Ženskom tenisu hitno trebaju nove zvijezde – igračice s kvalitetom, ali i osobnošću

Kako zadobiti zanimanje publike?

Podignite ruku – ili, da budemo bar malo moderni, ali i da ovaj uvod ima bar nekog smisla, lupite ono srce na Facebooku – ako ste u srijedu navečer gledali četvrtfinale WTA turnira u Miamiju u kojemu je Johanna Konta svladala Simonu Halep.

Bez da znate previše o današnjici ženskog tenisa, ovo je meč koji je sam po sebi, odnosno po suhim brojkama, trebao biti poprilično atraktivan. S jedne strane mreže stajala je Rumunjka Halep, trenutno peta tenisačica svijeta koja je za 10 godina profesionalne karijere (i 25 godina života) skupila 14 WTA titula i prije tri godine bila druga po WTA rankingu, ali i igračica koja se ove sezone muči s ozljedom i iz četiri pokušaja još nije uhvatila niti jedno polufinale.

A takav početak sezone njene suparnice savršen je motiv za 25-godišnju naturaliziranu Britanku Kontu. Ona je, naime, teniski nešto kasnije ali zato brzo sazrela, napravivši od kraja 2014. do početka ove sezone skok sa 150. na 10. mjesto WTA ljestvice i jedna je od najzanimljivijih igračica na Touru. Jo, koja u karijeri ima tek dva trofeja, ove je sezone i pored problema s ozljedom je 13-3; u Shenzenu je dogurala do polufinala, osvojila je Sydney, a u Melbourneu zapela u četvrtfinalu na (gotovo pa) neprelaznoj prepreci s imenom Serene Williams.

I, realno, djevojke nisu razočarale.

Halep je odlično otvorila meč, breaknula već u četvrtom gemu prvog seta i relativno lako povela 1-0. U drugom smo ipak gledali sasvim solidan triler. Konta je prvo ispustila 3-0, onda je Halep došla na 5-4 i bila na dva poena na svoj servis od konačnog trijumfa; naravno, promašila ih je i priča je otišla u tie-break. I opet, ondje je Rumunjka bila na 5-3, onda spašavala život i dvije set lopte i nije uspjela spasiti treću. U završnom setu Halep se potpuno raspala, a Konta se držala plana, iskoristila vjetar u leđa koji joj je dala suparnica, osvojila posljednjih pet gemova u nizu i izborila prvo polufinale Miamija za jednu Britanku ikada. A onda će dan kasnije ondje pobijediti i Venus Williams.

U čemu je zapravo problem?

Bio je to, barem kada je zabava u pitanju, gotovo pa savršen teniski meč – mnogo uzbuđenja, rezultatskih promjena, vrlo dobar tenis i nekoliko vrhunskih razmjena i poena, na kraju dana i briljantan razgovor Halep s trenerom Darrenom Cahillom pred kamerama (“Ovo je moj karakter. Tako sam loša. Smiješna sam. Kompliciram”. Da, djevojko, u pravu si.); tko bi uopće imao pravo tražiti više od ovoga?

I opet, teško je vjerovati da će ispod ovog teksta osvanuti nekakva gomila srca ili čak da će ozbiljno konkurirati etiketi za Radensku.

Nije to nikakva tajna, nema tu velike misterije; vrhunski ženski tenis već jako dugo se – u usporedbi sa ATP Tourom – muči s problemom neatraktivnosti za širu publiku. I iako je na prvi pogled kvalitetom izjednačen i time bi rezultatski trebao biti nepredvidljiv, ustvari su mečevi često sušta suprotnost onome kojim su nas počastile Halep i Konta.

Čini se da najveći problem ženskog tenisa u ovom trenutku nije u pukoj kvaliteti, nego u činjenici da mu nasušno nedostaju prave velike zvijezde: igračice koje imaju i karakter i rezultatsku konstantu kojima bi bile u stanju privući više pasivnih ljubitelja tenisa. Možda su Halep i Konta ujedno i dobar primjer – obje su već neko vrijeme u vrhu, a da nikada nisu osvojile Grand Slam turnir. I daleko od toga da su jedine – šest od devet pobjednica GS turnira u posljednjih pet godina ili su u mirovini ili iz nekog razloga trenutno ne igraju, a aktualnih top 10 igračica svijeta – ako izostavimo Serenu Williams – kombinirano je osvojilo pet Grand Slamova (Angelique Kerber dva, Svetlana Kuznjecova dva i Garbiñe Muguruza jedan).

Ima među djevojkama odličnih tenisačica, nema sumnje u to, ali malo je njih koje se izdvajaju na način da će publiku privući vrhunskim izvedbama kombiniranim sa zanimljivom osobnošću. Ustvari, nekolicina je igračica koje su u posljednjih nekoliko godina obećavale mnogo, od njih smo očekivali da će eksplodirati i držati se na vrhu dugo, ali one bi vrhunac dohvatile samo nakratko i on bi bio duboko u sjeni Serene Williams. Prije nego što bi uslijedio put prema dolje.

Vraća se Šarapova

Teško se recimo čak oteti dojmu da je Kerber na broju jedan prije svega zbog činjenice da überdominantna Serena odavno nema motiva da se bori za prvo mjesto i da je broj njenih nastupa u sezoni maksimalno reduciran. U vrijeme kad bi Kerber trebala iskoristiti prostor i preuzimati dominaciju, nominalno najbolja svjetska tenisačica je na već šest poraza u sezoni i tek jednim polufinalom kao najboljim rezultatom.

I zato nije neobično da se turniri danas gotovo pa utrkuju tko će prvi – Stuttgart, Madrid i Rim već jesu – uručiti pozivnicu Mariji Šarapovoj. Ruskinja je priznala uzimanje meldonija, preparata koji navodno optimizira korištenje kisika i kojeg WADA ima na listi zabranjenih supstanci. U međuvremenu, veliki dio njenih kolega(ica) bio je izrazito kritičan prema Šarapovoj i nije nimalo omiljena u svlačionici, pa je skoro pa sigurno da će njeno pojavljivanje u travnju privlačiti mnogo više pozornosti nego što većina top tenisačica privlači danas. Povod više nije toliko ni važan, važno je da su kamere upaljene i da se priča, jer, kako ono kažu, nema lošeg publiciteta.

A ženski tenis hitno treba što više publiciteta, ne bi li skrenuo pažnju na sebe i na suštinu. Na mečeve poput onog u srijedu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.