u renomiranije klubove. Sada je izboren plasman u Dvaba ligu, gdje će se zasigurno nalaziti u borbi za vrh.

Poticaj za reprezentaciju

Kako bi se reklo: vuk sit, a ovce na broju. Nakon desetljeća pakla predvidljivosti i opće apatije, crnogorska klupska košarka je procvala i ljudi su navalili u dvorane. U samo par mjeseci situacija se posve okrenula, a od svega će koristi imati i reprezentacija. Na lanjskom Eurobasketu ostvaren je povijesni plasman u osminu finala, ali daljnji iskorak nije bio moguć zbog velikog nesrazmjera kvalitete na štetu vanjske linije.

Nikoli Vučeviću i Bojanu Dubljeviću nasušno su potrebni dobri bekovi, a u ovih devet mjeseci se dosta napravilo po tom pitanju. Zamislite koliko su samo napredovali Nikola Ivanović, koji se dokazao kao hladnokrvni egzekutor; pa Petar Popović, mladac koji je unatoč problemima s ozljedama bio u stanju uništiti Cedevitu u polufinalu; pa Nemanja Vranješ, koji se iz razuzdanog basketaša preobrazio u ubojitog, Curry-style šutera koji će u dvije utakmice utrpati 50 poena euroligašu Zvezdi.

Nije zgorega spomenuti ni da mu suigrač Needham također nastupa za Crnu Goru, a riječ je o razigravaču koji je svojom brzinom izluđivao sve obrane i nosio Mornar na leđima. Za kraj dodajmo da Pablo Laso u Real Madridu razvija Dina Radončića, tako da će izbornik Zvezdan Mitrović u predstojećim okršajima s Bjelorusijom i Slovenijom imati sasvim dovoljno resursa da potvrdi plasman u drugu fazu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Još je bitnija vizija za dalju budućnost, a sada sve izgleda drastično bolje nego prije samo nekoliko godina, kada je reprezentacija izvisila u kvalifikacijama za Eurobasket; Budućnost je nizala promašene sezone, a za ostale crnogorske klubove gotovo nitko izvan zemlje nije ni čuo, kamoli ih shvaćao ozbiljno.

Konačno, nešto novo se dogodilo – toliko nužne promjene koje su ubile dosadu i od košarke napravile hit u ovoj zemlji.