Prošli tjedan je Mino Raiola imao turneju po Europi. Svrha sastanaka koje je odradio po španjolskim i engleskim klubovima bila je pronaći kupca za Erlinga Brauta Haalanda i dogovoriti prodaju ovog ljeta.
Nitko nije imao iluziju da će Haaland cijelu karijeru provesti u Borussiji i da će nakon tog ostati zauvijek živjeti u Dortmundu. Njemu je Borussia oduvijek bila tek usputna stanica, samo još jedna stepenica u pažljivo isplaniranom igračkom razvoju koju mora savladati prije nego što dođe u poziciju iz koje zbilja može ispuniti svoje ambicije. Uostalom, Borussia nema para za njega. Haaland je sjajan napadač, toliko dobar da na nekom drugom mjestu može zaraditi dva ili tri puta više od maksimalnog iznosa do kojeg se Borussia može rastegnuti i razlaz je neminovan.
Borussia je često svedena na nogometni inkubator. Poslovni model je takav kakav jest, BVB nema toliko novca da se može natjecati s Bayernom na otvorenom tržištu i jedina alternativa je uzimati mlade supertalentirane igrače i davati im šansu na stepenici koja je tik ispod elitne. Svima je jasno da Borussia od tih igrača neće dobiti najbolje igračke godine, ali i ovi formativni mjeseci su više nego što bi klub dobio da je fokusiran na gotove igrače koje si može priuštiti.
Takva Borussija je, barem ljudima koji je gledaju iz neke vanjske perspektive, uzbudljiva i privlačna jer nudi pogled u budućnost, ali stvari često odu u ekstrem. Ponekad Borussia više ne izgleda kao nogometni klub s natjecateljskim ambicijama nego kao izlog za talentirane igrače, neka Black Mirror simulacija budućnosti u kojoj već sada možemo vidjeti kako će izgledati zvijezde za 10 godina i u kojoj možemo pratiti njihov razvoj kao u nekom reality showu jer nijedan drugi klub na toj razini neće staviti toliko mladih igrača i koncentrirati se na njihov razvoj nama pred očima.
Nijedan veznjak u Bundesligi nije izravno zaustavio veći postotak suparničkih napada
Okej, Borussia se ne može natjecati s Bayernom na otvorenom tržištu niti može zadržati Haalanda do kraja karijere. Neće sutra moći zadržati Jadona Sancha, preksutra Judea Bellinghama i Giovannija Reynu, za vikend Youssoufu Moukokoa, a onaj tjedan iza neku novu potencijalnu superzvijezdu. Perverzno je, međutim, da je prva i skoro jedina tema u tjednu u kojem Borussia Dortmund igra četvrtfinale Lige prvaka upravo prodaja Haalanda, kao da cijeli klub postoji samo da bi prodao igrača i da bi netko od ‘velikih’ tu našao pojačanje koje mu je trebalo.
U tom svijetu Axel Witsel strši kao iznimka i nezamjenjiva karika.
Igra za sadašnjost
Nije riječ o nogometnom romantiku kojeg vode osjećaji. Dapače, sasvim suprotno. U jesen 2012. Witsel je napustio Benficu i otišao u Zenit. Nije se tada igralo za bombone i za toplu riječ, lova u nogometu je bila sasvim solidna, ali tržište transfera je ipak baratalo nešto manjim ciframa nego u zadnjih nekoliko godina kada su iznosi od 80-100 milijuna eura za jednog igrača postali sasvim normalna stvar.
Da biste do kraja shvatili koliko je Witselovih 40 milijuna eura bila ogromna cifra, imajte na umu da je Real Madrid te sezone uzeo Luku Modrića za 35 milijuna, baš kao i Chelsea Edena Hazarda, a godinu ranije je Manchester City kupio Sergija Agüera za točno tih 40 milijuna eura. Zapravo, od Zinédinea Zidanea 2001. do eksplozije tržišta transfera 2013., jedina četvorica igrača koji su prebacili Witselovih 40 milijuna su bili Fernando Torres, Cristiano Ronaldo, Zlatan Ibrahimović i Kaká. Kroz tih 12 godine je bilo još igrača koji su su koštali 40-ak milijuna eura, ali ništa se nije puno razlikovalo od Witsela, samo su ova četvorica prebacila granicu od 50 milijuna.
Witsel je sreću potražio na Istoku. Zapravo, potražio je pare. Zenit je bio pogonjen Gazpromovom lovom i imao je keš kakav je klubovima u ligama Petice još uvijek nedostajao, a porez na plaće u Rusiji je bio samo 13 posto — za razliku od, recimo, Italije gdje je čak i preko 50 posto ili Njemačke u kojoj nogometaši takvog kalibra plaćaju 44 posto poreza na dohodak — tako da je odluka iz financijske perspektive bila vrlo jednostavna. Witsel je u Zenitu zaradio više nego što je na Zapadu mogao i zamisliti i povukao je potez. Težak, jer je znao da će u Rusiji ispasti iz fokusa i da će mu karijera dugoročno biti oštećena, ali i financijski vrlo isplativ potez.
Dakle, Witsela iz današnje Borussije ne izdvaja to što je on romantik koji traži dušu u modernom nogometu iskvarenom novcem. On je svoj money-move napravio dok se Haaland još napucavao loptom u dvorištu iza kuće, a onda je iz Rusije otišao u Kinu po još malo novca.
Ali opet, ono što Witsela čini iznimkom i nevjerojatno važnom karikom u lancu upravo je taj put koji je prešao — on je svoju karijeru zaokružio i u Borussiji igra za sadašnjost. On nema vremena napraviti nešto za pet ili 10 godina, jedina prilika da osvoji nešto u Europi je upravo sad.
Faktor stabilnosti
U Borussiji kao nogometnom inkubatoru i simulaciji budućnosti u kojoj se zvijezde razvijaju u realnom vremenu nama pred očima, Witsel je jedan od rijetkih koji u svom fokusu nema budućnost nego je fokusiran na trenutni rezultat. Ovi mladi igraju za budućnosti, Marco Reus i Mats Hummels prečesto izgledaju kao da igraju zbog prošlosti, a Witsel je u takvom svijetu faktor za koji Borussia jednostavno nema zamjenu jer on je jedini koji živi u prezentu.
Od trenutka kada je Witsel zbog ozljede tetive napustio igru u 30. minuti utakmice protiv RB Leipziga, Borussia je odigrala 12 bundesligaških utakmica. U tih 12 utakmica je upisala četiri pobjede, sve redom protiv klubova iz donjeg dijela tablice. Svih pet utakmica protiv klubova iz gornjeg dijela ljestvice bez Witsela su Borussijini igrači izgubili, a na tih pet utakmica su primili 14 golova.
Događali su se kiksevi i dok je Witsel bio u sastavu. Recimo, Stuttgart je pomeo Borussiju s 5:1 i on nije uspio zaštiti Bellinghama od propuha koji se događao kroz sredinu terena. Međutim, u 15 utakmica koliko je odigrao, Borussia šest puta nije primila gol, a još četiri puta je primila samo jedan gol.
To je tako jer je Witsel na travnjak donosio konkretne stvari. Prije svega je to bila mirnoća. Dio toga je povezan s iskustvom, dio s dobrim tehničkim kapacitetima, ali Witsel je u Bundesligi imao 93,7 posto točnosti dodavanja. Za razliku od mlađih suigrača, on loptu nije gubio i nije griješio u dodavanjima. Rijetko su to bila spektakularna dodavanja kojima je kidao suparničke linije i gurao Haalanda u gol šanse. No, nije samo vraćao stoperima, konstantno je birao dobra rješenja; jednostavna i očita, ali pravovremena i pouzdana, točno onamo gdje mu suigrač tu loptu treba dobiti. Na taj način je Borussia imala stabilnost u fazi posjeda lopte, imala je dobar ritam kojima je potiskivala suparnika prema vlastitim vratima i nije gubila lopte u sredini kako bi dopustila suparnicima lagane golove iz kontranapada. Thomas Delaney nije ni približno toliko pouzdan u čuvanju lopte.
Drugi faktor je prostor kojeg je Witsel pokrivao. Igrajući u Bundesligi, Witsel je imao 1,2 uspješna starta na loptu i 1,5 presječenih lopti. Daleko je to od lošeg, ali neki igrača imaju i po dvostruko više. Međutim, nijedan veznjak u cijeloj Bundesligi nije izravno zaustavio veći postotak suparničkih napada. Borussia u prosjeku ima 58,4 posto posjeda na utakmici, više i od Bayerna. To znači da suparnici imaju manje loptu u nogama i da Witsel ne može nabildati sirove brojke kroz puno presječenih ili oduzetih lopti. Ali kada se u obzir uzme postotak zaustavljenih napada, onda nijedna obrana ne ovisi o jednom igraču onoliko koliko Borussia ovisi o Witselu.
Liga prvaka klizi iz ruku
On je pokretan i može stići pokriti veliku površinu u suparničkim pokušajima kontranapada. Dovoljno je brz da skrati distance i uđe u presing čim se izgubi lopta, a i dovoljno dobro čita igru da shvati kada je to nemoguće i da se povlači natrag prema vlastitom golu kako bi zaštitio prostor između linija. Dobar je u duelu, osvaja jako puno zračnih duela i Borussijinoj veznoj liniji donosi snagu i fizikalije.
Sada kada pogledate ovo u kontekstu utakmice protiv Manchester Cityja, imate dva faktora — izgubljene lopte i nemogućnost da se zatvori sredina terena. Borussia i dalje ima toliko talenta da naudi bilo kome na svijetu, ali bez Witsela se nudi baš tamo gdje je City najsnažniji; u brzom oduzimanju lopte veznjacima i stvaranju viška kroz sredinu terena.
Međutim, City nije Borussijin problem.
Kada si nogometni inkubator, onda nitko ne očekuje da ćeš izbaciti Manchester City iz Lige prvaka. Uostalom, tvoja politika je da budeš stepenica ispod Cityja i da put do njega vodi preko tebe. Problem je prvenstvo koje sve više klizi iz ruku i u kojem je mjesto u Ligi prvaka sve dalje. Bez Lige prvaka nema izloga, nema gledanja Haalanda, Reyne ili Moukokoa kako se nadmeću sa zvijezdama. Za budućnost je potrebno živjeti u prezentu, a tu je Borussiji Axel Witsel nezamjenjiv.
