Tri mjeseca nakon što je od Portlanda zatražio trade, Damian Lillard smjestio se na obale i litice jezera Michigan, u urbani stil Milwaukeeja sa šarmom Srednjeg Zapada. Nije suncem okupani, plažama rasprostranjeni i poreza oslobođeni Miami. Nema Bama Adebaya s kojim je tijekom cijelog ljeta bio u kontaktu, nema Jimmyja Butlera kojeg izrazito respektira ni trenerskog maga Erika Spoelstre. Sedmerostruki All-Star bio je jasan, htio je isključivo u Miami, stavljajući time Blazerse u nezavidan položaj da prihvate ono što mogu dobiti od Heata kako bi udovoljili igraču koji je tijekom 11 godina izgradio kultni status.
Međutim, nitko nije veći od Portlanda, pa ni Lillard. Način je to na koji se postavio generalni menadžer Joe Cronin. I jedini ispravan način. Jer samo tako mogao je izvući ono što je najbolje za momčad iz Oregona, a ne ono što odgovara već odjavljenoj zvijezdi ili Patu Rileyju.
Lillard je imao i rezervni plan: vratiti se u Portland, trenirati s donedavnim suigračima i čekati povoljan rasplet za prelazak u Miami. Međutim, Cronin je imao drugačije namjere. Njegov odgovor da više “nema povratka” navodno je šokirao Lillarda, koji je smatrao da kao ikona franšize donekle zaslužuje privilegirani status. U tom je trenutku postalo razumljivo da treba početi raditi na drugom scenariju.
Lillardov agent Aaron Goodwin i Cronin u tajnosti su pronašli dvije opcije koje bi mogle biti zadovoljavajuće, jer kontakt s Miamijem prestao je još početkom srpnja i Portland nije imao nikakve namjere obnoviti ga. Postoji teorija da su Blazersi namjerno odustali od bilo kakva dogovora s Heatom kako bi dali do znanja da nisu ničije marionete; da neće postati taoci igrača koji je, istina, dao sve toj franšizi, ali nije njezin vlasnik niti će biti tu dovijeka. Tijekom sljedeća dva tjedna Blazersi su intenzivirali razgovore kako bi sve riješili prije početka priprema i mirno mogli okrenuti novu stranicu. Dvije momčadi s kojima je Lillard bio cool bile su Milwaukee i Brooklyn.
Lillard je napadački pun pogodak uz Giannisa. Šuterski briljantan kakav jest, od prvog dana bi trebao sve oko sebe činiti boljima
Bucksi su ponovno bili prinuđeni zadovoljiti Giannisa Antetokounmpa. Njegova izjava da dugoročno neće igrati za franšizu koja ga ne može dovesti do naslova nije se mogla protumačiti drugačije nego kao upozorenje što bi moglo slijediti ako iduća sezona s istim rosterom bude neuspješna. Giannis pod time nije mislio da se nužno mora dovesti Lillarda ili da je važno riješiti se Jruea Holidaya, kojeg je Butler uništio u posljednjoj Milwaukeejevoj playoff seriji. To je prije svega bila poruka upravi o budnosti, o tome da se ne uljuljka i ne misli da su promjenom trenera (dolaskom Adriana Griffina) ispravljeni svi nedostaci.
I Milwaukee, bome, nije spavao. Odlučio je razbiti šampionsku jezgru iz 2021. godine tako što se riješio igrača koji je doveden kako bi Giannis pristao na produljenje ugovora; igrača koji je malo prije tradea izjavio da želi ostati u Bucksima do kraja karijere, višestrukog člana prve i druge najbolje obrambene petorke lige. To je bila cijena Lillardova dolaska. Od nečega se moralo odustati, a Milwaukee se odrekao obrambenog klina bivšeg trenera Mikea Budenholzera. Lijepo je sve spakirao i poslao putnim zrakoplovom u Portland, samo što se paket vratio, obilježen putem kao Bostonovo vlasništvo. Bucksi će tako iduću sezonu morati preko Holidaya i Celticsa, što je za neku drugu temu.
Veliki i neiskorišteni potencijal
Ključno pitanje je: što donosi Lillard? I jesu li s njime bolja momčad nego što su bili?
Ikona Blazersa definitivno diže Milwaukeejev napada na drugu razinu. Njegovim se dolaskom mijenja kompletna geometrija igre.
Lillard je prošle sezone uzeo 117 trica s devet ili više metara od koša, s realizacijom od 32,3 posto. Prosječna udaljenost s koje uzima šut za tri poena je 8,4 metara. Gledajući prosječnu udaljenost šutova za tri poena, to je pola metra do metar više od svih igrača Bucksa. Proteklih su sezona momčadi branile Giannisa slažući ispred njega zid u ranoj fazi napada. Cilj je bio oduzeti mu prodor na koš, gdje je daleko najefikasniji. Milwaukee je zbog toga okružio Giannisa tricašima kako bi što više otvorio reket i omogućio mu približavanje obruču. Jedino što dosad nije imao nekoga poput ‘bombaša’ iz Oregona.
Ako je Giannis noćna mora za suparničke obrane u tranziciji ili pod košem, Lillard to postaje čim prijeđe centar.
U Portlandu je u Jusufu Nurkiću imao visokog igrača koji može postaviti odličan blok, deblokirati se i prepoznati višak (pretežito četiri-na-tri) prilikom svakog iskakanja ili udvajanja na njemu. Sada to isto može raditi s Brookom Lopezom ili Giannisom, koji zbog svojih specifičnih osobina nude dvije potpuno različite varijante.
Primjerice, Bucksi su s Holidayom igrali pick and roll na perimetru, gdje suparnički centri nisu toliko izlazili prema njemu kako ne bi rollera izgubili iz vida. Doduše, nije bilo puno takvih akcija s Giannisom kao screenerom, s tek 6,2 posto učestalosti. Njihov najčešći visoki igrač u pick and rollu bio je Lopez s frekvencijom od 21,2 posto i 3,9 poena u prosjeku, što nije loše za centra (ukupno osmi učinak) kojemu je pick and pop igra mnogo prihvatljivija. Giannis je u tim situacijama bio na dva poena u prosjeku, što znači da postoji veliki i neiskorišteni potencijal. Clint Capela, koji se oslanja samo na taj segment igre, na prosjeku je od četiri poena s frekvencijom od 28,6 posto. To je samo koš razlike u odnosu na Giannisa s četiri puta većom učestalošću.
Gore navedeno ne pruža Griffinu samo veću mogućnost korištenja Giannisa kao igrača koji postavlja blok na lopti, već i dodatnu aktivaciju Lillarda u svojstvu strijelca.
Bivša je Portlandova zvijezda prošle sezone predvodila NBA po poenima iz pick and rolla (12,5 u prosjeku). To znači da će obrane biti prisiljene birati — hoće li riskirati s Lillardom kao šuterom ili s Giannisom ili Lopezom kao rollerima. Odluče li se na preuzimanje, to dovodi do mismatcha u kojemu će Lillard napadati visokog iz izolacije ili Giannis/Lopez bliže košu protiv niskog igrača. Giannis ima najveći broj šutova na manje od metar i pol od koša (12,3) poslije Ziona Williamsona (12,9). On i Lopez su u toj kategoriji na preko 70 posto šuta iz igre, s tim da od svih vanjskih igrača Bucksa u Giannisovoj eri nitko nije imao efikasnost kao Lillard, On je prošle sezone s 5,7 poena u izolaciji bio šesti igrač lige — doduše, nije ni približno igrao izolaciju kao Luka Dončić ili James Harden.
Čovjek koji najbolje zna Lillarda
Međutim, Lillard je upotrebljiviji od spomenute dvojice u hand-off akcijama, u kojima je iz frekventnosti od 7,4 posto postizao 2,4 poena po utakmici. Kevin Huerter je, na primjer, predvodio ligu s 3,7 poena ispred Stephena Curryja (3,1), uz znatno veću frekvenciju, čak 23,7 posto. I dok Milwaukee neće vrtjeti toliko akcija iz uručivanja za Lillarda, vrijedi istaknuti da uz Khrisa Middletona i Giannisa to svakako može biti korisno, jer sva trojica mogu napadati iz driblinga. Obranama će biti nemoguće zatvoriti sve i s nečime će morati riskirati. Dosad je to bio slučaj sa šuterima oko Giannisa, nakon što se postavio zid i oduzeo reket.
Obrana će i Milwaukeeju biti izazov.
Budenholzer je prošle sezone izgradio sustav unutar kojeg su vanjski igrači imali zadatak probijati se kroz blokove i usmjeravati igrača s loptom prema Lopezu u dropu. I sad će to biti jedno od rješenja, samo što više nema igrača koji su obavljali sav prljavi posao. Jedna od najboljih defenzivnih trojki lige, među pet najboljih s njima u postavi, bila je Jevon Carter, Holiday i Giannis (defenzivni rejting 94,7). Nju je nemoguće replicirati. Također, postava Bucksa s Carterom, Holidayom, Graysonom Allenom, Giannisom i Lopezom prošle je sezone bila četvrta najbolja obrambena petorka (rejting 97,3) koja je igrala zajedno minimalno 100 minuta te četvrta postava s ukupnim net rejtingom (16,9).
Drugim riječima, obrana Bucksa će pasti. Osim ako Giannis ne odluči sam pokrivati pola terena, jer Lillardu obrana nikad nije bila jača strana, premda je Terry Stotts oko njega i CJ McColluma napravio top 10 obranu.
Zanimljivo, Stotts je ovo ljeto pojačao Griffinov stručni stožer, a nema čovjeka koji bolje zna kako treba koristiti Lillarda. Stotts je u Portlandu započinjao treninge s obranom te inzistirao na konstantnoj komunikaciji, izbjegavanju ležernih i lijenih preuzimanja te upravo probijanju kroz blokove. Osovina njihove obrane bila su krila Al-Farouq Aminu i Moe Harkless s Nurkićem kao centralnom figurom za usmjeravanje suparnika onamo gdje je Portland želio da idu. Taj se recept može primijeniti i na Lillardove Buckse, ali zahtijevat će angažman i njega, i Pata Connaughtona, i Middletona i Bobbyja Portisa te svakoga tko se bude nalazio u petorci. Bucksima ne treba top 5 obrana lige, dovoljno je da budu prosječni ili malo iznad prosjeka.
Lillard je napadački pun pogodak uz Giannisa. Šuterski briljantan kakav jest, od prvog dana bi trebao sve oko sebe činiti boljima, jer oni su i bez njega dvije od posljednje tri sezone imali top 5 napada lige.
Holiday šuterski jest podbacio u zadnja dva doigravanja, ali nemojmo zaboraviti da je isti taj Holiday u trećoj utakmici NBA finala kod Phoenixova vodstva 2-0 u seriji šutirao tricu na 50 posto (5/10), da je u petoj utakmici bio besprijekoran (12/20 iz igre), ukrao je loptu Devinu Bookeru i asistirao Giannisu za vodstvo i 3-2 u seriji. Bez njega ne bi zaključili tu seriju i osvojili naslov.
Lillard tek treba doći do finala i time potvrditi da se ovaj potez isplatio. Bucksi su opet u sedlu, a on više nije usamljeni kauboj lišen podrške.
