Zviždač

Tko je Rui Pinto, lik koji je s projektom Football Leaks na sebe navukao bijes nogometnih moćnika?

Zadnja izmjena: 25. veljače 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Rui Pinto i njegov otac, koji ga je u Budimpeštu došao posjetiti iz Portugala, vraćali su se iz dućana kada su ih na ulici presrela dvojica policajaca u civilu. Meta je bio mlađi Pinto koji je morao pokazati osobnu iskaznicu, isprazniti džepove i torbu, samo da bi mu civilci uručili Europski uhidbeni nalog. Igra zvana lovice završila je — još u rujnu prošle godine na Facebook stranici Football Leaksa osvanuo je status s hashtagom #catchmeifyoucan.

Otac je bio šokiran, a vjerojatno nije bilo lako niti njegovoj pomajci kada je nekoliko trenutaka kasnije u svoj mali dvosobni stan Pinto banuo s lisičinama na rukama te u pratnji devet policajaca. Oni su mu zaplijenili laptop, 10 hard diskova, tri mobitela te još nekoliko elektronskih uređaja. Drugim riječima, 10 terabajta materijala vezanog za Football Leaks — od kojih, prema Pintovim riječima, čak šest još uvijek nije ugledalo svjetlo javnosti. Kopije toga, međutim, vrlo, vrlo vjerojatno postoje, kao i, dakako, druge osobe unutar FL-a.

Na odlasku je jedan od policajaca Pintu rekao da se u taj stan više nikad neće vratiti.

Portugalac je u zatvoru proveo dvije noći, kaže i da je bio s OK tipom u ćeliji, a mira mu nije dao čuvar koji je usred noći svakih pola sata palio i gasio svjetlo iznad njegova kreveta. Uhićenje se dogodilo prije otprilike mjesec dana i Pinto je trenutno u kućnom pritvoru. Oko gležnja nosi onu eletronsku napravicu koja pazi da ne napušta svoj stan, a roditelji su i dalje tu, pružaju mu emocionalnu podršku. Kroz koji dan ili tjedan mađarsko bi pravosuđe trebalo odlučiti hoće li ga izručiti Portugalu, gdje ga se tereti za krađu podataka i pokušaj iznude.

Pojednostavljeno rečeno, sud bi trebao odlučiti je li Pinto obični haker ili zviždač. On će reći kako je građanin koji je djelovao u javnom interesu.

Neprijateljski Doyen Sports

Manji broj vas koji je imao nešto volje i vremena baviti se prljavštinama koje FL razotkriva već tri i pol godine možda je već mogao primijetiti kako je Rui Pinto zapravo onaj John, jedina osoba iz FL-a koja je komunicirala s javnošću, ponajprije s redakcijom uglednog njemačkog tjednika Der Spiegel. Zašto je policiji trebalo toliko dugo da ga razotkrije?

“Bojim se da, ako kročim u portugalski zatvor, iz njega neću izaći živ”

“Dobro pitanje. Živio sam normalnim životom ovdje u Budimpešti cijelo vrijeme”, prepričao je nedavno u intervjuu Pinto. Puno je putovao, doduše, ali svugdje s pravom osobnom iskaznicom.

Iako konačno razotkriven, Pinto je i dalje paranoičan te je za vrijeme tog intervjua mobitel držao u mikrovalnoj pećnici, u slučaju da ga netko prisluškuje. Za cijelo vrijeme trajanja afere na mobitelima bi imao instaliran softver koji bi krivo navodio njegov GPS uređaj te znao pokazivati koordinate blizu Sjevernog pola. Nokti su mu toliko izgriženi da ih gotovo nema, a gotovo svaki dan se osjećao kao nadrogiran. FL je isisao život iz njega. Pa, opet, u stanju je pozirati sa šalom Porta, čiji je vatreni navijač, pa i nasmijati se.

Portugalac je rođen prije 30 godina u gradiću po imenu Vila Nova de Gaia nedaleko od Porta. Zahvaljujući nogometu već je s četiri godine naučio čitati i pisati. Opsesivno ga je gledao na televiziji, jednako opsesivno crtao je dresove, a potom je stao zapisivati riječi koje bi čuo od komenatatora. U Budimpeštu je Pinto stigao prije nekoliko godina, ponajviše zato što, kao i dobar dio njegove generacije, u recesijom posebno pogođenom Portugalu nije vidio osobitu perspektivu. Studij povijesti nikada nije završio, ali razumije se prilično dobro u antikvitete.

“Mogu se kupiti u Istočnoj Europi za jedan do dva eura, te u nekim slučajevima prodati za 150 eura i više”, pokušao je objasniti poslovnu logiku koja je zapravo prilično slična onoj investicijskog fonda Doyen Sports, jednog od njegovih najvećih neprijatelja.

Portugalsko tužilaštvo tereti Pinta za pokušaj iznude, tj. ucjene, ali i hakiranja podataka iz 2015. upravo Doyen Sportsa, tvrtke koja se u svijet nogometa probila ponajprije zahvaljujući tzv. vlasništvu treće strane; taj third party ownership FIFA je zabranila u svibnju 2015.

Model je prilično jednostavan — Doyen bi u određenom postotku od kluba otkupio igrača te se u tom postotku naplatio prilikom prodaje. Postajala je i opcija po kojoj bi Doyen zajedno s klubom kupovao igrača, ali je i samo posuđivao novac klubovima. Takve su tvrtke u Europi zamah dobile u vrijeme krize kad su praktički zamijenile banke, a poseban utjecaj imale su u Španjolskoj i Portugalu. FIFA je, međutim, zaključila kako na taj način dobar dio novca odlazi iz nogometa, a zahvaljujući FL-u postalo je jasno kako je model prilično štetan, jer takvim tvrtkama omogućava, između ostalog, preveliki utjecaj na sportsku politiku kluba. Doyen je u velikoj mjeri kreditirao lisabonski Sporting i njihovi su ugovori curili u javnost na početku afere. Tužilaštvo Pinta tereti i zbog hakiranja Sportingovih podataka.

I zagrebački se Dinamo koristio Doyenovom kreditnom linijom, fond je svojevremeno u Maksimir nakratko parkirao i Brazilca Marcosa Guilhermea, a njegova veza s vlasništvom i prodajom Ante Ćorića nikad nije do kraja razjašnjena.

“Ne prijetim ti batinama iako to zaslužuješ”

“Ako pokušate počiniti kazneno djelo, ali se zatim dobrovoljno povučete, ne možete biti osuđeni. To je temeljni pravni princip”, tvrdi William Bourdon, jedan od trojice Pintovih odvjetnika te osoba koja je zastupala zviždača Edwarda Snowdena. Francuz se referirao na taj pokušaj iznude.

Naime, netom nakon što su počeli curiti Doyenovi ugovori, izvjesni Artem Lobuzov obratio se Neliu Lucasu, jednom od čelnih ljudi te tvrtke i danas izrazito utjecajnom agentu te, usput rečeno, osobi koja je na ljeto 2013. u Miamiju organizirala seks-party kako bi pridobila Florentina Péreza da kupi Geoffreyja Kondogbiju, igrača u kojem je Lucas imao 50-postotni udio. Lobuzov je, pogađate, bio Pinto, te je tražio određenu sumu kako bi curenje stalo. Spominjala se cifra i do milijun eura te, iako je Lucas bio prilično zagrijan, Lobuzov će mu na kraju poručiti kako je najbolje da zadrži svoj novac. “Trebat će ti“, dopisao je u mailu Pinto, koji danas tvrdi kako je htio preispitati koliko su ti dokumenti važni Lucasu.

Koliko su stvarno bili važni, Lucas je dodatno potvrdio u posljednjem mailu prepiske: “Ne prijetim ti batinama iako to zaslužuješ, ali mi nismo banditi. Mi smo karakterni ljudi, ljudi od principa. Lekcija koju ćeš dobiti jako će boljeti!!!“ Doyen će u jednom trenutku unajmiti privatnog detektiva kako bi pronašao Johna. Bila je to samo kap u moru govana koja će u nastavku FL-a isplivati.

“Bojim se da ako kročim u portugalski zatvor, pogotovo onaj u Lisabonu, iz njega neću izaći živ”, posljednja je rečenica koju je u intervjuu izrekao Pinto. U rujnu prošle godine jedan je portugalski list objavio kako iza curenja e-mailova iz lisabonske Benfice stoji upravo Pinto. Još prije godinu i pol dana Portov direktor za odnose s javnošću počeo je dijeliti mailove na temelju čega je nedavno podignuta optužnica zbog korupcije u Benfici. Nejasno je stoji li FL iza toga, ali u svakom slučaju to nije dio portugalske optužnice; Pintovi su Facebook i mail pak bili zasuti prijetnjama smrću, a usto on sam nema povjerenja u neovisnost portugalskog sudstva.

Osim toga, ono bitnije glede njegova izručenja jest to što bi ono ugrozilo njegovu ulogu zviždača, odnosno ne bi mogao pomagati u istragama koje planiraju poduzeti pojedina javna tužilaštva. S francuskim je Pinto stupio u kontakt još lani te mu predao određeni materijal, a Bourdon je istaknuo kako je zainteresiran i Damian Graff, Švicarac koji se bavio korupcijom u FIFA-i, kao i belgijsko tužilaštvo.

Svojevrsnog asa u rukavu za Pinta predstavlja i činjenica što navodno ima dokumente koji se tiču poreznih prijevara na Kajmanskom otočju, nevezano za FL. Također, Pinto dosad nije počinio kazneno djelo, a svakako je ohrabrujuće to što nikada ni od koga nije dobio niti centa u zamjenu za prikrivanje kriminanog djelovanja; nije naodmet spomenuti i to što je pustio novinare Der Spiegela i ostale u Europskoj istraživačkoj suradnji da neovisno rade na pričama.

“Istražitelji nikada ne bi dirnuli u osinjak”

“Ne smatram se hakerom, već običnim korisnikom računala“, reći će Pinto. “Također, ne vidim razliku između nekoga tko inkriminirajuće dokumente prosljeđuje iz tvrtke ili taj materijal prima izvana.” Nemalo važno je ono što Bourdon spominje kao protuzakonito — sav spomenuti zaplijenjeni materijal ne bi smio biti uručen portugalskim tužiteljima, jer se uhidbeni nalog dotiče samo tih slučajeva iz 2015. “Ovo je povijesni, jedinstveni slučaj za Europu“, smatra Bourdon, koji Pinta zastupa volonterski kao član Signals Network Foundationa, mreže koja pruža zaštitu zviždačima.

Tako ispada da John i Footbal Leaks sve ovo rade iz ljubavi prema nogometu — od samog početka John je u svojim rijetkim javnim nastupima isticao kako FL želi transparentnost u sustavu transfera i potpisivanju ugovora te manji utjecaj agenata i tvrtki poput Doyen Sportsa. Baš oko tog vlasništva treće strane trenutno se odvija pravna zavrzlama i upitno je hoće li FIFA-ina zabrana ostati na snazi.

I nije na ovom mjestu loše upitati se — koji su nekakvi rezultati Football Leaksa?

Uzmimo za primjer sustavnu utaju poreza u Španjolskoj, u kojoj je sudjelovao naš presveti Luka Modrić te Cristiano Ronaldo, “najkompletniji igrač svih vremena”, kako kaže Pinto. “Istražitelji bi bili sretni kad bi ušićarili koji milijun i nikada ne bi dirnuli u osinjak”, kaže, misleći na to kako su agenti, odvjetnici i bankari — temelji tog sustava — uglavnom ostali neokrznuti. Što se dogodilo ili što će se dogoditi s Manchester Cityjem i PSG-om, dvama gigantima koji su se izrugali s Financijskim fair playom? Što se u tom pogledu dogodilo njihovu anđelu-čuvaru Gianniju Infantinu, koji je usto izigrao reformu FIFA-e? Ali čak i da, primjerice, FL pomete Infantina, nogomet ima kronični problem što takve likove najčešće mijenjaju manje-više isti ljudi. Dovoljno je pritom pogledati vlastito dvorište.

Naravno, FL nesumnjivo nosi ogromnu vrijednost, dijelom i zbog toga što u nogometu nikad nije bilo više novca, a time i tisuće raznih malverzacija. I koja će govna još isplivati tek treba vidjeti, kao i to što spremaju tužitelji. Svakako bi bilo poželjno kad bi Pinto bio na raspolaganju. I cijela se ta priča oko izručenja zapravo lomi na jednom jedinom pitanju — jesu li za nogomet, pa i samo društvo štetniji hakeri iz Football Leaksa ili onakvi tipovi poput notornog ‘popa’ iz Međugorja?

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.