Abaligaška sezona ušla je u svoju drugu polovicu te je sada prilično poznata realna snaga svake momčadi. Ili ipak nije? Naime, ona Zadrova je još uvijek nepoznanica što se tiče njenih mogućnosti. Ljestvica kaže da je Zadar, ako izuzmemo ugašenu Primorsku, posljednji u ligi s omjerom 2:8. Međutim, odigrao je tek 10 od 14 dosadašnjih kola, najmanje od svih, što znači da se pozicija može ponešto popraviti, pogotovo kada se uzme u obzir da su odgođene tri domaće utakmice (Budućnost, Cibona i Borac).
Korona je zaista uništila svaki pokušaj da momčad uhvati kakav-takav ritam. Momčad je od početka priprema završila u izolaciji četiri-pet puta, a pored toga je u izolaciji dvaput završio i trener Veljko Mršić, koji je, kad se tome pribroji i izostanak za vrijeme reprezentativne akcije, odvojen od momčadi više od mjesec dana. Zbog toga je znatni broj utakmica vodio pomoćnik Ivan Perinčić, što je svakako utjecalo na uigranost i ravnotežu u ekipi.
No, treba istaknuti da za trenutno stanje nisu krive samo izrazito nefleksibilne mjere protiv pandemije koje su na snazi u Hrvatskoj. Zadar bi usprkos tome izgradio prepoznatljivu igru da nije bilo katastrofalnih stručnih procjena što se tiče prinova u kadru. Teško se i prisjetiti svih igrača koji su započeli pripreme, neki i u statusu nositelja, a potom vrlo brzo postali prošlost.
“Odličan je šuter, očekujemo da će kvalitetno pridonijeti ekipi i napredovati kako sezona bude odmicala.”, ovim je riječima Mršić u kolovozu najavio Jacobija Boykinsa. No, Amerikanac ne da nije dobio priliku napredovati tijekom sezone, čovjek nije uspio ni započeti sezonu. “Nije došao adekvatno pripremljen, a po dolasku mu je uslijedio i period izolacije, pa je izgubio pet-šest kilograma u odnosu na svoju uobičajenu težinu”, objasnio je Mršić ispraćaj već krajem rujna.
Teško je procijeniti je li Mršićeva momčad najveći favorit za sve domaće trofeje ili, pak, glavni kandidat za kvalifikacije za ostanak u ABA ligi
Tek koji dan duže trajao je reprezentativni centar Darko Planinić. On je potpisao otvoreni ugovor i trebao otići samo u slučaju da stigne neka unosna ponuda, a pokupio se naprasno zbog “obiteljskih razloga”, da bi potom Mršić otkrio kako se neće ni vraćati jer ima prevelike financijske zahtjeve. Darko je par mjeseci odmarao, a onda potpisao za Cibonu.
Zatim je tu bio centar Jonathan Galloway: “Dobili smo igrača koji će biti jedan od najboljih obrambenih igrača lige”, poručio je Mršić nakon potpisa. Amerikanac je zaigrao u prva tri kola i bio toliko loš da je potom nestao iz sastava usprkos manjku konkurencije na petici, a na pitanje novinara što se događa sa Zadrovom obrambenom vedetom Mršić je odvrnuo: “Radimo na raskidu ugovora. Dogodit će se”. I dogodilo se početkom studenog.
Nema obrambene kohezije
Još jedan odavno ‘bivši’ Amerikanac je Eyassu Worku, mladi bek tek izašao sa sveučilišta. On je pokazao određeni potencijal, ali se pokazao suviše zelenim za ovu razinu košarke, a Zadar jedva da ima strpljenja za školovanje svojih poletaraca, kamoli stranih. Worku se zadržao do petog kola te potom, zanimljivo, ostao živjeti u Hrvatskoj te se pred koji dan skrasio u Zaboku. Na koncu je tu Dominic Gilbert, dobro nam poznati australski krilni igrač koji je u prošlosezonskim uspjesima ostavio duboki trag, ali je kod Mršića s vremenom pao u drugi plan, stoga je krajem godine zatražio transfer te zatim, uz plaćenu odštetu, potpisao za nizozemski Den Bosch.
Umjesto tih igrača dovedene su podosta kvalitetnije zamjene — vanjsku liniju pojačali su Justin Carter, Kodi Justice i Antonio Jordano, a unutarnju Chinanu Onuaku. S jedne strane pozitivno je što se nije previše dugo oklijevalo s promjenama, a s druge je jako loše što se igračka slagalica i vizija temelje na metodi pokušaja i pogrešaka te je upitno, s obzirom na govorkanja o stanovitom nezadovoljstvu pojedinaca (Domagoj Vuković, Onuaku) je li rošadama uopće došao kraj.
Doista, što ovaj Zadar igra? Koja je osnovna ideja?
Povlačeći paralelu s igrom koju je Mršić posložio u reprezentaciji, Zadrov bi oslonac trebala biti obrana — igra s mnogo rotacija i vrhunskom stranom pomoći. Međutim, to se baš i ne primjećuje kao veliki adut ove momčadi jer bi inače obrambenim intenzitetom mljela suparnike manje kvalitete, a često smo kroz domaće prvenstvo i Kup viđali da se Zadar muči upravo zbog izostanka obrambene kohezije. Jedinstvo za viši cilj lakše je postići u reprezentaciji nego u klubu, gdje igrači neće tako lako zanemariti vlastitu statistiku/status radi općeg dobra te će se nastalo nezadovoljstvo ispoljiti kroz manjak intenziteta i koncentracije u obrani.
Zadar je dosadašnji dio sezone, uz par iznimki, odigrao baš mlitavo i teško je reći kada će Mršić, uz ovakve okolnosti, uspjeti postići kolektivnu čvrstinu kakvu očekuje. Aktualna situacija doista izgleda prilično sivo što se tiče ambicija za nastavak sezone — Zadar izgleda i igra kao da je sklepan zbrda-zdola i kao da smo na polovici listopada, a ne siječnja. Dok su se ostali već dobrano zahuktali i znaju kako stoje u odnosu na konkurenciju, Zadar se traži i sa svojom sezonom zapravo tek započinje.
Plus u fizikalijama
Ipak, postoji zalog za optimizam, a to je sirova kvaliteta koja leži u četvorici igrača. Dominik Mavra, Justice, Carter i Onuaku naprosto su igrači koji vrijede mnogo više od začelja abaligaškog poretka.
Bekovski trojac vješt je s loptom u rukama i izrazito opasan u vanjskom šutu, a dosad, osim u pobjedi kod FMP-a, njihove individualno dobre utakmice nisu se poklopile. Sa svom trojicom u pravom ritmu i potpuno usklađenima, Zadar je sposoban pobijediti i najbolje iz regije.
U Onuakuu je, pak, konačno dobiven centar koji fizikalijama može parirati svakom u ligi te nema više onog opravdanja da je suparnik bio viši i jači. Od njega se može napraviti vrhunski zaštitnik obruča, ali prava je šteta što Mršić na rosteru nema klasičnog razigravača koji bi s njim konstantno vrtio pick & roll i hranio ga loptama na ziceru (kako bi sada dobro ‘legao’ i veteran Jakov Vladović). Zbog toga će tehnički prilično sirov američki centar teško ispuniti svoj puni potencijal što se tiče poena, ali bi zato mogao biti vrlo koristan u postavljanju čeličnih blokova za navedene šutere; jasno, ako zbog nezadovoljstva statusom ne pokvari pristup.
Zadar je još uvijek potpuna zagonetka. Teško je procijeniti je li Mršićeva momčad najveći favorit za sve domaće trofeje ili, pak, glavni kandidat za kvalifikacije za ostanak u ABA ligi. Koliko god to paradoksalno zvučalo, u ovom trenutku Zadar je oboje.
