Izraz funcut, ponekad i huncut, i danas se često čuje u Dalmaciji. On ima višestruke konotacije, od onih izrazito negativnih do simpatičnijih, kojima bismo opisali nestašnog mladića iliti mulca. Taj je izraz danas u javnom prostoru najpoznatiji po imenu šibenske navijačke skupine, ali nakon odigrane uvodne trećine ove bizarne sezone bi se lako mogao primijeniti i na samu momčad sa Šubićevca.
Lanjska je drugoligaška sezona naprasno prekinuta u travnju, u trenutku kada se jasno činilo da po tko zna koji put gledamo scenarij po kojem klubovi igraju na ‘tko manje’, pogotovo oni koji, kao, pretendiraju na prvoligaški plasman. Šibenčani su najbolje epitomizirali tu ulogu; kada su tijekom jeseni nakrcali zalihu bodova dovoljnu da se odlijepe na vrhu, što im je otvaralo prostor za slaganje prvoligaškog kadra, odjednom su rezultatski počeli žestoko pucati tako što su četiri kola uoči prekida skupili tek mršava dva boda. Poklopilo se to sa propašću priče o ulasku izvjesnih indijskih investitora u klub, što je dodatno demoraliziralo klupski kadar, onaj koji je po ustaljenom ključu životario na rubu egzistencije.
U tom su trenutku u Šibeniku samo gledali kako sačuvati postojeći kadar, znajući da ni on nije dovoljno dubok, a realno ni kvalitetan, da odgovori na zahtjeve prvoligaškog okruženja. U normalnim bi okolnostima prekid natjecanja i prebacivanje u najviši rang mogao biti i izrazito blagonaklona stvar, pošto bi se dobilo i na vremenu za slaganje rostera i za njegovo uigravanje; no, Šibeniku je sjela muka na muku tako što je pandemija, više nego očito, dodatno uzdrmala ionako dobrano uzdrmanu financijsku stabilnost kluba.
Ali, kako kaže ona dobra stara, na muci se zaista i poznaju junaci, a Šibenčani su zaista ispali junaci.
Kadrovska politika je otišla prema mladosti koja ne samo da je već uigrana i može bez straha jurnuti na rezultat i protiv najtežih suparnika, već i stvara dodatnu vrijednost
Pritom je važno napomenuti kako se od kolumbijskih investitora koji su u međuvremenu pristigli tek trebaju vidjeti konture poslovnog i kadrovskog plana. Njihov ulazak u klub sigurno je donio dozu optimizma te podignuo moral i samopouzdanje u ekipi, ali trener Krunoslav Rendulić je mimo svih očekivanja i bez njihove pomoći složio zanimljivu kombinaciju iskustva i mladosti, funcuta koji su u nepunih mjesec dana slavili i protiv Hajduka i protiv Rijeke bez primljenog pogotka u tim utakmicama, kao i protiv Varaždina, direktnog konkurenta za ono što je još uvijek Šibenikov cilj: ostanak u ligi.
Jedna od pozitivnijih strana te loše financijske situacije je, ako se to tako može reći, ubrzano odrastanje mladih šibenskih talenata u seniorskom okruženju.
Bulat, Labrović, Sahiti, Ampem, Jurić…
Primjer toga je i aktualni kapetan Marko Bulat, koji je prvoj momčadi priključen već kao 15-godišnjak, da bi dan nakon svog 16. rođendana i debitirao u utakmici protiv Varaždina. Jedan od ključnih kadrovskih poteza na Šubićevcu uoči početka sezone bilo je produženje ugovora s njim, ali i sa još jednim domaćim talentom, 21-godišnjim vratarom Nediljkom Labrovićem. Osim, jasno, igračke kvalitete koju posjeduju, njihov ostanak u klubu jamči i bolju pregovaračku poziciju uoči neminovne prodaje. Sam Bulat je pričao i o Barceloninu interesu te priči koja je, navodno, propala zbog pandemije, ali nema sumnje kako bi njegov i Labrovićev transfer trebali osigurati značajan dotok novca u klupsku blagajni. U tu se kategoriju primiče i 17-godišnji napadač Ivan Laća, koji je lani priključen iz juniorske momčadi.
Što je možda još zanimljivije, u različitim su utakmicama različiti igrači iskakali kao heroji.
Protiv Hajduka je u toj ulozi bio Emir Sahiti, 21-godišnjak na posudbi iz Hajduka; protiv Rijeke je 22-godišnji Ganac Prince Ampem bio najbolji igrač na terenu, a Varaždinu je gostujući hat trick spakirao Deni Jurić, još jedan bivši hajdukovac koji je ovog ljeta pristigao bez odštete iz Rudeša.
U situacijama poput ove u kojoj se našao Šibenik logično bi bilo posegnuti za nekim iskusnim i provjerenim imenima, po mogućnosti onima koji su bez angažmana, ali Rendulić i suradnici su krenuli logikom privlačenja mladića koji već imaju iskustva u seniorskom nogometu, ali traže afirmaciju na višem nivou. Jurić, recimo — inače brat australskog reprezentativca Tomija — u karijeri ima već gotovo 70 seniorskih nastupa, a lani je bio i najbolji strijelac Druge HNL.
Sahiti je jedan od najboljih Šibenikovih igrača ove jeseni, inače nogometaš koji je pod Sinišom Oreščaninom debitirao i za prvu Hajdukovu momčad, a baš je protiv Hajduka prošlog mjeseca demonstrirao svoj najveći igrački forte, kada je nakon solo prodora sjajno plasirao pobjedonosni pogodak u daljnji kut gola Josipa Posavca. Sudeći po onoj Aferi Instagram i Hajdukovoj reakciji na Sahitijevu proslavu tog gola, lako je moguće da Šibenik prosperira tako što će dobiti mogućnost njegovu posudbu pretočiti u stalni ugovor. To bi bio veliki plus za ovaj kadar, jer je Sahiti u kratkom roku pokazao da služi kao vrlo dobra sistemska prijemosnica u posljednjoj trećini, ali je i onaj koji može donijeti razliku individualnim potezima.
Ipak, u toj kategoriji teško da itko može parirati Ampemu, koji je još preklani stigao u klub. On je izuzetno značajan u napadačkoj tranziciji i preko njega ide gotovo svaki brzi izlazak na suparničku polovicu, uz zavidnu količinu energije koju pokazuje tijekom čitave utakmice. Nastavi li se razvijati, definitivno ga treba staviti uz bok Bulatu i Labroviću kao potencijalno unosni izlazni transfer u budućnosti.
Nije vrijeme za euforiju
Pridodajte ovim funcutima još neka mlada imena koja su se još lani etablirala u prvoj momčadi — poput Martina Vukorepe, Marija Ćurića i Martina Pajića — pa dodatne igrače na posudbi koji su se potvrdili u drugoligaškom okruženju, kao što su Hajdukov Ivica Batarelo i Osijekov Todor Todoroski, i imate čitav ansambl potencijalno zanimljivih igrača koji još mogu puno napredovati.
Na tu mladost onda dolaze iskusni veterani poput Borisa Pandže, Nikole Raka i Josipa Kvesića, oni koji mogu usmjeravati i uravnotežiti ove mladiće u trenucima kad se utakmice prelamaju. Šibenik je vrlo lako mogao krenuti u smjeru da takvi budu nositelji igre, ali kadrovska politika je ipak otišla prema mladosti koja ne samo da je već uigrana i može bez straha jurnuti na rezultat i protiv najtežih suparnika, već i stvara dodatnu vrijednost svojim dobrim igrama. Time se taj ovoljetni rizik počinje isplaćivati, čak i bez obzira na to gdje će Šibenik do kraja sezone završiti.
Okvir Rendulićeve momčadi nastao je u doba kad je ulazak kolumbijskih investitora bio tek predmet kuloarskih priča i kada se svima zajedno nije moglo garantirati što budućnost nosi, pogotovo među prvoligašima. Kolumbijci su sada počeli na ovaj kadar pridodavati i neke svoje, također mlađe igrače koji se tek trebaju prilagoditi i pokazati.
Zrno po zrno, pogača; kamen po kamen, palača. Ova momčad gradi se malo-pomalo, bez velikih najava i pretjerivanja, a rezultati pristižu. I nije sad vrijeme za euforiju bez obzira na senzacionalno, trenutno čak peto mjesto na ljestvici, jer oscilacija će sigurno još biti. Međutim, Šibenik je nasuprot očekivanjima i nedaćama koje su prethodile na površinu izvukao smislen plan i krenuo ga ostvarivati kao definitivno najugodnije iznenađenje prvenstva.
