Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Varaždin: Kuda plovi ovaj brod?

Novi prvoligaš je, čini se, na prilično krhkim nogama

Zadnja izmjena: 17. srpnja 2019. Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Dogodilo se to “jednoga dana u misecu tamo neke teške godine”, kako započinje ona slavna pjesma Tome Bebića, kada je NK Varaždin ostao sam, napušten brod. Ostavljen da istrune, bez navijača, čak i bez onog kultnog Varteksa u imenu po kojem smo ga svi znali i pamtili, varaždinski je klub krajem ožujka 2012. odigrao svoju posljednju prvoligašku utakmicu.

Na svom je terenu dočekao Dinamo jedva sastavivši zapisnik, ali bez obzira na to su prisutni juniori, uz pokoje staro ime koje se zadržalo, svejedno hrabro odolijevali Modrima; barem dok u 55. minuti Luis Ibáñez nije konačno probio bedem i trasirao put do konačnih 4:0 za goste. Samo tjedan dana poslije u Vinkovcima su igrači Cibalije, još jednog kluba koji će uskoro doživjeti sličnu sudbinu, dobili slobodan vikend. Varaždin je bio suspendiran zbog milijun i pol kuna neisplaćenih dugova bivšim igračima Milanu Pavličiću i Igoru Prahiću, te je administrativnom odlukom Disciplinske komisije izbačen u najniži rang natjecanja.

Ostao je sam, napušten brod.

Varaždin je isplivao unutar upitne konkurencije, vrlo rijetko odavajući dojam da je makar približno spreman za izazove koje nosi povratak u vrh hrvatskog nogometa

Više od sedam godina je, uz niz peripetija, trajao povratak kluba od dna do vrha. Povratak NK Varaždina među elitu postala je i formalno stvar od vitalnog “interesa za hrvatski nogomet”, pa je klub odmah po novom početku 2012. nalogom HNS-ova Pravilnika za natjecanja — koji Savezu daje za pravo da donese izvanredne odluke ukoliko su, eto, vitalne — dekretom postavljen u proširenu Treću ligu, preskočivši međužupanijski rang. Bez obzira na to što je u kratkom roku nagomilao nove ogromne obaveze koje su u jednom trenutku iznosile gotovo 40 milijuna kuna i bez obzira na to što je kao blokirani subjekt svoje poslovanje vršio preko računa tzv. Škole nogometa Varaždin, klub je probijao svoj put prema gore. Makar je to i dalje bio onaj isti napušten brod, tek pokrpan dovoljno da može podnijeti takav put.

Problem s takvim pristupom je taj što on najčešće bude tek nastavak na neke stare, uglavnom neodgovorne metode rada, koje u našem okruženju nažalost mogu biti dovoljne do određene mjere, ali ne i toliko da se klub učini zrelim za iskušenja u rangu kojemu po svemu zaista i pripada. To se najbolje vidjelo unazad dvije sezone, kada je NK Varaždin krčio svoj put kroz Drugu ligu: u oba je navrata oko momčadi, ali i oko samog kluba, bilo previše upitnika da bi ga se moglo okarakterizirati kao potencijalno stabilnog novog prvoligaša. Najgore od svega je što ni sad, kada su Varaždinci napokon stigli onamo gdje su toliko željeli doći, ti upitnici nisu otklonjeni.

Ne samo nama, već po svemu sudeći ni samim igračima.

Pozajmice od poznatih imena

“Trebaju nam tri ozbiljna prvoligaška igrača jer bez pojačanja čeka nas živa borba za ostanak”, zavapio je iskusni Dario Jertec nakon poraza na generalnoj probi protiv saudijskog Al Ahli SC-a.

“Liga je jako duga, pet klubova je iznad svih i svaki bod će se jako cijeniti. Kako mi moramo davati 100 posto na terenu, tako ljudi iz uprave moraju napraviti sve da nas pojačaju da bi mogli biti konkurentni”, dovršio je svoje iskreno obraćanje bivši igrač Dinama, Hajduka i Rijeke. Kuloari su brujali kako je i iskusni napadač Leon Benko, koji je s 21 golom doveo Varaždin u Prvu ligu, dobio ponudu jednog prvoligaša, a svoj ostanak je navodno uvjetovao dovođenjem pojačanja u klub.

Trener gostujućeg kluba je ‘ProfesorBranko Ivanković, čovjek čije se ime — uz ono izbornika Zlatka Dalića — najčešće veže uz logistiku NK Varaždina i kojem se Jertec ovako indirektno i obraćao.

Naime, letimični pogled na klupsko financijsko izvješće, uredno objavljeno u svibnju, otkriva neke zanimljive stavke. Pod stavkom “financijskih obveza prema subjektima grupe i drugim povezanim stranama” stoji upravo ime izbornika Dalića, nekadašnjeg klupskog sportskog direktora koji je Varaždinu dao beskamatnu pozajmicu u iznosu od čak 680.000 kuna. Drugu je najveću pozajmicu u iznosu od 120.000 kuna dala tvrtka De Medicus d.o.o. iz Karlovca koja se bavi prodajom farmaceutskih proizvoda, a na čijem je čelu Krešimir Derjanović, nogometni menadžer koji je između ostalog poznat i po transferu Andreja Lukića iz OsijekaBragu.

Derjanović je također naveden kao član Varaždinova Izvršnog odbora, zajedno sa predsjednikom Stjepanom Cvekom i izbornikovim sinom, Tonijem Dalićem: obojica su također zavedeni kao ljudi koji su dali pozajmice klubu. Firma Zero digital d.o.o.  je u vlasništvu Tonija Dalića, dok je izbornik naveden kao prokurist, baš kao što je predsjednik Cvek osnivač i vlasnik Contra d.o.o.  zajedno s Brankom Ivankovićem. Te su tri firme — uz Kontru d.o.o., s kojom je također povezan Stjepan Cvek — također dale pozajmice klubu, i to u ukupnom iznosu od 170.000 kuna. Prema izvještaju, u kojem je zavedena i donacija Hrvatskog nogometnog saveza u iznosu od 300.000 kuna, NK Varaždin je nakon oporezivanja ostao u dobitku od svega 2.510 eura, odnosno 18.549 kuna.

Upitnici oko pojačanja

Osim što sve ovo daje odgovor na to kome se to Jertec točno žalio, ove nam informacije također donekle objašnjavaju i razlog zbog čega tih prijeko potrebnih pojačanja baš i nema.

Odnosno, barem ih nije bilo do dana nakon tog otvorenog vapaja, kada su u Varaždinu potpisali nova imena: Vitalija Lisakoviča, Nevena Đuraseka, Gorana Jozinovića, Tomislava Turčina te Jamala Bajandouha iz saudijskog Al-Ittihada. Turčin i Jozinović su rekonvalescenti nakon težih ozljeda, zbog čega su obojica prošle sezone odigrali nepunih 300 minuta u dresovima Širokog Brijega, odnosno švicarskog drugoligaša Schaffhausena. Bajandouh je imao konstantu u Al-Ittihadu, makar je poznatiji po svom Instagram profilu na kojem broji oko 800.000 pratitelja, a gotovo je sigurno da će pod trenerom Borimirom Perkovićem on zaigrati kao dupli pivot skupa s Đurasekom, inače djetetom kluba.

Đurasek je pristigao iz druge Dinamove momčadi gdje je igrao i Lisakovič, iako smo obojicu mogli pobliže upoznati prošlosezonskim partijama za Lokomotivu, odnosno Rudeš. Varaždin tako popunjava krnji kadar, ali problem je u tome što gotovo svakog od navedenih igrača, uključujući i povratnika Dominika Glavinu, prate upitnici u smislu minutaže i opće forme. Činjenica je i da su dovedeni par dana pred početak nove sezone, u kojoj u prva dva kola Varaždin ide na noge Rijeci i Hajduku.

Varaždin je bio prvak Druge HNL sa tek nešto više od 60 posto pobjeda; momčad u kojoj je više od polovice ukupnog broja golova postigao 35-godišnji veteran i koja je istovremeno imala petu najgoru obranu lige — posljednjeplasirano Lučko primilo je tek jedan gol više (31). Naravno, na kraju sezone bodovi govore svoje, ali ako uzmemo u obzir taj širi kontekst, onda čitava priča više sugerira kako je Varaždin na kraju tek isplivao unutar upitne konkurencije, vrlo rijetko odavajući dojam da je makar približno spreman za izazove koje nosi povratak u vrh hrvatskog nogometa.

Doduše, ova priča donekle govori i o općoj razini kvalitete u Drugoj ligi, ali to je sada već neka druga tema.

“Jedini pravi” u gradu

Kada se, po dobrom starom hrvatskom običaju, momčad okarakterizira kao ona čiji su interesi oni koji također predstavljaju i “opći interes” hrvatskog nogometa, onda se umjesto postupne stabilizacije bira krčenje puta po svaku cijenu, što čak podrazumijeva i preskakanje razina natjecanja za zelenim stolom.

Stanje ekipe, činjenica da je trenera promijenila uoči početka ljetnih priprema, kao i vrlo upitna financijska slika kluba sugeriraju da je Daliću, Ivankoviću, Davoru Vugrincu i ostatku družine koja podržava Varaždin bilo bitno između ostalog dokazati i kako svojim utjecajem mogu prestići gradske suparnike iz ‘navijačkog’ Varteksa, sve kako bi promovirali ovaj svoj projekt kao “jedini pravi” u gradu i regiji poznatima po nogometnom talentu. Kao da nisu ništa naučili iz svojih prethodnih inkarnacija u ‘onom’ klubu, kada su po različitim pozicijama nadgledali njegovu propast i taj konačni krah u ništavilo.

Svakom pravom ljubitelju nogometa u Hrvatskoj u interesu je da Varaždin ima stabilnog prvoligaša, prisjećajući se onih romantičnih vremena kada je ‘stari’ Varteks s talentima iz svog bazena pobjeđivao momčadi poput Aston Ville, Lokomotiva iz Moskve, Brøndbyja ili Heerenveena. Ali svaki bi pravi ljubitelj nogometa također trebao staviti svoje želje i eventualno nestrpljenje po strani ako ne želi vidjeti scenarij viđen one neke teške 2012. godine. Varaždin je pokrpani brod koji je nekako pronašao svoj put, ali sada se moramo zapitati kuda on točno plovi: opet na hridi ili konačno u mirnu luku.

Ne propusti top članke