Višemjesečna saga napokon je okončana: košarkaški klub iz Dubaija, koji još uvijek formalno nije ni osnovan, službeno je primljen u ABA ligu na tri sezone. Čitav proces odužio se na dvije abaligaške sjednice, ali to otezanje nije bilo posljedica velikog razdora između klubova-vlasnika, nego naprosto metoda za izvlačenje više novca. Cjenkanje se naposljetku isplatilo budući da su predstavnici Emiraćana ponešto podebljali svoju ponudu, tako da će ih ova avantura sveukupno koštati 7,5 milijuna eura, odnosno 2,5 milijuna po sezoni. Od toga će 1,7 milijun razdijeliti ligaška Uprava i klubovi, dok ostatak ide na organizacijske troškove koje iziskuje povezivanje Perzijskog zaljeva s Jadranskim morem.
Naravno da u balkanskom loncu nije moglo proći bez repova. Da bi Dubai mogao biti primljen u ABA ligu, odluka klubova trebala je biti jednoglasna, što je tehnički i izvedeno budući da nitko nije glasao protiv; međutim, Partizan je na glasovanju ostao suzdržan, dok Budućnost nije ni poslala svog predstavnika na sjednicu, stoga je odluku podržalo samo ostalih devet klubova (Crvena zvezda, FMP, Zadar, Cibona, Cedevita Olimpija, Krka, Mega, Mornar i Igokea).
Ubrzo nakon okončanja sjednice oglasili su se iz dvaju regionalnih teškaša.
Iz Partizana su poručili da su ostali suzdržani zbog proceduralnih nelogičnosti, odnosno, htjeli su da se prvo odlučuje o izmjeni društvenog ugovora, prijemu novih članova koji su na to ostvarili pravo (Split, Borac i Studentski centar) i preoblikovanju ABA lige iz javnog trgovačkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću, a sve te odluke su do daljnjega odgođene, dok je uz primanje Dubaija izglasano i proširenje lige na 16 sudionika.
Dalo bi se reći da je vuk sit, a ovce broju. No, to nije baš tako
Iz Budućnosti su, pak, poslali još oštrije priopćenje u kojem čak prijete tužbama i bojkotom sljedeće sezone ako se sjednica ne poništi i ne ponovi. Razlozi njihova nezadovoljstva slični su kao i kod Partizana, s jednom bitnom razlikom: Podgoričani su istaknuli jedino svoju filijalu Studentski centar kao klub kojem se čim prije treba omogućiti ulazak u vlasničku strukturu kako bi se s njim zatvorio krug 12 vlasnika. U prijevodu, protive se primanju Splita i Borca. Nadalje, spomenuli su i problem nacionalnog ključa, odnosno traže da se kao posljedica proširenja lige poveća maksimalni broj sudionika iz jedne zemlje s pet na šest.
Međutim, usprkos oštroj retorici, i Beograđani i Podgoričani poručili su da u principu nemaju ništa protiv pridruživanja Dubaija, stoga možemo zaključiti da većih obrata situacije više neće biti. Iako još uvijek ni ne postoje, emiratski košarkaši upravo su drastično izmijenili krvnu sliku ABA lige, a posljedično i budućnost regionalne košarke.
Kotač promjene
U ovom je trenutku teško procijeniti kakvu će momčad i stručno vodstvo Dubai okupiti za svoju premijernu sezonu, ali nema sumnje u to da će značajno podići kvalitetu natjecanja; vjerojatno će to biti ekipa prekrcana Amerikancima više srednje klase, odnosno sastavljena po mjeri Eurokupa u kojem će također nastupati najesen, kako sada stvari stoje. Budući da njihov ulazak u Euroligu uopće ne ovisi o rezultatskom aspektu, uistinu bi bilo čudno da odmah sastave momčad s istinskim zvijezdama, osobito kad se uzme u obzir da ih u bližoj budućnosti očekuje plaćanje euroligaške pozivnice koja će ih masno koštati, navodno 69 milijuna eura za sezonu, naspram čega se iznos koji je izvukla ABA liga čini smiješan.
Nameće se pitanje zašto bi uopće Crvena zvezda i Partizan za, po svojim standardima, sitan novac pristali da im u dvorište uđe konkurent koji bi im s vremenom mogao oteti euroligaško mjesto?
Očito je da su prilikom prošlomjesečnog potajnog posjeta Beogradu Euroligini predstavnici dali jamstva Zvezdi i Partizanu da se Dubai nakon eventualnog priključenja Euroligi neće tretirati kao predstavnik ABA lige, odnosno da im neće uzeti jedno mjesto u eliti. Koliko su te garancije čvrste prilično je upitno, ali beogradski euroligaši nisu imali previše izbora — Euroliga je očito u ABA-i vidjela idealni poligon za dokazivanje ozbiljnosti Emiraćana, a Zvezda i Partizan ovom su uslugom dobili barem nešto kredita kod vodstva elitnog europskog natjecanja.
Kad se tome pridoda činjenica da zahvaljujući ABA-inu proširenju Dubai nikome neće uzeti mjesto ni u regionalnom prvom razredu — dapače, svojim je ulaskom stvorio prostor za spas Krke ili Mornara (čini se da će posljednjeplasirani abaligaš igrati dokvalifikacije za ostanak s finalistom Dvabe) — dalo bi se reći da je vuk sit, a ovce broju. No, to nije baš tako.
Za početak, Dubai će jamačno nekome uzeti mjesto u doigravanju. Otkako je ABA konačno proširila doigravanje na osam sudionika, udahnula je ambicije mnogim klubovima koji su prije toga bili ni na nebu ni na zemlji; možemo se složiti da je Zadrov lanjski plasman u četvrtfinale bio prvi veći rezultatski okidač koji je pokrenuo daljnji rast kluba, a slično bi se ove sezone moglo dogoditi i Splitu.
Ali dobro, recimo da je razumljivo to što su klubovi srednjeg ranga rado pristali na jedno dostupno mjesto manje u doigravanju u zamjenu za financijsku injekciju od 100-tinjak tisuća eura, kao i egzotični izlet u Emirate. Što dalje bude dogurao, Dubai će sve više narušavati draži doigravanja koje u pravilu kulminira derbijem nekih od više ili manje ljutih rivala, odnosno klubova s tradicijom na ovim prostorima. Potencijalno finale Dubaija s bilo kime neće predstavljati vrhunac, nego antiklimaks sezone, pa i svojevrsno odrađivanje posla budući da će se već znati koji se klub iz regije pokazao kao najbolji među prirodnim konkurentima, postao na koncu prvak ili ne.
Osim grubog narušavanja tradicije i samog smisla regionalnog klupskog nadmetanja, Dubaijevo će priključenje uzrokovati i oveće probleme s kalendarom. Ionako prekrcan klupski raspored postat će gušći za još četiri utakmice, što će se riješiti ranijim početkom sezone koji će, pak, ovaj put biti moguć samo zato što će reprezentativne obveze završiti ranije zbog Olimpijskih igara u Parizu. U sezonama koje slijede u rujnu se zbog FIBA-inih termina neće moći igrati, što znači da će se ABA ili opet morati smanjivati (a to podrazumijeva ispadanje čak triju klubova) ili će se sezona produžiti za mjesec dana, što vodi u još veći razdor s nacionalnim savezima/prvenstvima, osobito u hrvatskom slučaju.
Bilo kako bilo, kotač promjene je pokrenut. Klubovi su zasad pretežno zadovoljni jer su barem donekle uspjeli naplatiti rast popularnosti ABA lige, mada je Dubaijev priključak više plod spleta nametnutih okolnosti nego njihove velike želje da se pridruže regiji. Obje strane su svjesne da je sklopljen brak iz interesa, a poznato je da u takvoj zajednici nema velike sreće.
