Dva pitanja dominiraju medijima posvećenima Formuli 1 u zadnjih nekoliko tjedana: treba li promijeniti pravila o aerodinamici bolida kako bi se omogućila lakša pretjecanja te za koga će u sljedećoj sezoni voziti Daniel Ricciardo. A onda je došla sjajna utrka u Kini, prikovala nas za sjedala, bar ona pred ekranima, i na posve neočekivan način spojila te dvije teme u jednu, veliku priču. Čiji je glavni lik magični Australac, možda i najbolji vozač današnjice.
Ako ste se zagrcnuli nad ovom tvrdnjom, razmislite malo: kvantificiranje nečijeg učinka kombinacija je različitih faktora. Svakako, pobjednici utrka u prvom su planu i zadobivaju najviše pažnje, ali prava je mjera nečije uspješnosti u tome gdje se kvalificira, vozi i završava utrke u omjeru prema mjestu koje njegov bolid realno zaslužuje. Pa je tako za mene najbolji ovosezonski nastup nekog vozača, čak i ispred Ricciardove pobjede, deveto mjesto Magnusa Ericssona u Bahreinu — savršen primjer kako se fantastičnim odabirom strateških odluka i vrhunskom izvedbom može dovesti bolid na mjesto koje mu u općem poretku stvari nikako ne bi trebalo pripadati.
Po tom je pitanju Ricciardo jedan od najfascinantnijih vozača koje sam gledao u 21. stoljeću.
Dakako, prvo mjesto na toj listi svakako mora pripasti neponovljivom Fernandu Alonsu, a sjetu navlači spomen na poginulog Julesa Bianchija, čije su vožnje graničile s čudima. Konzistentnost vrhunskih nastupa u kojekakvim ‘kantama’ razlog je i za veliki naklon Jensonu Buttonu, čija je i šampionska sezona, uostalom, bila materijal za holivudski film.
Tu, u tom društvu, nalazi se i Ricciardo, čovjek koji već nekoliko sezona u objektivno slabijem bolidu — nekad drugom, a češće trećem po vrijednosti na gridu — vreba iz prikrajka i iskoristi svaku priliku koju mu da loši dan neke od vodećih momčadi. Korištenje prilika i nedostatak off-dana (zanemarimo li one uzrokovane mehaničkim problemima) karakteristike su najvećih vozača, a pobjeda u Kini otklonila je i posljednje upitnike: Ricciardo to jest, već je danas na razini Lewisa Hamiltona i Sebastiana Vettela, ako ne i ispred njih.
Koliko još u Red Bullu?
Ono što mu treba za potvrdu toga samo je dostatno dobar bolid za konstantno dobre rezultate. A vrlo je upitno može li to Red Bull ponovo postati i kada. Australčev ugovor ističe na kraju sezone, Christian Horner kaže da će mu pustiti do kolovoza da razmišlja i donese odluku. Što je, razumljivo, povezano s raspletom pregovora o tome čije će bolide austrijska momčad koristiti u sljedeće dvije sezone, do novih pravila za 2021. i debija motora koji za njih razvija Cosworth, a plaća Aston Martin.
Nakon 10 godina pod kapom Crvenih bikova nije teško povjerovati da bi Ricciardo preferirao ostati u ugodnom, familijarnom okruženju, bez traume promjena i adaptacije na novu sredinu. Nakon nekoliko sezona u više-manje otvorenom sukobu sa svojim dobavljačem motora, bilo bi poželjno da u Red Bull napokon dođe stabilnost. No, teško je povjerovati u takav rasplet. I nakon svih tih godina oni su i dalje strano tijelo u tradicionalnom, ozbiljnom F1 svijetu i klasične ih momčadi, neovisno o uspjesima, gledaju kao slučajne prolaznike.
Usto, tu je i Max Verstappen.
Momčadski kolega je brz, mlad, hrabar i atraktivan. Sklon zaletavanju glavom kroz zid i, teniskim rječnikom, neforsiranim pogreškama, on je ipak ono što Ricciardo nije, personifikacija korporativnih vrijednosti Red Bulla. Mnogi su skloni povjerovati da je Nizozemac omiljeni vozač vodstva momčadi, neovisno o tome što na kraju dana donese manje bodova — sudari i kazne isto su dio marketinga i Max je ono što Red Bullu treba. Barem danas, dok momčad nije dovoljno jaka za borbu za titulu. No, da to postane, bi li Australac imao ravnopravan tretman?
Sljedećih će nekoliko utrka zapravo dati odgovor. Mercedes je izgubio tri uvodne utrke sezone, a tri neuspjeha zaredom nisu mu se još nikada dogodila u modernoj povijesti, od povratka turbo motora 2014. Ako se Red Bull pokaže koliko-toliko ravnopravnim i dođe do još nekoliko pobjeda, Ricciardo možda i ostane. No, ako se Red Bull vrati na svoju uobičajenu poziciju vrebanja pogrešaka vodećih, teško.
Poziv iz Maranella
Javna je tajna da u Renaultu žele Australca. Tvornička su momčad, korporacija je upravo (doduše, ovisi o tome što točno računate u statistiku od komercijalnog programa) postala najveći proizvođač automobila na svijetu i želi pobjede i titule, želi vozača koji im to može donijeti. Privikavanje je manje nego drugdje, godinama vozi s njihovim motorom — mada to zbog povijesnih okolnosti može biti i problem — a ni mjesto prvog vozača ne bi trebalo biti upitno. No, može li Renault napraviti iskorak i ponovo postati šampionska momčad? Mnogo se toga mora poklopiti…
Mercedes i Ferrari mnogo su izglednije opcije, ali ondje su već Hamilton i Vettel. Britancu brz suvozač zasigurno ne bi bio problem, imao ih je nekoliko tijekom karijere. Indikativne su bile javne Ricciardove kritike na račun Valtterija Bottasa nakon Bahreina: napao je Finca zbog neodlučnosti i izostanka pokušaja da pretekne Vettela, a potom u sljedećoj utrci impresivno demonstrirao kako se to radi. Ako je namjera bila ponuditi svoje usluge, i te kako je primljena na znanje. No, i on je svjestan kako nije baš lako doći u momčad godinama građenu oko Hamiltona i nadmašiti ga.
Ne bi bilo mačji kašalj ni doći u Ferrari i tući Vettela. Koji je još neupitniji broj 1 i manje sklon suživotu s partnerom Australčevog kalibra — ako uopće želi još jednog suvozača odande, nakon dugogodišnjeg toplo-hladnog odnosa s Markom Webberom.
S druge strane, pitanje je odlučuje li u slučaju eventualne ponude iz Maranella glava ili srce. Giuseppe Ricciardo, Danijev otac, rođen je na Siciliji. Mama je iz Kalabrije. Otac u garaži odavno ima Ferrari F40 i Dino 246 GT. Mislite li da bi Daniel uistinu odbio Ferrarijev poziv i riskirao prekid odnosa sa svima u obitelji?
Iskreno, ako Sergio Marchionne pucne prstima i Vettel se složi (a možda i ako se ne složi), Ricciardo će sljedeće, ili ma koje druge sezone kada se to konačno dogodi, postati Ferrarijev. I sve bi ostalo bilo čudo. To je naprosto savršeno rješenje. Gotovo uvijek vedar, najšireg osmijeha u paddocku, vozač je koga svi vole, a tifosi bi ga naprosto obožavali.
Fantastičan je u pretjecanjima. Dakako, svi su F1 vozači to svladali još u danima kartinga, ali ipak i među njima su uvijek postojali oni bolji od drugih, majstori pozicioniranja bolida i kasnog kočenja. Ricciardo pritom te poteze, ma koliko spektakularni bili, radi na savršeno korektan način koji drugom vozaču ostavlja dovoljno prostora (bilo bi sjajno da Max nauči ponešto od njega, dok su još momčadski kolege), podsjećajući tim potezima na neke od majstora prošlosti.
Na ljude poput Gillesa Villeneuvea i Nigela Mansella.
Vjerujem da znate kako su tifosi primili tu dvojicu, mada nisu bili etnički Talijani. Ricciardo ima sve potrebno za ulazak u crvene legende; zapravo teško da pamtim vozača koji je bio predodređeniji za ispisivanje novih stranica Ferrarijeve povijesti.
https://www.youtube.com/watch?v=Z-x4_Bx2bPU
Majstorska demonstracija
Bizarno, jedna od posljedica atraktivnog proboja do pobjede u Kini moglo bi biti i zamrzavanje aerodinamičkih pravila. Škrgutanje zubima počelo je lani, kada je broj pretjecanja drastično opao u odnosu na 2016. Novi aerodinamički paketi čine vožnju neposredno iza drugog bolida osjetno zahtjevnijom, što se malo kome sviđa, ali bilo kakve promjene pravila dovele bi do značajne eskalacije troškova.
Nakon groznog otvaranja sezone i samo pet pretjecanja u čitavoj utrci u Australiji, glasovi za promjenu pravila postali su sve napadniji. No, Ricciardo im je u Kini uvelike oduzeo snagu i začepio usta. Znali smo otprije da je najbolji u tome, ali proboj pored vozača Ferrarija i Mercedesa do pobjede bio je nešto najspektakularnije što smo u posljednje vrijeme vidjeli u Formuli 1. Tko uistinu zna voziti, može pretjecati i sada. Po svemu sudeći, od promjena koje su bile vrlo vjerojatne, sada neće biti ništa — upravo, barem dijelom, i zbog ove majstorove demonstracije na stazi.
Je li onda Australac već danas uistinu najbolji vozač na gridu?
Ne isključujem tu mogućnost, dojma sam da bi moglo biti tako, ali više ćemo znati tek ako vidimo sezonu u kojoj će mu momčadski kolega biti Hamilton, Vettel ili, mada je to sve manje vjerojatno, Alonso.
Ova sezona je tek počela, može se rasplesti u nekoliko vrlo različitih pravaca, ali zbog svega navedenog već se veselim — sljedećoj.
