Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zlatna groznica

Gold Cup je važan dio američkog nogometnog sna

Zadnja izmjena: 28. lipnja 2019. Getty Images

Kad je Katar u studenom 2010. organizirao prijateljsku utakmicu između Brazila i Argentine bio je to dovoljan uzorak da tadašnji predsjednik FIFA-e  Sepp Blatter javno zaključi kako je Katar spreman za organizaciju Svjetskog prvenstva i kako arapski svijet zaslužuje takav događaj. Manje od mjesec dana kasnije, Katar je dobio organizaciju Svjetskog prvenstva 2022. u konkurenciji Australije, Japana, Južne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država nakon četiri runde glasovanja.

Od ukupno 22 glasa u odboru, za Katar je u prvom krugu glasovalo 11 članova. Bilo je to točno pola, a da kandidatura bude potvrđena trebalo je skupiti najmanje 12 glasova. U drugom krugu je dobio 10, u trećem 11 i tek u četvrtom je napokon skupio 14 potrebnih glasova.

Zadnja zemlja koju je Katar eliminirao u tom četvrtom krugu bile su Sjedinjene Američke Države koje su kandidirale četiri stadiona s preko 90 tisuća sjedećih mjesta i listu od ukupno 20 već izgrađenih modernih stadiona na kojima se igra NFL ili koje koriste sveučilišne football momčadi. I kako je bilo nelogično da izgube 14-8 od zemlje koja je u tom trenutku imala jedan stadion, i to baš Khalifa International Stadium na kojem su svoju utakmicu odigrali Brazil i Argentina, Amerikanci su počeli kopati tražeći sumnjive stvari.

“FIFA upravlja kalendarom natjecanja i možda je netko zaspao za upravljačem”

Epilog smo vidjeli. Michel Platini je od spasitelja posrnulog nogometa ubrzo postao vitez tame,  pa je prvo suspendiran iz obavljanja svih dužnosti u nogometu od strane Etičkog odbora FIFA-e, a onda je nedavno uhićen i službeno optužen pod optužbom za primanje mita. Jednostavno, kad je FBI uz pomoć drugih saveznih službi počeo kopati nije stao na slučaju Jacka Warnera iz Trinidada i Tobaga koji je u zamjenu za svoj glas tražio četiri milijuna dolara za izgradnju kampa u svojoj zemlji, niti na slučaju Nicolása Léoza iz Paragvaja koji je tražio počasni plemićki naslov.

Tako su Amerikanci objasnilo zašto su izgubili kandidaturu za SP 2022. od zemlje koja je imala jedan stadion, ali oni su išli do kraja, u samu srž korupcije u nogometu i posredno donijeli dokaze čak do hrvatskih sudova i Slučaja Godot. A s dokazima je došao i pritisak da sudovi koji su ignorirali očiti kriminal ne želeći se miješati u one koji imaju političku zaštitu — baš kao što je to godinama radilo sudstvo u Hrvatskoj — konačno krenu u procese.

Problemi s terminima

To ne znači  da u Americi nema korupcije. Itekako ima, ali ima i ozbiljnog biznisa u kojem ne prolaze ovakvi seljački pokušaji reketarenja.

Nije nogomet u Americi toliko važan da će se zbog njega pokrenuti državni aparat koji će kroz savezne agencije inicirati najveću akciju čišćenja otkako je organiziranog nogometa. Naprosto, nogomet je ozbiljan biznis u kojem se vrti hrpa novca, a Amerikanci to shvaćaju vrlo ozbiljno jer gdje god postoji hrpa novca postoji i netko tko sanja američki san.

Od 1991. do danas odigrano je 14 prvenstava CONCACAF zone, a 15. Gold Cup turnir je upravo u tijeku. U svakom od 15 turnira SAD je bio domaćin, 11 puta samostalno, dva puta zajedno s Meksikom, jednom s Kanadom i ove godine s Kostarikom i Jamajkom. Jednostavno, Amerikanci to sebi mogu priuštiti. U usporedbi sa Svjetskim prvenstvom, Gold Cup je malo natjecanje koje je prilično jeftino za organizaciju, ali svejedno donosi dovoljno promidžbe sportu koji je u SAD-u još uvijek u drugom planu.

I tu dolazimo do problema s ovogodišnjim Gold Cupom. Iako je vodstvo američkog saveza pokušalo izvući maksimum iz situacije i prodati narativ o 7. srpnju kao povijesnom datumu za nogomet u Americi s obzirom da je na taj datum u svega par sati razlike finale ženskog Svjetskog prvenstva na kojem SAD brani naslov iz 2015. i finale Gold Cupa na kojem muška reprezentacija brani naslov iz 2017., termin ovogodišnjeg Gold Cupa je ogroman problem za promidžbu nogometa. Televizijska kuća FOX koja ima multimilijunske ugovore s FIFA-om i CONCACAF-om naprosto ne može potrpati sve planirane prijenose u satnicu.

Amerikanci, uostalom kao i primjerice Hrvati, u suštini vole pobjede i ne zanima ih puno kontekst u kojem uspjesi dolaze. Godinama se prodavala zabava i to nije palilo, tako da je vodstvo U.S. Soccera željelo iskoristiti činjenicu da su i žene na Svjetskom prvenstvu i muškarci na Gold Cupu među favoritima natjecanja. Plan je bio natiskati te eventualne pobjede u što manju jedinicu vremena kako bi se izazvala euforija i kako bi se što veći postotak ljudi u SAD-u poistovjetio s nogometom, ali su se termini poklopili i pažnja se podijelila.

Američki nogometni san

“Termin je greška”, izjavio je predsjednik CONCACAF-a Victor Montagliani kad mu je predočena činjenica da su američki navijači još 30 dana prije prve utakmice kupili 123.191 kartu za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj na kojem igra ženska reprezentacija i koji, logično, neće biti na utakmicama Gold Cupa. ”Nevezano za to, očekujemo da ćemo ostvariti barem pola milijuna navijača na utakmicama Gold Cupa, ali svejedno nije dobro da se na ovaj način rasipa koncentracija naše ciljane grupe. Međutim, FIFA upravlja kalendarom natjecanja i možda je netko zaspao za upravljačem.”

U želji da izazovu povećanu potražnju za proizvodom koji u Americi i nema toliku privlačnost sam po sebi, u Savezu pokušavaju privući pažnju javnosti na različite načine. Jedan od udarnih spotova na televiziji već mjesecima je bio onaj Christiana Pulisica koji poziva ljude da prate utakmicu u kojoj će se njihova reprezentacija obračunati s Trinidadom i Tobagom, momčadi koja im je oduzela priliku da igraju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Naravno, javnosti se prezentira sportski aspekt priče, ali ta utakmica je zadala osjetni financijski udarac američkom nogometnom snu činjenicom da se Sjedinjene Američke Države nisu plasirale u Rusiju i da je izostala promidžba na najvećoj sceni.

Međutim, pokušaj s Pulisicevom reklamom je bio uspješan. Utakmicu u kojoj je SAD u drugom kolu Gold Cupa razbio Trinidad i Tobago sa 6:0 je na televiziji gledalo 40 posto ljudi više nego utakmicu prvog kola u kojoj su Amerikanci pobijedili Gvajanu. Ljudi naprosto vole pobjede, a kad im stvorite zanimljiv kontekst onda su se spremni posvetiti sportu kojeg inače nisu prate.

Muška reprezentacija je još uvijek preslaba za natjecanje s najboljima, zasad je njen domet natjecanje na Gold Cupu i to je ono što se planski iskorištava. Odgovorni u Savezu grade narativ, slažu kontekst koji je zanimljiv širokim masama i na taj način populariziraju nogomet. I naravno, Svjetsko prvenstvo je tu još uvijek najjače oružje koje postoji, MLS je tvornica novca i bitna karika u razvoju nogometa u Americi, ali bilo kakav uspjeh reprezentacije je magnet za ljude koji se nakon toga mogu poistovjetiti s nogometom. Naprosto, pobjede privlače pažnju.

Upravo iz tog razloga Gold Cup je iznimno važan dio američkog nogometnog sna. Satnica natjecanja je prilagođena ritmu života u Sjevernoj Americi i nema ranih buđenja ili kasnonoćnih utakmica kao na Svjetskom prvenstvu. Najvažnije od svega, SAD je rezultatski relevantan, a to onda otvara mogućnost za ozbiljan biznis.

Ne propusti top članke