“Nitko me nikad nije učio kako startati na loptu“, objasnio je Wan-Bissaka Dominicu Fifieldu u intervjuu za The Guardian. “Nemam pojma odakle mi to i prilično sam zbunjen kad vidim te statistike. Nikad nisam startao kad sam igrao na Walton Greenu, mom dječačkom terenu. Bio sam previše zauzet driblanjem i trikovima, nije mi se dalo braniti. Uvijek sam mogao presjeći loptu jer sam bio brz, ali sam počeo startati tek kad sam igrao za Palaceovu U-23 momčad.“

Počeo je kasno, ali ubrzo je postao toliko suludo dobar u startovima da je zaradio nadimak Pauk.

Ono što radi svojim dugačkim nogama može napraviti nestvarno dobro. Međutim, kad ga ovog ljeta kupi klub iz samog vrha ljestvice, kontekst će se promijeniti

Savršeno mu pristaje: Wan-Bissaka igra kao da ima osam dugačkih nogu koje se mogu rastezati po potrebi. Čovjek je gotovo neprelazan u izravnim duelima protiv ponajboljih driblera i napravio je daleko najviše uspješnih startova na loptu od svih igrača u ligama Petice. Od prvog idućeg beka na ljestvici je udaljen kilometrima.

“Stvarno nisam uživao u poziciji beka“, ispričao je svoje početke Wan-Bissaka. “Nisam se mogao izraziti u odlascima naprijed, branjenje mi je bilo posve novo iskustvo i često sam razmišljao kako to nisam ja. Nisam rekao ništa, ali moji treneri u U-23 momčadi su znali. Radili su sa mnom, vježbali smo obranu i tu je sve počelo. Treniranje protiv Wilfreda Zahe i Yannicka Bolasiea me je očvrsnulo. Kao bivše krilo imate osjećaj što pokušavaju, koje rješenje će možda izabrati i o čemu razmišljaju. Možete lakše predvidjeti stvari.“

Slijedi transfer u veliki klub

Kao krilo Wan-Bissaka i nije bio pretjerano uspješan. Samo mjesec dana prije nego što će debitirati kao desni bek protiv Tottenhama, propale su mu dvije posudbe u League Two. Igrom slučaja zbog nevjerojatne kombinacije ozljeda i kartona dobio je šansu da se dokaže kao desni bek na vrhunskoj razini i odmah ju je iskoristio.

“Prvi start koji sam napravio je bio na Benu Daviesu. Ušao je od aut linije unutra i počeo trčati od mene, ali mislim da nije znao da imam ovoliko duge noge. Uhvatio sam ga, uklizao i odnio loptu koju sam odmah poslao u kontru. Nisam bio stidljiv i od tada se nisam osvrtao, samo sam išao dalje.“

Nakon tog prvog starta u samo godinu dana od polovnog krila bez nekog učinka Wan-Bissaka je postao jedan od najboljih bekova lige. I to bek koji je dovoljno puta testiran na različite načine da znamo da je stvarno jako, ali baš jako dobar.

Bolje momčadi se trude izolirati ga na širokom prostoru protiv najboljih svojih driblera i redovito ne uspijevaju. Wan-Bissaka je u cijeloj ligi predriblan tek sedam puta i nikad više od jednom u utakmici, što je stvarno impresivno s obzirom na to koliko često mora igrati u izravnim dvobojima na širokom prostoru s igračima kao što su Eden Hazard, Sadio Mané, Marcus Rashford i Raheem Sterling. Lošije momčadi imaju dvije taktike kako ga napadati. Prva je da podizanjem beka testiraju koliko se dobro postavlja i koliko dobro određuje prioritete u obrani kada ima dvojicu izravnih suparnika manje kvalitete. Druga je da, kao što je to napravio Sean Dyche, prema njemu igraju visokim loptama kako bi otkrili njegovu slabost u zraku. Nijedna od tih taktika još nije upalila. Wan-Bissaka je naprosto sjajan u obrani.

Logično je očekivati da neće još dugo ostati u Palaceu. Jedan od igrača kojeg su mnogi birali na fantasyju, jer je spadao u red najjeftinijih, postao je predobar. Nekom nevjerojatnom logikom nije niti nominiran u konkurenciju za izbor najboljeg mladog igrača Premier lige, ali sigurno je privukao pozornost najjačih klubova koji će na ljeto iskrcati ozbiljnu lovu da ga dovedu kao pojačanje.

I tu bi mogli nastati ozbiljni problemi.

Problem s transferom nije u Wan-Bissaki; on je savršen u tome što radi i bit će u koji god klub ga stavili. Problem je u klubovima koji imaju dovoljno novca da si ga priušte, kao i u onome što oni traže.

Nestvarno dobar

Filipe Luís je godinama bio jedan od najboljih lijevih bekova na svijetu. Snažan, koncentriran, savršen u oduzimanju lopte i gotovo neprelazan, bio je konstanta u držanju one oštrine kojom je Diego Simeone učinio Atlético Madrid prepoznatljivim. Sigurnost koju je davao ostatku momčadi kad je suparnički igrač – obično najbolji igrač u stvaranju viška, baš kao što su i Wan-Bissakini suparnici – ostajao s njim na širokom prostoru bila je ključna da ostatak momčadi može zadržati kompaktnost. Jednostavno, suigrači nisu morali reagirati i ostajali su na svojim pozicijama jer su znali da će Filipe Luís riješiti problem bez ičije pomoći.

Kad je otišao u Chelsea, nije se baš snašao u novom okruženju. Nije, doduše, José Mourinho pokazao neko veliko strpljenje s njim, ali sve što je u 15 ligaških utakmica uspio upisati u statistički pregled bio je jedan žuti karton. Bez gola i asistencije, Filipe Luís je izgledao pogubljeno. U obrani je odigravao jako solidno i dalje je bio praktički neprelazan u individualnim dvobojima, ali gubio se u zonskim pokrivanjima, ne uspjevši pohvatati principe. Možda bi Mourinho to nekako uspio preživjeti, ali čak je i Branislav Ivanović na suprotnoj strani bio neusporedivo konkretniji u napadu od njega.

Bio je to problem koji se ponavljao kroz cijelu njegovu karijeru. Svi su u startu vidjeli kvalitetu koju je imao u oduzimanju lopte. Taj nerealno dobar osjećaj za oduzimanje lopte je nešto što se ne može naučiti i to mu je otvorilo put do Ajaxa i druge momčadi Real Madrida. Međutim, oni su tražili i učinak prema naprijed jer takvi klubovi većinu utakmice provode na suparničkoj polovici. Filipe Luís to nije mogao odraditi i nikad nije upisao ni jedan nastup za prve momčadi tih klubova. Ukratko, ni u jednom klubu nije mogao napraviti onoliko koliko je napravio u Atléticu, jer su tu njegove kvalitete bile prilagođene jedinstvenom kontekstu koji mu je svojom taktikom stvorio Simeone.

Wan-Bissaka je odličan bek, Pauk koji ono što radi svojim dugačkim nogama može napraviti nestvarno dobro. Osjećaj koji Wan-Bissaka ima za oduzimanje lopte i tajming u startu na loptu je naprosto sjajan i može mjeriti samo s onom kvalitetom koju ima Filipe Luís. Međutim, kad ga ovog ljeta kupi klub iz samog vrha ljestvice, kontekst će se promijeniti.

Bit će još bolji, ali…

Taj osjećaj će manje dolaziti do izražaja jer će igrati u dominantnoj momčadi koja će većinu vremena imati loptu u nogama i Wan-Bissaka će morati vrijeme provoditi na suparničkoj polovici terena. A ondje će se, kako bi uspio postati stvarno toliko dobar koliko obećava, morati snalaziti puno bolje nego što je to radio Filipe Luís.

Kao bivše krilo, Wan-Bissaka ima jako dobar osjećaj za dribling i samim time već ima veći potencijal raditi razliku nego Filipe Luís. Međutim, u kontekstu jačih ekipa i drugačijih uvjeta od onih u Palaceu dolaze do izražaja problemi koji su uzrokovali da se razmatra njegova posudba u League Two. Wan-Bissaka gubi previše lopti, loše kombinira jednostavnim dodavanjima koja takve momčadi stalno odigravaju, nije konkretan nakon što prođe igrača i ima prilično osrednji centaršut. Uostalom, samo dvije asistencije u 2.865 odigranih minuta nisu neka referenca za ono što traže top klubovi.

Međutim, to je na neki način njihov problem s kojim će morati riskirati. Wan-Bissaka je Pauk, sa svojim dugim nogama je sjajan u obrambenim zadacima, najbolji je bek na svijetu u oduzimanju lopte i može obraniti bilo koga na svijetu u situaciji jedan-na-jedan. S obzirom da mu je tek 21, da je tek nedavno naučio startati i da vrhunski nogomet igra tek godinu dana, možete računati da će biti još i bolji.

I da baš ništa više ne nauči, već je toliko otrovan da će mu to biti dovoljno za veliku karijeru.