Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zašto sam otišao na utakmicu pete austrijske lige i što sam ondje vidio

First Vienna najstariji je klub u zemlji i šesterostruki prvak

Našavši se pred malenom kapijom zbijenom između dvaju zgrada mislio sam da sam pogriješio, iako je na ploči iznad ulaza jasno stajalo “NAC – Nussdofer Athletic Club 1907“. Nakon nekih sat i pol presjedanja i gubljenja na putu iz centra Beča, očito sam stigao na svoju destinaciju u Döblingu, tipičnom starom bečkom predgrađu u koje posjetitelj poput mene neće lako zaći ako za to nema jasan razlog. Ja sam ga imao, makar je bio podosta neuobičajen.

Iza te malene kapije nekih 40-ak minuta po mom dolasku odigrati će se Bezirksderby, kvartovski sudar dvaju petoligaša. Sve će postati savršeno jasno kada je mirno i hladno subotnje popodne u toj četvrti odjednom uzurpirala poveća grupa navijača svih dobnih skupina i obaju spolova; naoružani zastavama, transparentima i dimnim bombama, kreirali su atmosferu koja se ne viđa često ni na većini prvoligaških terena u Hrvatskoj.

We are Vienna“, skandiraju na engleskom, što bi možda bilo i podosta usiljeno kad se njihov klub ne bi zvao First Vienna FC, makar će vas opomenuti da je ‘pravi termin’ zapravo ‘Die Vienna‘.

Kao, jedan jedini pravi klub Beča.

First Vienna se zapravo tako i zove jer je najstariji nogometni klub u Austriji, zemlji koja je kao dio Dunavske škole uvelike odgovorna za popularizaciju nogometa na kontinentu. First Vienna je, međutim, postojala i mnogo prije, jer je osnovana daleke 1894. Englezi koji su radili na održavanju vrtova baruna Nathaniela Meyera von Rothschilda, čuvenog bečkog bankara, počeli su podučavati svoje domaće kolege pravilima igre. Rothschild, naravno, nije imao razumijevanja za incidente koji su uključivali uništen travnjak i busenje cvijeća zbog naganjanja lopte u pauzama, ali im je omogućio da na obližnjoj ledini dobiju prostor na kojemu su mogli nesmetano igrati. Također ih je opskrbio s kontingentom žuto-plavih dresova koje je dizajnirao Williama Beala, koji je odabrao i logotip po uzoru grb otoka Mana, s kojeg je došao u Beč. Ubrzo nakon osnutka se odigrala i prva službena utakmica u povijesti austrijskog nogometa, ona između First Vienne i Vienna Cricket and Football Cluba, koji su također nešto kasnije osnovali Englezi.

Šest naslova prvaka

Klub je kao prvi brzo rastao, a njegov stadion Hohe Warte, koji je danas po modernim standardima tek onako romantično malen i neugledan, nekoć je služio i kao dom austrijske nogometne reprezentacije, na kojem se 1923. natiskalo čak 85.000 ljudi kako bi pogledalo susret Austrije protiv Italije. Godinu dana kasnije žuto-plavi su pokušali ishoditi pravo igranja prve noćne utakmice u Austriji tako što su išli osvijetliti teren improviziranim osvjetljenjem od plinskih svjetiljki i baklji. Nisu uspjeli, ali im je to pošlo za rukom 30 godina kasnije, kada su odigrali prvi susret pod reflektorima u zemlji.

Period između dvaju svjetskih ratova bio je zlatno doba za First Viennu, koja je osvojila tri kupa i čak pet naslova prvaka, uključujući tri uzastopne titule pobjednika Gaulige Ostmark, što je u doba Njemačkog Reicha bio zapravo ekvivalent austrijske lige. Tim uspjesima pribraja se i osvajanje Mitropa kupa 1931. Nakon Drugog svjetskog rata klub je pomalo počeo gubiti status, a šesta titula osvojena 1955. posljednja je u njegovoj povijesti. Međutim, ostao je značajan faktor u austrijskom nogometu, a u njegovim su redovima unazad 30-ak godina igrala imena poput Ivice Vastića, zatim trenutnog trenera Borussije Dortmund Petera Stögera, Andreasa Herzoga te velikog argentinskog napadača Marija Kempesa, svjetskog prvaka i najboljeg strijelca SP-a 1978., koji je 1986. proveo sezonu u Vienni. Kroničarima hrvatskog nogometa koristit će podatak da je dres ovog kluba nosio i nekadašnji Hajdukov (te kasnije nakratko Istrin) igrač Sandro Gotal.

Prošlo je 50 godina od posljednjeg susreta NAC-a i First Vienne; danas je to ogled petog ranga natjecanja, društva u kojem se First Vienna našla uslijed bankrota minule jeseni i izbacivanja iz treće lige.

Radnička i punkerska pozadina

Nakon dugog čekanja u redu s nekih 500-injak ostalih navijača, zbog čega je i početak utakmice solidarno pomaknut za desetak minuta, ulazim na maleni stadion s umjetnim travnjakom. S jedne je strane omeđen pitoresknim brdašcem sa nekih stotinjak sjedećih mjesta, dok su uz dvije strane terena poredane stare stambene zgrade, što je zapravo i prava scenografija dostojna Bezirksderbyja. Vjerojatno, doduše, rutinu NAC-ove uobičajene kulise osim velikog broja gostujućih navijača remete i ekipe televizijskih reportera, koje su došle ovjekovječiti ovaj značajni susret.

Postavljam se ispod kopa grlatih ultrasa First Vienne, koji uz zastave i transparente čitavu utakmicu neće prestati s navijanjem. Za njih činjenica da gledaju klub u petoj ligi na iznimno hladnih -2 ništa ne mijenja na stvari. Štoviše, financijske poteškoće samo su ih ujedinile u borbi za povratak kluba na staze stare slave i osnovali su platformu Vienna Supporters, kojom su iskoristili svoju uvelike radničku i punkersku pozadinu kako bi konkretiziranjem članstva i akcijama prikupljanja sredstava pomogli vratiti First Viennu pod okrilje profesionalnog nogometa. U sklopu toga su po Europi posjetili nekoliko klubova uređenih po sličnom modelu. Nedavno ih je ugostio i FC United of Manchester, klub koji su pokrenuli odmetnuti navijači Manchester Uniteda.

“Mi smo Beč”, nastavlja se skandiranje s obronaka snijegom zametene padine. Uz sam travnjak, koji zbog finog održavanja i činjenice da je u pitanju umjetna trava lako može podnijeti igranje pete lige po snijegu, zbijaju se obitelji s djecom u dresovima First Vienne, ali i NAC-a. Dok roditelji uz pivo komentiraju nogomet, djeca se bez straha grudaju tek par koraka od te oveće grupe gostujućih navijača.

Stojeći naslonjen na ogradu uz sami teren, preda mnom nakon jednog čvrstog duela uz aut-liniju u hrpu snijega upada jedno iznenađujuće poznato lice: Markus Katzer, koji je za Rapid odigrao gotovo 300 utakmica i s njim osvojio dvije titule prvaka. Danas 38-godišnjak, rođeni Bečanin dobro se zabavlja na niželigaškim travnjacima. Davno su prošli dani kada je u Ligi prvaka po krilu lovio Juventusova Maura Camoranesija i Bayernova Sebastiana Deislera, ali i ovaj susret nosi svoje specifične čari.

Za nove generacije

Utakmica završava rezultatom 4:0 za First Viennu. Domaćini iz NAC-a, koji kroz svoju dugotrajnu povijest nisu uživali ni letimični period vrhunskog nogometa, biti će svejedno zadovoljni zbog činjenice da je ovom velikom posjetom klub uprihodio značajna sredstva koja će im pomoći u zatvaranju budžeta. Radi o sportskom društvu u kojem trenira više od 200 djece iz tog dijela grada.

Zadovoljni zbog uvjerljivog slavlja, gostujući igrači ubrzo dolaze na tribinu kako bi se javili svojim navijačima, većinu kojih vjerojatno i osobno poznaju. Djeluje to pomalo i nadrealno – ne zato jer se igrači još u opremi s terena dolaze družiti s navijačima, nego zbog ideje da sam upravo svjedočio utakmici šesterostrukog prvaka Austrije u ovakvom predivnom grassroots aranžmanu.

Zapravo, sve oko ovog Bezirksderbyja odisalo je autentičnošću.

Naravno, povijesno zaleđe uvelike i profilira First Viennu kao klub s još uvijek postojanom navijačkom populacijom. Međutim, dok se nekad navijalo za klub i radi određenog prestiža, sada se navija za njegov spas. Navijačka obitelj živi po postulatima inkluzije bez obzira na spol, rasu, vjerska i seksualna opredjeljenja i u ovom trenutku broji oko 300 članova s plaćenom godišnjom ulaznicom, dok spomenuta platforma također broji više stotina članova.

Iako je povratak staroj slavi gotovo nemoguć, njima će jedino biti bitno da klub barem egzistira u profesionalnom miljeu, čime bi očuvali ideju da još uvijek mogu stasati neki novi klinci koji će slušati o slavnoj klupskoj povijesti. Neki od njih će možda postati i novi Herzog ili Stöger, ali vjerojatno će veći dio pripadati novim generacijama navijača koji će s tribina pjevati o tome kako su oni ‘pravi’ Beč.

Ne propusti top članke