Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zlatno ljeto Marca Gasola

Osvojio je i NBA i svjetski naslov te potpuno izašao iz bratove sjene

Zadnja izmjena: 20. rujna 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

Prvo je s Toronto Raptorsima osvojio titulu NBA prvaka. Tri mjeseca poslije, s reprezentacijom Španjolske uzeo je i titulu svjetskog. Prvi neamerički igrač koji je ostvario taj double, i prvi nakon Lamara Odoma  kojem je to uspjelo 2010. Ako je dosad i bilo neke sumnje, više je nema — Marc Gasol je budući član Hall of Famea i jedan od najboljih europskih košarkaša ikad.

Španjolska je u Kinu, kao i mnoge druge ekipe, došla u okrnjenom sastavu — bez Paua Gasola, Sergia Rodrígueza, Sergea Ibake i Nikole Mirotića, sve redom prekaljenih veterana koji su ranije sudjelovali u španjolskim pohodima na titule po FIBA natjecanjima. Zato je malo tko Furiju svrstavao u krug favorita. U najboljem slučaju Španjolci su bili dark horse natjecanja. Lagano ih se podcijenilo jer nisu imali pravog nositelja à la Pau Gasol i doveli su igrače koji su prošli zenit svojih karijera. I izgledali su neuvjerljivo u grupnoj fazi. Mučili su se zabiti protiv Portorika, Irana i Italije.

A onda je, kako je turnir odmicao, krenulo. Srbiji su zabili 81 poen, 90 Poljskoj, 95 Australiji i u finalu Argentini 95. Narativ se promijenio. Podcijenila se njihova košarkaška tradicija, iskustvo i sistem igre koji imaju. Ricky Rubio je uzeo titulu MVP-ja. Čovjek se od igrača zadatka, uloge koju je u Španjolskoj uvijek imao, odlično prešaltao u ulogu glavnog potrošača i nositelja s dosta slobode u igri.

Stariji Gasol će možda na kraju ostati upamćen kao onaj koji je dominirao i imao brojke, ali kod Marca ionako nikad nije bilo do brojki

A Marc?

Uvršten je u idealnu petorku turnira. Ostao je bez titule MVP-ja, ali njegovi otisci na igri mogli su se prepoznati na svakom djeliću parketa. Savršeni vodonoša opet je odradio posao kad je trebalo. Ugasio je Nikolu Jokića i srbijanske centre. Prelomio je utakmicu s Poljskom u zadnjoj četvrtini. Australce je torpedirao s 33 poena. U finalu je zabio 14, plus sedam asista i sedam skokova uz, naravno, zaključan reket kojem argentinski bekovi i centri nisu mogli ni primirisati.

I mogao je Marc ovog ljeta preskočiti Svjetsko prvenstvo. Tko bi to mu zamjerio nakon sezone s Raptorsima i s 34 na leđima? Ali igranje za reprezentaciju za njega je, kako kaže, pitanje lojalnosti i posvećenosti koju želi prenijeti na igrače koji dolaze. Na kraju mu se taj pristup isplatio jer je ovo ljeto u kojem je betonirao svoj legacy i u potpunosti izašao iz bratove sjene koja se tijekom cijele klupske i reprezentativne karijere nadvijala nad njim.

Kulturni šok i Big Macovi

Marcova karijera usko je isprepletena s Pauovom.

Pet godina stariji brat je na prijelazu u novi milenij već bio španjolska košarkaška zvijezda. S Barcelonom je osvojio dvije titule i bio izabran za MVP-ja prvenstva 2001. Bilo je pitanje trenutka kada će se otisnuti u NBA. Te 2001. na draftu su ga trećim izborom odabrali Atlanta Hawks, a onda proslijedili u Memphis Grizzlies, nakon čega Pau odlučuje da od iduće sezone napušta Barcelonu te igra u SAD-u. Kompletna obitelj Gasol se iz jednog od najljepših gradova na svijetu preselila u tmurni i sivi Memphis.

Odlazak iz Barcelone najteže je pao Marcu, koji je bio mlada košarkaška zvijezda u usponu i standardni član svih mlađih reprezentativnih uzrasta. Dolaskom u Memphis Marc je doživio kulturni šok. Nije poznavao grad, školski sistem je bio drugačiji i nije znao engleski. Na svako upućeno pitanje odgovarao bi s: “I’m Marc. I like basketball.” U privatnoj školi Lausanne Collegiate u Memphisu priključio se srednjoškolskoj ekipi i pronašao zanimljivu družinu ondje gdje je zapravo najmanje bilo Amerikanaca, a najviše Europljana. Mlađi Gasol je na račun visine i talenta dominirao srednjom školom u isto vrijeme kad je i stariji upoznavao NBA sa svojim majstorijama.

Osim utjehe u košarci, mlađi Gasol je pronašao još jedan način da se prilagodi novom načinu života. U pitanju je bila hrana. Nezdrava hrana.

Došao je iz Barcelone, gdje je ozbiljno trenirao dvaput dnevno i bio okupiran košarkom, u Memphis gdje je na svakom koraku bio McDonald’s u koji je Marc rado zalazio. Hrana je bila jeftina, a ukusna. Marc je imao višak slobodnog vremena i bio je gladan. Nezgodna kombinacija. Po riječima njegovih suigrača, bez problema bi tada pojeo dva Big Maca dok bi ostali uzimali po jedan cheeseburger. Kilogrami su se taložili na njegovu tijelu, zbog čega je dobio meksički orijentiran nadimak — Big Burrito.

Premda je dominirao na parketu, mlađi Gasol uopće nije bio prepoznat kao koledž i budući NBA prospect. Imao je visinu, vještine i genetske predispozicije. Ipak, višak kilograma, tromost i manjak atleticizma smanjili su mu šanse da dobije poziv s nekog dobrog sveučilišta. I tko zna kako bi danas izgledao život i karijera Marca Gasola da se opet nije pojavila Barcelona koja mu je, vjerojatno uz bratovo lobiranje, ponudila trogodišnji ugovor. Na izlasku iz srednje škole Marc se tako vratio u Blaugranu.

‘Njegova’ ekipa

Teško je reći da mu je povratak u Barcelonu bio pravi potez, jer je igrao rijetko. U tri sezone u Barçi samo je 12 puta bio starter i nikada nije igrao više od 16 minuta u prosjeku. Kada se danas prisjeća tog razdoblja Gasol kaže: “Kad si dijete sanjaš o tome da igraš za Barcelonu. Vidiš se kako igraš velike utakmice u Palauu. Nikad se ne zamišljaš kako sjediš na klupi bez šanse da zaigraš.”

Sezona 2005./06. mu je bila zadnja u Barçinu dresu, a prije nego što će morati odabrati novi klub dobio je poziv od španjolskog izbornika Pepua Hernándeza da se priključi momčadi u pripremama za Svjetsko prvenstvo u Japanu. Gasol je na roster upao jer se ozlijedio Fran Vázquez, ali je njegovo pojavljivanje na popisu putnika za Japan izazvalo kontroverze. Teško je bilo objasniti javnosti da je među 12 igrača tip koji je te sezone za Barcelonu igrao 8,8 minuta i ubacivao 3,3 poena u prosjeku. Stariji Gasol je opet imao svoje prste u svemu tome, smatralo se. Kada se Marc pojavio na prvom treningu, izbornik je od njega zatražio jednu stvar — da smršavi. Gasol je prihvatio i otprilike tu je počela njegova tjelesna transformacija. Suigrači u reprezentaciji ipak nisu propustili priliku da mu zbog kilograma daju nadimak tanketa, što u prijevodu na hrvatski znači — tenk.

Španjolska je u Japanu došla do zlata u finalu porazivši Grčku, i to bez Paua koji je ozlijedio gležanj. Zato je Marc dobio 17 minuta i okitio se zlatom nekako opravdavši svoj odlazak na turnir nakon kojeg je trebao odabrati svoju iduću košarkašku destinaciju. Barça mu je odbila ponuditi novi ugovor, a Marc se čak razmišljao da ode u Drugu španjolsku ligu.

A onda je došla ponuda iz Girone, grada u neposrednoj blizini Barcelone.U istoimenom je klubu u sezoni 2007./2008. Gasol izdominirao. Počeo je kao starter u gotovo svim utakmicama i pritom ubacivao 15,6 poena, uz 7,6 skokova i 2,4 asista. To mu je bilo dovoljno da se okiti titulom MVP-ja španjolskog prvenstva. Takav razvoj događaja bio je donekle i očekivan; iako za Barcelonu u tri sezone nije igrao puno, individualno je dosta napredovao, samo što to nitko nije mogao vidjeti. Njegov talent nikada nije bio sporan. Kako u Europi, posebice u velikim klubovima, mladi igrači dobivaju šansu na kapaljku pored veterana, Gasol se u velikoj Barceloni nije mogao nametnuti. Trebala mu je ‘njegova’ ekipa da ispolji sve svoje talente, što je u Gironi i uspio.

Te 2007. u dobi od 22 godine, što je bio gornji dobni limit, Gasol je izašao na draft pritom odbivši sve ekipe koje su ga zvale da dođe na probne treninge. Bio je to rizičan potez za relativno starog igrača čije ‘dionice’ na draftu ionako nisu najbolje kotirale. Los Angeles Lakersi su se ipak zakačili i odabrali Marca kao 48. izbor na draftu. Nakon Girone, Marc je trebao u L.A., samo nije ni slutio da će ga brat Pau i njegova karijera opet usmjeriti put Memphisa.

Grit and Grind u Memphisu

U zimu 2008. dogovoren je trade Lakersa i Grizzliesa. Iz Memphisa je put Los Angelesa otišao Pau Gasol, a u suprotnom smjeru Kwame Brown, Javaris Crittenton, nekoliko pickova na draftu i — Marc. Možete zamisliti kako je iz perspektive Memphisovih navijača izgledao trade u kojem su izgubili najboljeg igrača i All-Stara, a dobili jednog od najvećih draft promašaja (Brown), budućeg ubojicu koji danas guli zatvorsku kaznu od 23 godine, najpoznatijeg po revolveraškom obračunu s Gilbertom Arenasom (Crittenton) i lošijeg Gasola.

Gasol se vratio u Memphis kao bolji igrač i nešto mršavija verzija sebe u srednjoj školi.

Prostora za napredak je ipak bilo. Nakon rookie sezone, treneri u Memphisu su odlučili srediti njegovo tijelo da može izdržati naporan NBA ritam. Gasol je počeo individualno raditi s trenerom Jasonom Bilesom kojemu je nakon rookie sezone dao svoju kreditnu karticu i rekao: “Kupi sve što misliš da će mi trebati”. Biles je nakupovao opreme i poslao je u Barcelonu, zajedno s detaljnim planom treninga i prehrane. Biles se nakon mjesec dana pojavio u Barceloni da vidi kako Marc napreduje, a kad ga je mlađi Gasol dočekao na aerodromu, mislio je da je ispred njega — Pau.

Treninzi su svakako pomogli Marcu da i danas, u 34. godini, izgleda besprijekorno i da je fizički spreman za sve izazove. Ali osim treninga, Gasolovoj fizičkoj transformaciji pomogao je i režim prehrane iz kojeg je izbacio junk food, šećere i crveno meso. Gasol za sebe kaže da je fleksitarijanac, odnosno da većinu kalorija dobiva iz voća, povrća i orašastih plodova, ali dopušta sebi da u umjerenim količinama jede i životinjske proizvode koji se najčešće svode na jaja i ribu.

Po dolasku u Memphis, Marc je svojim igrama uspio natjerati navijače da ubrzo zaborave na njegova brata kojeg su podrugljivo znali nazivati Gasoftom, aludirajući na njegovu mekanost i izbjegavanje kontakta. Takvo što je teško prolazilo u blue collar gradu kakav je bio Memphis. Njima je tanketa Marc, iako možda manje talentiran kao košarkaš od Paua, bio prihvatljiviji jer je fizički razbijao suparnike.

Oko Marca se u Memphisu uskoro posložila ekipa koja kao da je bila građena za taj grad. Tony Allen, Zach Randolph, Mike Conley i Gasol ujedinjeni pod motom Grit and Grind na parketu su savršeno reflektirali identitet jednog grada i malog tržišta za NBA prilike. Igrali su na mišiće i s primarnim fokusom na obranu koja je mljela suparnike. Nisu bili ekstratalentirani, ali jednom kada bi počeo playoff nitko, ali baš nitko, nije htio igrati protiv njih. Gasol je u Memphisu postao NBA All-Star, okitio se titulom defenzivnog igrača godine i vjerojatno je najbolji Grizli u povijesti kojem će biti umirovljen dres čim se odluči za penziju. Napravio je karijeru kojom je definitivno izašao iz bratove sjene. Stariji Gasol će možda na kraju ostati upamćen kao onaj koji je dominirao i imao brojke, ali kod Marca ionako nikad nije bilo do brojki.

“I’m Marc. I like basketball.”

loading...
Ne propusti top članke