U praksi, ako imate potrebne uvjete i licence, te ste bili voljni uskočiti u kalendar već ove godine, deficit dostupnih natjecanja Svjetskog prvenstva u 2020. je toliki da vam je FIA to bila spremna omogućiti. Estonija i belgijski Ypres uskočili su u kalendar već ove sezone. Hrvatski Auto i karting savez na čelu s Davorinom Štetnerom uočio je priliku i pokušao je odmah ugrabiti, ali ipak je odlučeno da se ne žurimo, nego da se reli organizira od 22. do 25. travnja sljedeće godine. Pojedinosti dogovora, naravno, još nisu detaljno poznate, ali inicijalno se razgovaralo o 10-godišnjem osiguranju mjesta u kalendaru WRC-a, te se iskreno nadamo da je to i ugrađeno u ovaj dogovor.

Pored Štetnera, moramo spomenuti još dva najzaslužnija imena za realizaciju ovog projekta — reli vozače Daniela Šaškina i Marina Frčka, koji su počeli raditi na njemu još prije sedam godina. Oni su u posljednjem desetljeću pretvorili Istru u jedan od hrvatskih centara relija, te se nagađalo da bi zbog ugodnije klime i većih hotelskih kapaciteta reli mogao biti održan i ondje. No, kada je čelni čovjek WRC-a Oliver Ciesla posjetio Zagreb u veljači ove godine, gradonačelnik Milan Bandić javno je izrazio potporu projektu i želju da WRC dođe baš u Zagreb.

Brojka od milijun i pol turističkih noćenja povezanih s relijem dovoljna je da privuče svačiju pozornost i pojasni zašto je ovo tako važna vijest za Hrvatsku

U međuvremenu su se dogodili COVID-19 i potres, pa se određena doza skepticizma nadvila nad projekt. Srećom, bez razloga. Nedavni INA Delta Rally tako je postao finalni test, a njegova uspješna organizacija, uz poštivanje epidemioloških mjera, pokazala je da smo spremni za WRC. Pod uspješnom organizacijom, dakako, ne mislim na gužve koje su nastale u prometu i gunđanje oko toga — ako je tu bilo problema, oni nisu do organizatora relija, nego do sustava obavještavanja građana o privremenoj prometnoj regulaciji. Promet će u travnju biti zatvaran i preusmjeren u mnogo većim razmjerima, ali ne sumnjam da će problemi biti manji — naprosto zato što će medijska popraćenost biti takva da će teško biti moguće da netko ne zna da se vozi WRC i da će možda morati ići zaobilazno.

Iskreno, navijam da dođe do gužve, pa i prometnog kolapsa u Zagrebu tih dana; ne samo zbog relija, nego i zbog svih onih gostiju iz drugih zemalja i dijelova Hrvatske koji će doći popratiti ga.

Ekonomska računica

Kao što znamo iz vremena kada su Preluk i Grobnik ugošćavali najbolje svjetske motocikliste na kružnim stazama, kombinacija primorskog dijela Hrvatske s vremenom izvan dvaju prebukiranih ljetnih mjeseci bila je idealno rješenje za događaj ovog tipa, ali i u Zagrebu nas dugoročno očekuje boom noćenja u tom razdoblju. Za nijansu je pretjerano reći da će WRC pretvoriti predsezonu u sezonu, pogotovo u ovo čudno doba, ali snažni financijski i turistički učinci mogu se a priori pretpostaviti.

Realno, prvi će reli najvjerojatnije zbog specifičnih globalnih okolnosti završiti u crvenom, ali nadam se da će svi razumjeti kako nije riječ o bacanju novca u rupu bez dna, nego o ulaganju u budućnost. Ovo postaje najbliži WRC reli ljubiteljima iz sjeveroistočne Italije, Austrije, Slovenije, Mađarske… i deseci, pa i stotine tisuća ljudi će planirati dolazak u Hrvatsku u razdoblju kada to inače sigurno ne bi učinili. Ostane li i sljedećih godina reli u približnom terminu, nemali će broj njih to i produžiti u tjedni ili dvotjedni odmor, produžiti na more nakon završetka relija.

Ne govorimo napamet. Detaljne financijske kalkulacije napravljene su tijekom kandidacijskog procesa, a dio podataka je i javno objavljen. Još su 2018. Fakultet ekonomije i turizma iz Pule predvođen prof. dr. sc. Robertom Zenzerovićem i Zadruga za etičko financiranje iz Zagreba napravili studiju o isplativosti WRC-a, dok su Odjel za ekonomiku i menadžment sporta Kineziološkog Fakulteta u Zagrebu predvođen dr. sc. Sanelom Škorić i dr. sc. Matom Bartolucijem s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu izradili skraćeni elaborat na istu temu.

Prema procjenama, najmanja dobit države kroz PDV bila bi četiri milijuna eura, marketinška dobit procijenjena je na 41 milijun, a minimalna generirana potrošnja na 22 milijuna eura. Kao referenca je korišten reli u Portugalu, mada neminovno postoje određene, bitne razlike. Portugalski reli ima nešto što ne možemo stvoriti preko noći, tradiciju; u kalendaru je, uz prekide, još od prvog Svjetskog prvenstva 1973. Višedesetljetno održavanje sportskog natjecanja najviše razine stvorilo je ono što mi nemamo, odnosno imamo u tragovima, dediciranu domicilnu publiku koja razumije reli i uživa u njemu.

Kao fusnotu moram dodati da niti ta tradicija nije najzapadnijoj državi kontinentalne Europe donijela značajnije uspjehe na planu lokalnog razvoja sporta. Doduše, statistika bilježi i jednu portugalsku WRC pobjedu, ali je do nje došlo 1986. nakon smrti troje gledatelja u izlijetanju Forda RS200 Joaquima Santosa u publiku, nakon čega su se sve tvorničke momčadi povukle s natjecanja. Pobjedu su tako, ni krivi ni dužni, odnijeli Joaquim Moutinho i Edgar Fortes u Renaultu 5 Turbo, ali činjenica je da Portugal usprkos WRC tradiciji nikada nije dao vozača svjetskog kalibra.

Sport s razvijenom kulturom

Tako da bih odmah naglasio kako utjecaj dolaska WRC-a na domaću reli scenu neće dati nikakve instant-rezultate, mada će nesumnjivo biti velik. Niti biciklistička utrka kroz Hrvatsku nije značila da sada najednom cvjetaju ruže tom sportu, pa tako neće biti niti s relijem. Hoće li i koliko naših posada uspjeti nastupiti, vidjet ćemo. Primjerice, u Turskoj, koja je već deveti put bila dio kalendara, ove godine su nastupile samo tri domaće posade. U Estoniji ih je bilo čak 11, ali ta je zemlja relijaška velesila i ne možemo se uspoređivati s njom.

Sportski utjecaj može biti samo dugoročan. Podizanje svijesti o reliju, klinci koji gledaju najbolje svjetske vozače i počinju maštati o karijeri u ovom sportu… Realno, ne očekujem da ćemo u skoroj budućnosti, a možda i ikad, imati ozbiljnog natjecatelja u WRC-u, a kamoli nekoga tko se može boriti za pobjede i titule; no, da je to jedini razlog za održavanje relija, onda bi ih se 80 posto vozilo u Francuskoj i Finskoj…

Na ostalim razinama, korist od ovog natjecanja mnogo je veća i brže naplativa.

Baš poput Hrvatske, i Portugal ima prednost susjedstva jake relijaške nacije. Španjolci čine ogromnu većinu turista koji dolaze pogledati reli, mada bi se to sada, kada je Dani Sordo vjerojatno pri kraju karijere, moglo donekle smanjiti. Nažalost, ni nekadašnje relijaške velesile, Italija i Austrija, danas nemaju vozača sa stalnim mjestom u WRC-u, ali kultura ovog sporta u njima je toliko razvijena da nema sumnje kako postoji značajna baza fanova koji su spremni doputovati do Istre zbog ove utrke. A Talijanima je u načelu bliže i jeftinije doći do Zagreba nego do Sardinije… Ne očekujemo nikakvo približavanje nevjerojatnoj portugalskoj brojci od 910.000 gledatelja 2016., za to je ipak potrebna i tradicija, ali brojka od milijun i pol turističkih noćenja povezanih s relijem dovoljna je da privuče svačiju pozornost i pojasni zašto je ovo tako važna vijest za Hrvatsku.

Usto, govorimo o sportu koji prati više od 800 milijuna ljudi, a televizijski program, lani oko 10.000 minuta, emitira se u više od 150 zemalja svijeta. Marketinški učinak vrlo je značajan, pogotovo u zemljama čiji BDP u takvoj mjeri ovisi o turizmu, kao što je slučaj s Hrvatskom. WRC kolonu prati i oko 1.500 akreditiranih novinara, a u mnogim zemljama — od tradicionalnih velesila Francuske i Finske, pa do Norveške, Velike Britanije ili Estonije — reli je jedan od sportova koje prate svi vodeći mediji, pa i u udarnim terminima.

Borba za titulu

Sa svake strane, od sportske do gospodarske, ovo je fantastična vijest. Dodatno, ne zahtijeva ni osobito velika ulaganja i zahvate u infrastrukturu. Vozi se cestama koje su u drugo doba godine javne prometnice; svjetski standardi zahtijevaju višu razinu organizacije i podrške od klasičnih relija za državno prvenstvo, zasnovanih na radu volontera, ali to isto nije prevelik problem. Mada relijaška supkultura nije osobito brojna, na nacionalnoj se razini posve sigurno može prikupiti više nego dostatan broj pratećeg osoblja s iskustvom. Čelni ljudi bit će oni koji iza sebe imaju tradiciju uspješne organizacije INA Delta relija, ali nadam se da će uključeni biti i ostali entuzijasti. Rok za pripremu i organizaciju relija jest iznimno kratak, ali nemam većih dvojbi, odradit ćemo to jako dobro, posve u skladu s WRC standardima.

Glavni problem je potpuno izvan naše kontrole, a to je COVID-19.

Isto ono što nam je u neku ruku i donijelo ovu senzacionalnu vijest (mada smo bili u planu i prije pandemije), moglo bi nam je i oduzeti, u slučaju ozbiljnog nastavka pandemije, lokalnih žarišta na pogrešnom mjestu i novih ograničenja okupljanja i kretanja. To su faktori na koje, nažalost, ne možemo utjecati. Devet relija Svjetskog prvenstva ove je godine definitivno otkazano: Čile, Argentina, Portugal, Kenija, Finska, Novi Zeland, Njemačka, Wales i Japan neće se održati. Koliko od najavljenih relija za 2021. uistinu hoće, zasad ama baš nitko ne može predvidjeti.

Ovakva neizvjesnost, nažalost, utječe na možda i najzanimljivije Svjetsko prvenstvo u podosta godina. Kažem li vam da nakon pet relija imamo čak četiri različita pobjednika, jasno je da ništa nije jasno.

Elfyn Evans možda je ponajviše izmiješao karte. Velšanin je godinama tu, pri vrhu, ali tek je ove godine napravio ozbiljan iskorak prema vodećim rolama i borbi za titulu. Na većini relija bio je pri vrhu, a u Švedskoj i Turskoj i pobijedio. Bilo tko kome uspije u Švedskoj nadmašiti skandinavske vozače jasno pokazuje da je stasao u zvijezdu najvišeg ranga te je Evans sada prvi favorit za titulu, tri relija do kraja sezone. Ako ovog vikenda na Sardiniji pobijedi, doći će na korak do nje.

Sébastien Ogier i aktualni svjetski prvak Ott Tänak drugi su i treći u poretku, a obzirom na iskustvo ne sumnjamo da mogu iskoristiti svaki kiks velškog vozača. No, možda je i veća priča 19-godišnje finsko čudo Kalle Rovanperä, čiji je otac Harri na prijelazu tisućljeća bio jedan od vodećih svjetskih relijaša. Kalle se još kao 14-godišnjak počeo natjecati u Latviji, jednoj od rijetkih država u kojima možete nastupati na relijima bez važeće vozačke dozvole, a od 2017. povremeno nastupa u WRC-u, uz posebno ishođeno dopuštenje za to. Lani je s nekonkurentnom Škodom dogurao do 12. mjesta na kraju sezone (i pobijedio u WRC-2 Pro klasi), a ove godine dobio je priliku u najboljoj momčadi prvenstva, Toyoti, te je trenutno četvrti u poretku, s istim brojem bodova kao Tänak.

Najljepši brzinski ispit u Hrvatskoj

Gotovo je nemoguće išta predvidjeti, stvari se mijenjaju iz relija u reli, nekoliko vozača doima se vrlo izjednačenima, uz napomenu da Ford (odnosno M-Sport) još nije pokazao što zapravo može. Teemu Suninen došao je do postolja u Meksiku, a Esapekka Lappi, ljubimac hardcore fanova relija i vjerojatno najuzbudljiviji vozač današnjice, ove sezone nije imao još niti jedan od ‘onih’ nastupa zbog kojih ga volimo.

Sébastien Loeb i dalje sporadično nastupa. Loša vijest za one koji su zainteresirani samo za spektakularna izlijetanja i nesreće jest da je Kris Meeke ostao bez angažmana za 2020., što nije pretjerano začudilo, s obzirom na trošak popravaka razbijenih automobila koji neminovno ima svaka momčad koja ga uzme. No, bez mjesta u tvorničkim momčadima ostali su i Hayden Paddon i Jari-Matti Latvala — a Citroën je paralelno povukao svoju tvorničku momčad iz prvenstva uz obrazloženje kako “na tržištu nema slobodnih vrhunskih vozača”!?

Njihovim odlaskom u prvenstvu su ostala “dva i pol” proizvođača, Toyota, Hyundai i momčad nekada poznata kao Ford, a o dugoročnim planovima ma koga od njih u gospodarstvu pogođenom krizom na globalnoj razini nakon ove pandemije gotovo je nemoguće nagađati. Povijesno gledajući, nikad nije bilo toliko loše da barem dva-tri proizvođača ne nađu računicu za nastupanje u WRC-u, pa vjerujem da nema razloga da se to ne nastavi. Uostalom, kakva god bila situacija, možemo biti sigurni da ćemo imati dosad gotovo nezamislivu priliku u Hrvatskoj gledati na djelu najbolje vozače na svijetu.

A to je, ponovimo, fantastična vijest. Zapravo, ublažio bih: to je odlična vijest. A bila bi fantastična da se u rutu relija pored Sljemena i okolice Jaske vrati i njegovo prirodno središte i srce, najslavniji i najljepši brzinski ispit u Hrvatskoj, legendarni Budinjak.

Nažalost, Delta već više od desetljeća ne zalazi onamo, zapravo nisam siguran ni je li ijedan reli prošao tom rutom nakon Sydney-London maratona oldtimera 2014., kada je čitav dio preko Žumberka nazvan 1000 bends, a natjecatelji su ga proglasili jednim od najuzbudljivijih koji su ikad bili dijelom neke maratonske vožnje. Plašim se da ideja nije realna, ali ako ga i neće biti u programu prvog relija, ne znači da ne može naknadno biti uvršten neke od sljedećih godina.

I bez Budinjaka, ovo će biti najznačajnije automobilističko natjecanje ikad održano u Hrvatskoj i nešto što, zanimaju li vas imalo oktanski sportovi, nikako ne smijete propustiti.