Ne postoji način igranja nogometa koji garantira uspjeh. Da postoji, svi bi igrali tako i nogomet bi postao jako dosadan sport. Nogomet je i postao popularan jer je zagonetka koju može riješiti puno odgovora, a oni u isto vrijeme mogu biti i točni i pogrešni.
Međutim, stav da “ne postoji pravi način igranja nogometa” jednostavno ne stoji.
Jer da stoji, ljudi bi se već nekako podijelili u svojim simpatijama i ne bi baš cijeli svijet sinoć navijao za Ajax.
Igrati s igračima koje ste sami razvili u svom omladinskom pogonu, igrati napadački i igrati s mudima naprosto vrijedi više. Takav način, doduše, nije garancija uspjeha; ali kad donese rezultat, on je puno vrjedniji nego kad ga ostvarite drugim metodama. I zbog toga se većina ljudi razveselila Ajaxovu prolazu protiv Real Madrida i Juventusa. Ne zbog faktora autsajdera ili zato što mrze Real i Juve, nego zato što Ajax igra nogomet na pravi način.
“Ono što me najviše impresionira kod Ajaxa nije ni razina njihova zalaganja ni tehničke sposobnosti, iako su oba faktora na jako visokoj razini“, izjavio je nakon utakmice Alessandro Del Piero. “Fascinantan je način na koji su popunili teren. Njihovo razumijevanje prostora i vremena, ta taktička spremnost da odigraju tako zahtijevan sustav u tako ranoj je apsolutno nevjerojatna.“
Nije da Ajax nije dovodio igrače u ovu momčad, ali ovo o čemu Del Piero priča je moguće zato što je osnova ove momčadi odgojena u klubu. Stvorena je, nije kupljena kao gotov proizvod. Većina igrača je u klubu već godinama, razvili su karakter koji je potreban i odgojili su se unutar nogometne paradigme kojom su razbili puno skuplje momčadi. Od prvog dana oni igraju nogomet, odgajaju se u duhu totalnog nogometa koji traži da se utakmici uvijek pristupa na pravi način.
Ono što je Ajax pokazao je nogomet hrabrih u kojem se ide naprijed bez kompromisa
Takav način igre je nazvan totaalvoetbal, ali sam Rinus Michels je preferirao da taj stil zovu pressing voetbal. Njegova ideja nije bila imati 10 univerzalaca, kao što se to obično krivo prevodi — ona je bila imati 10 igrača s različitim zadacima sposobnih u svakoj situaciji pritiskati prema naprijed. Neovisno o tome imali loptu ili ne, cilj je uvijek bio igrati prema naprijed bez kompromisa i kalkuliranja.
David Winner, autor fantastične knjige Brilliant Orange: The Neurotic Genius of Dutch Football, opisao je taj pritisak na suparnika kao lov u čoporu. Trojica ili četvorica igrača naganjala su loptu, s tim da je jedan napadao igrača s loptom, dok su ostali zatvarali putanje dodavanja prema njegovim suigračima. Ukratko, obrana se igrala kako bi se bolje napadalo. Rezultat će doći, ali ne kao cilj sam po sebi nego kao posljedica svega dobrog što je napravljeno u pripremi.
Baš to je radio Ajax.
Lovio je u čoporu, dolazio je u završnicu s petoricom ili više igrača i igrao je nogomet koji je zabavan bez da se bojao ikoga. Dobio je i Juve i Real svojom snagom i bez da mu je itko išta poklonio, održao je lekciju o tome što je to pravi način igranja nogometa.
Puno trenera radi potpunu antitezu toga. Imaju skupe ekipe pune vrhunskih igrača, ali odbijaju igrati nogomet. Jednostavno, time što taktiku postavljaju isključivo tako da ne izgube, a naglasak stavljaju isključivo na to da neutraliziraju suparnika i spriječe ga u stvaranju šansi, automatski sprječavaju i sam nogomet isisavajući zabavu iz utakmice i skrivajući se iza rezultata koji su ostvarili, a za koji su ionako favoriti jer imaju bolje igrače.
I takav pristup je legitiman i treba respektirati uspjehe koji su posljedica toga. Uostalom, nogomet je zagonetka koja nudi puno točnih rješenja. Međutim, ne moramo se barem pretvarati kako je svako od tih rješenja baš jednako vrijedno.
“Imam sijedu kosu, a ne tako davno sam bio potpuno crn”, ispričao je nizozemski trener Henk ten Cate, koji je vodio Ajax te bio pomoćnik u Barceloni i Chelseaju. “Ovaj posao uzima puno od čovjeka, košta vaše tijelo i um, stalno riskirate svoje zdravlje. Čemu žrtvovati sve to ako nećete riskirati na terenu i igrati onako kako treba?“
Ono što je Ajax pokazao je nogomet hrabrih u kojem se ide naprijed bez kompromisa, nogomet u kojem su glavni likovi stvoreni u klubu. Njegovi igrači su pokazali identitet, stanje uma, vjeru u nogomet i stav da sve te žrtve vrijede samo ako će biti zabavno. Riskirali su i isplatilo im se.
Nisu osvojili ništa, već četiri godine nisu prvaci svoje zemlje, upitno je hoće i biti i ove godine, a teško će do trofeja Lige prvaka iako su došli do polufinala.
Nisu, zapravo, napravili ništa, ali svi opet navijaju za njih jer su pokazali pravi način igranja nogometa i zato je njihov uspjeh vrjedniji.
