Ono što bi ga u tom trenutku usrećilo nije se uopće ticalo sporta, već repanja. Prije je htio biti Lil Baby nego novi Kobe Bryant ili Terrell Owens, legendarni receiver San Francisco 49ersa s kojim ga je zbog iznimnih atletskih mogućnosti usporedio kondicijski stručnjak Sean Hayes. I kad je došao blizu ostvarenja nečega o čemu mnogi mogu samo sanjati — draft večeri, nije razmišljao o tome da bude prvi izbor.

Edwardsova povremena odsutnost i nejasne misli bile su razlog zbog kojeg su ga pojedini skauti označili nepredvidivim džokerom, jer sve ostalo odskakalo je od prosjeka: šut, dribling i svestranost u napadu, dobar raspon ruku i lateralna kretnja za svoju poziciju u obrani, uz predispozicije da može izvesti bilo koju vrstu zakucavanja i nakon intenzivnog napora ne odavati pretjerane znakove umora. Kad bi te osobine spojio u cjelinu, bio bi kombinacija Dwyanea Wadea i Jamesa Hardena, ali ostao bi originalna verzija sebe.

Minnesota nije više Townsova, već Edwardsova momčad. Njegova sposobnost da vodi ekipu ključ je svega

Ono što mu je potrebno je podrška, netko tko će mu posvetiti vrijeme. Jer vidjelo se i po njegovu homofobnom ispadu, kad je prije godinu dana na svom Instagram profilu skupinu ljudi nazvao “pederima”, da je nepromišljen i nezreo. Ubrzo nakon toga ispričao se i izbrisao spornu objavu. Minnesota je bila razočarana njegovim ponašanjem, ali je ovog ljeta stala iza njega, ponudivši mu petogodišnji ugovor na 260 milijuna dolara. Wolvesi su pokazali da cijene Edwardsa i da vjeruju kako ima sve što je potrebno da postane generacijska zvijezda.

Po riječima Toma Creana, njegova trenera sa sveučilišta Georgia, riječ je o “živahnom momku zarazna osmijeha. Ima auru koja privlači ljude i dovoljno je empatičan”. Poanta je u tome da se njime treba baviti i znati ga usmjeriti. Ako treba, ponekad ga i natjerati na nešto što mu se ne sviđa, jer i tako se iskazuje briga za njega. Možda će netko reći da je to nepotrebno i da igrača koji je potpisao višemilijunski ugovor ne treba dodatno dadiljati, ali pogledajte gdje je dospio Ja Morant, kojem su Grizzliesi tolerirali određene ispade izvan terena, jer momčad je ipak pobjeđivala. S tim da Morant nije prošao nikakve traume u djetinjstvu. Nije bilo naznaka lošeg ponašanja sve dok ga slava, novac i okruženje (nerealizirani otac Tee Morant) nisu počeli mijenjati.

Vrijeme za iskorak

Edwards je prošao drugačiju životnu školu i danas je stabilnija osoba. Za razliku od Moranta, kojemu treba psihološka pomoć, njega treba izazvati na terenu.

Nekima prorade lampice tek kad se nađu u bezizlaznoj situaciji ili budu poraženi, a Minnesotina zvijezda upravo je takva osoba. Duboko u njemu sjedi perfekcionist koji proučava crossover Kyrieja Irvinga ili Hardenov korak u stranu prilikom šuta. Donekle je shvatio kako se nositi s traumom, a fokus koji mu je nedostajao pronašao je u košarci. Idući je korak pokazati koliko uistinu može biti dobar. U svoje prve tri sezone na puno je većim brojkama nego što su bili Kawhi Leonard, Paul George i Jimmy Butler u njegovim godinama (22), ali njih trojica postigli su stvari do kojih Edwards tek treba doći.

Kawhi je s 22 godine bio MVP finala. Dobro, bio je u San Antoniju, gdje je dotad bio tek četvrta opcija, gdje nema toliko iskakanja pojedinca i igra se nije gradila oko njega. George je s 22 godine postao igrač koji je najviše napredovao, a Butler je u toj dobi tek stigao u ligu i trebale su mu četiri godine da dođe do te razine. Ni za jednog od njih ne možemo reći da je imao veći talent od Edwardsa, ali svi su bili karakterni i fokusirani i znali su što žele postići. Drugo je to što nisu u svemu uspjeli — kao, primjerice, George i Butler, koji još čekaju na prvi naslov.

Edwards ulazi u svoju četvrtu sezonu i pravi je trenutak da zablista i povede Minnesotu, kao što je na momente prezentirao da može. U 11 playoff utakmica na prosjeku je od 28 poena, četiri asistencije i 3,5 trice po utakmici. Ako ta njegova verzija bude prisutna tijekom predstojeće sezone, uz ozbiljan doprinos u obrani, onda govorimo o novom članu All-NBA petorki.

Svi znamo da Edwards s lakoćom može doći do poena. Sljedeći korak u njegovoj napadačkoj igri je da počne bolje prepoznavati stranu pomoći i udvajanje te razigravati suigrače. Da nakon pick and rolla s Rudyjem Gobertom, prilikom prodora na koš prepozna rotaciju obrane i otvori šut za tri poena. To je u stanju raditi u velikoj brzini i dodavanjem iz driblinga. On može i treba ostati prvi strijelac momčadi, ali da istovremeno uključi i ostale kako bi svi sudjelovali, pogotovo kad ima lošu šutersku večer. U svakoj od dosadašnje tri sezone podigao je broj asistencija, a to može još rasti. Dobar primjer razvoja tog aspekta igre u prvim četirima sezonama je Devin Booker, koji je s 2,6 došao do 6,8 asistencija po utakmici.

Sadašnjost i budućnost Wolvesa

Jedan od Edwardsovih najočiglednijih problema tijekom prvih triju godina u ligi je to što ima tendenciju zaspati u obrani kad nije na lopti. Može biti među najboljim obrambenim igračima, ali nedostaje mu usredotočenosti. To je razumljivo za mladog igrača, ali sad je polako vrijeme da vodi primjerom, da on bude taj koji će se prvi spustiti u stav i zatvoriti slabiju stranu i kojemu igrač neće hotimice pobjeći. Na Svjetskom prvenstvu vidjeli smo da može odraditi najtežu zadaću u obrani i ostati fokusiran.

S tim da u Minnesoti ima ljudstvo koje mu čuva leđa. Jaden McDaniels i Nickeil Alexander-Walker mogu preuzimati i držati pritisak na lopti, kao i zatvarati utrčavanja, dok Gobert kontrolira reket i štiti obruč u slučaju probijanja prve linije. To je znatno veća podrška nego što je imao u reprezentaciji.

Posljednji, ali ništa manje bitan element je ‘pojavljivanje’ u što većem broju utakmica. Lani je imao slabiji ulazak u sezonu, za što je bilo više razloga. Spomenimo prilagodbu na igru s Gobertom i Karl-Anthonyjem Townsom, što je dovelo do sužavanja sredine terena, pa su on i Towns počeli težiti kreiranju uglavnom sami za sebe, a to Minnesoti nikako nije olakšavalo život. Zatim, tu je bio i nesuvisli D’Angelo Russell, koji nije mogao sve to spojiti i napad je ostajao nedorečen. Edwards je taj koji će morati povezati redove, dati Townsu prostora u napadu i oslanjati se na Mikea Conleyja, a opet biti spreman preuzeti i završiti utakmicu. Jer, Wolvesi će trebati Edwardsa u njegovu top izdanju.

Nakon godina neuspjeha i promašenih draft lutrija, Minnesota ovisi o Edwardsu jednako kao što on ovisi o njoj.

Unatoč tome što je u svakoj sezoni pokazao rast, još nije do kraja ispunio svoj potencijal. Očigledno je, međutim, da Minnesota nije više Townsova, već Edwardsova momčad. Njegova sposobnost da vodi ekipu ključ je svega. On je sadašnjost i budućnost franšize, igrač kakvog su mislili da imaju u Andrewu Wigginsu, ali ga nikad nisu dočekali. Edwards je zaista prvi nakon Kevina Garnetta koji bi mogao odvesti Wolvese dalje od osrednjosti, izvući ih iz rova i hrabro povesti u juriš, bez obzira na to tko stajao na suprotnoj strani.