Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Free agency: Top 5 potpisa

Najzanimljivije stvari koje su se ovog ljeta dogodile na rosterima NBA momčadi

Zadnja izmjena: kolovoz 15, 2018 Leah Klafczynski

Događaji na tržištu slobodnih igrača dobrano su zamrli. Šteta što i ljetne temperature nisu s njima. Pisati o free agencyju 2018. tako već potpada u domenu starih vijesti jer su već sve ekipe popunile svojih 15 mjesta na rosteru, izbrusile rubove rotacije i ostalo im je još da odluče koga nagraditi negarantiranim ugovorima poznatima i kao ulaznicama za trening kamp.

Nije nedostajalo zanimljivosti na tržištu: najbolji igrač današnjice LeBron James otišao je u Lakerse, Warriorsi su doveli i petog All-Stara, Rocketsi su podebljanim ugovorima zadržali Chrisa Paula i Clinta Capelu, Oklahoma se riješila Carmela Anthonyja, a Spursi i Toronto su odradili trade oko Kawhija Leonarda. Na nove ugovore je 30 NBA ekipa potrošilo ukupno preko 1,5 milijardi dolara.

Sada s vremenskim odmakom i kada imamo cijelu sliku događanja u ovoljetnom free agencyju možemo napraviti kratku rekapitulaciju izborom pet najzanimljivijih poteza na tržištu.

Odmah valja naglasiti da isključujem ove gore spomenute događaje i da u maniri diktatora odlučujem što je zanimljivo. Radi se uglavnom o dugoročnim ugovorima, podebljim novčanim iznosima, neočekivanim suradnjama i potpisima koji bi mogli krojiti rezultatsku sliku NBA lige u novoj sezoni. Budite sigurni da ćemo se ovim potpisima još vraćati tamo negdje, recimo 23. siječnja, kada budemo pokušavali odrediti genezu gdje je i što pošlo po krivu za neku momčad, ili kako je romansa počela.

Prije prelaska na bit stvari odradimo još honorable mentions, zanimljive dealove koji se neće naći na isti: bogati Denverov ugovor za Willa Bartona, pojačana klupa Pacersa, ostanak Jusufa Nurkića u Portlandu, Dwight Howard u Washingtonu, DeAndre Jordan u Dallasu, Isaiah Thomas u Denveru i Anthony u Houstonu.

Boston zadržao Smarta: Pametna odluka

Koliko je teško izgraditi i sačuvati potencijalnu šampionsku jezgru pokazuju nam Boston Celticsi na slučaju Marcusa Smarta. Smart je prošle jeseni odbio produžiti ugovor s Bostonom za kojeg se pretpostavlja da je bio ukupne vrijednosti 48 milijuna dolara za četiri godine. Smart i njegov agent očito nisu bili zadovoljni ponudom i odlučili su ovog ljeta testirati tržište. Odbijanje potpisivanja ekstenzije učinilo ga je zaštićenim (restricted) slobodnim igračem.

Kada su velike zvjerke na tržištu potpisale svoje ugovore ,došao je red i na zaštićene slobodne igrače i licitaciju za njih. Da ponovimo: zaštićeni slobodni igrači mogu prihvatiti ponudu bilo koje momčadi nakon koje ekipa koja ima prava na njih (u Smartovom slučaju Boston) odlučuje hoće li izjednačiti ponudu ili pustiti igrača.

U kontekstu Smarta dugo su se Sacramento Kingsi spominjali kao novi poslodavac, ali kada su i oni svojim potezima zatvorili salary cap postalo je jasno da će se Smart nekako nagoditi sa Celticisma. Bile su dvije opcije: 1) ostati još godinu dana u Bostonu na temelju starog ugovora, što bi ga idućeg ljeta učinilo nezaštićenim slobodnim igračem; ili 2) potpisati novi ugovor koji bi zadovoljio obje strane.

Na kraju se dogodilo ovo drugo i Smart je od Celticsa dobio četverogodišnji ugovor u vrijednosti od 52 milijuna dolara, što je u konačnici pošten dogovor i za igrača i za franšizu.

Smart je dobio dugoročni ugovor koji mu osigurava osobnu financijsku sigurnost, i to nakon što je testirao tržište i uvjerio se da ono ipak nije ludo za njim. Problem za Smarta je što je samo nekoliko ekipa imalo novac za ugovor kakav je on priželjkivao negdje izvan Bostona i to su bile mahom lutrijske ekipe koje su u fazi rebuildinga i na njegovoj poziciji imaju rješenje. Cijela liga, uostalom, zna da Smart nije franšizni igrač niti napadačka opcija sa svojim učincima od 10 poena, 3,5 skokova, 4,8 asista, šutom iz igre od 36 posto i za tricu 30 posto. Smart je odličan defenzivac i energy guy, ali i role player koji je zbog toga dobio ugovor u skladu sa svojom ulogom.

Celticsi su zadržali odličnog člana potencijalne šampionske jezgre koji se uklapa u njihov sistem igre. Njegovi šuterski postotci, realizacija trice i finiširanje na obruču su jako loši, ali Smart je uvijek na parketu u gustoj završnici kada Bradu Stevensu treba pobjeda jer je Bostonov kralj pobjedničkih poteza. On će iznuditi faul u napadu, ukrasti loptu, ili iz pozadine dotrčati na napadački skok i pospremiti odbijanac.

Istina, davanjem novog ugovora njemu Boston je sada ušao u poreznu zonu, što će vlasnicima izbiti par milijuna dolara iz džepa — ali hej, u Bostonu se gradi šampion i moraju biti spremni na odricanja. Svaki šampion treba igrača Smartova profila, i zato doista možemo reći da je njegov ostanak bio smart potez Kelta.

İlyasova i Lopez u Bucksima: Odličan omjer cijene i kvalitete

Milwaukee Bucksi su lani u svakom segmentu bili ispodprosječna tricaška ekipa: tek 25. po broju pokušaja, 22. u pogledu realizacije, a na pokušaje za tri im je otpadalo tek 29 posto svih uzetih šutova, po čemu su bili 25. u ligi. Ovoga ljeta su odlučili ne samo da ne žele nastaviti suradnju s Jabarijem Parkerom, njihovim drugim pickom iz 2014., nego da sa sebe žene skinuti ciglarsku stigmu koja ih zadnjih godina prati i koči njihov rezultatski iskorak.

Prvi korak u tom smjeru bilo je postavljanje Mikea Budenholzera za novog stratega. Coach Bud je ofenzivni guru dokazan kao pomoćnik u Spursima i glavni trener u Atlanti. Ovisnik je o brzom protoku lopte, spacingu i tricama. Fetiš su mu, pak, visoki igrači koji se mogu izvlačiti na tricu i razvlačiti obrane. Da bi tricaški unaprijedio Buckse i promijenio njihov DNA u kojem se očitovala tricaška anemičnost, inzistirao je upravo na dovođenju dvojice visokih igrača koji se savršeno uklapaju u njegovu koncepciju.

Prvi je došao Ersan İlyasova s kojim je Bud surađivao u Hawksima, a nakon njega i Brook Lopez. Obojica su na friendly ugovorima. Turčin je dobio trogodišnji ugovor težak 21 milijun dolara, s tim da treća godina od sedam milijuna nije garantirana. Lopez je potpisao jednogodišnji ugovor težak 3,3 milijuna, što je bagatela za centra koji na sebe može preuzeti dobar dio napadačkog tereta i sve do lani je zarađivao 22 milijuna dolara.

Ilyasova je pick and pop stretch četvorka koja je zadnjih godina nepravedno promijenila jako veliki broj ekipa zbog čega mi je drago da se konačno skrasio na jednom mjestu. Ovaj vrlo podcijenjeni igrač je to zaslužio jer sve ekipe u kojima je igrao zadnjih godina su uvijek bile bolje s njim na parketu nego kada je na klupi. Lopez je, pak, stretch petica koja kao i većina teretnih centara upitnih obrambenih mogućnosti nije ovog ljeta pronašla svoju sreću u dugoročnom ugovoru. Obojica su dovedeni ne da budu nositelji nego pomoćna radna snaga koja će osiguravati spacing prvenstveno Giannisu Antetokounmpu i njegovim ekstremnim dvokoracima kojima grabi u reket. Giannis još od Mirze Teletovića nije igrao s pravom stretch četvorkom kakva je Ilyasova, a Lopez je druga dimenzija za sve centre s kojima je Grk surađivao na parketu.

Potpisi Lopeza i Ilyasove prošli su dosta tiho, što je razumljivo u kontekstu lige kojom dominiraju zvijezde. Sjetite ih se ipak kada Bucksi skoče u napadačkom (i tricaškom) učinku, a Giannis bude jedan od glavnih kandidata za MVP-ja.

PG13 ostaje u Oklahomi: Georgeijanski obrat

Kada je Masai Ujiri ovog ljeta dovodio Kawhija Leonarda u Raptorse, sigurno je ispred sebe imao sliku nasmiješenog i zadovoljnog Sama Prestija. Oklahomin GM ovog je ljeta uspio u nečemu što će Torontov GM pokušati idućeg. Torontov GM je ovog ljeta povukao potez koji je Oklahomin GM povukao prošlog: napravio je trade za star igrača kojemu ističe ugovor, koji želi otići iz ekipe i koji je striktno naglasio preferiranu destinaciju. Da, ono što je prošlog ljeta bio Paul George, ovog je ljeta Leonard.

PG13 je, baš kao i Kawhi, izrazio želju za tradeom i to baš u Lakerse. Kao ni Leonardu, ni njemu želja nije uslišena pa su ga operativci Pacersa poslali u neugledni Oklahoma City — malo tržište ni po čemu slično LA-u. Sam Presti se odlučio kockati s njim. Pridružio ga je Russellu Westbrooku kao komplementarnog partnera na parketu, i kladio se da njih dvojica mogu pronaći kemiju na parketu te ostvariti pozitivni rezultat koji bi kasnije ˊprodaliˋ Georgeu kao priču o košarkaškoj kulturi zbog koje bi on potpisao dugoročni ugovor.

Thunderi su regularnu sezonu završili na četvrtom mjestu, ali onda ekspresno ispali u prvoj rundi playoffa od Utah Jazza, što je bilo masivno razočaranje iako su Jazzeri odlična momčad. Činilo se da je Presti izgubio okladu. Kada je George odbio player opciju za zadnju godinu ugovora, put do Lakersa mu je bio trasiran. A onda, ne znam kako i ne znam zašto, događa se obrat. Na partyju koji mu je priredio Westbrook, George izjavljuje da želi ostati i potpisuje četverogodišnji ugovor vrijednosti 137 milijuna dolara sa zadnjom godinom kao player opcijom.

Potpisom je spasio guzicu i Westbrooku i Prestiju. Westbrook će imati pravu pomoć na parketu i ipak nakon Kevina Duranta nije potjerao još jednog kolegu. Presti je zadržao posao jer teško bi vlasnicima objasnio kako je uspio izgubiti i Georgea i Victora Oladipa, kojeg je poslao u Indianu. Jedino tko su na gubitku su vlasnici koji će između ostalog i zbog Georgeovog ugovora plaćati veliki porez.

Thunderi bi na parketu mogli izgledati stvarno dobro. Imat će problema zabijati na postavljene obrane jer im na rosteru nedostaje pravih šutera u svim linijama. Ali će zato barem obrana biti elitna. U to nema sumnje sad kada je Anthony bivši, a Andre Roberson će opet na parket nakon ozljede. S njim i Georgeom na perimetru te Stevenom Adamsom u reketu, Thunderi mogu zaustaviti svakoga i na defeanzivnom identitetu graditi rezultatske aspiracije.

Exumu novi ugovor: Gorka pilula u Salt Lakeu

Kada je 2014. došao u ligu, Dante Exum je bio potpuna nepoznanica; 19-godišnji je Australac izravno iz srednje škole, bez koledž iskustva ili europskog pedigrea, sletio ravno među profesionalce u surovu okolinu NBA lige. Od alata za igrati ozbiljnu košarku bio je opremljen (samo) visinom i rasponom ruku iznadprosječnim za razigravača. Nije loše za početak, ali i danas se pitamo je li to baš bilo dovoljno da bude izabran četvrtim pickom.

Jazzeri su se odlučili za brušenje sirovine u Salt Lake Cityju i početak nije bio loš. Dakako da Exum u rookie sezoni nije opravdao poziciju s koje je izabran, ali je pokazao da odmah može pomoći u defenzivi. Odigrao je u prvoj godini sve 82 utakmice za Utah, da bi se u osmom mjesecu 2015. ozlijedio na reprezentativnim pripremama. Otišli su ligamenti lijevog koljena zbog čega je propustio cijelu svoju sophomore sezonu. U trećoj sezoni odigrao je samo 66 utakmica, a u četvrtoj zbog ozljede ramena samo 14. Dakle, od ukupno 328 raspoloživih utakmica regularne sezone u četiri je godine Australac odigrao njih samo 162.

Takvom igraču, sklonom ozljedama, slabih košarkaških vještina i sa statistikom u kojoj nećemo umirati od ljepote – 5,7 poena, 1,8 skokova, 2,2 asista, 39 posto šuta iz igre i 30 posto za tricu – Jazz je ovog ljeta dao ugovor na tri godine u vrijednosti od 33 milijuna dolara. Zašto, s razlogom se pitamo. Jer nije baš da je Exum bio vruća roba na tržištu. I teško je vjerovati da mu je netko nudio 12 milijuna godišnje ili više.

Što se događalo iza kulisa i zašto je Exum dobio ugovor u rangu spomenutog Smarta, ostat će tajna. Na drugoj strani mogu razumjeti motive zašto su Jazzeri zadržali Exuma.

Usprkos svim ozljedama i limitima, Exum je mlad te i dalje u sebi ima potencijal za razviti se u ozbiljnog NBA igrača. Njegove fizikalije i atleticizam i dalje su fantastični, a u zadnjem playoffu imao je nekoliko vrhunskih defenzivnih momenata. To na drugoj strani znači da i nije puno napredovao od rookie sezone, što je i istina, ali treba uzeti u obzir da Exum već tri godine nije imao slobodno ljeto za rad na svojoj igri. Umjesto u dvoranama s trenerima vrijeme je provodio po klinikama. Jazzeri će se kockati i nadati da mogu popraviti njegovu kontrolu lopte, šut, finiširanje oko obruča i naučiti ga kako kontrolirati ritam bez izgubljenih lopti. Puno posla.

Ako uspiju, Exum bi mogao opravdati povjerenje i ugovor, ali se teško oteti dojmu kako početna pozicija za Jazz uopće nije dobra.

Cavsi & Love: Novi šerif u gradu

Igranje s LeBronom Jamesom, vjerovali ili ne, ima i svojih mana. Da, dobit ćeš veliki broj utakmica, možda se i okititi naslovom, zaslužiti All-Star nastup. Međutim, njegove epizode u Miamiju i Clevelandu pokazuju da igranje s njim ima svoju cijenu i da moraš biti spreman na žrtvu. Chris Bosh je to osjetio u Heatu, a Kevin Love u Cavsima. Njih su dvojica prošla sličan put — od franšiznih igrača u pred-Lebron eri svoje karijere do žrtvenih janjaca koji su morali adaptirati svoju igru da bi geocentrični sustav oko Jamesa funkcionirao.

Bolest je spriječila Bosha da nam pokaže kako bi izgledao kao nositelj momčadi u svom post-Lebron dobu, a jako smo blizu tome da ponovno gledamo Lovea kao prvu napadačku opciju kao nekada u Minnesoti kada ga se smatralo top 10 igračem lige. Cavsi su, naime, ovog ljeta Loveu dali četverogodišnji ugovor težak čak 120 milijuna dolara.

Veliko je pitanje hoće li Love opravdati ugovor. Više nije mlad kao nekad u Wolvesima, muče ga ozljede zbog kojih u zadnje dvije sezone nije odigrao preko 60 utakmica, a morat će opet mijenjati svoj stil igre te se iz spot-up šutera pretvoriti u kreatora s visokog posta i napadača koji dobiva svoju kvotu lopti okrenut leđima na niskom postu. Isto tako, ne zaboravimo da, koliko god Love bio dobar u svojim najboljim danima u Minneapolisu, nikada Vukove nije uveo u playoff.

Pratit ćemo kroz sezonu kako se Love snalazi u novoj/staroj roli, a ovdje još moramo pokušati shvatiti ovaj potez Cavsa koji su nekako zreli za rebuilding sada kada LeBron više nije tu. Nakon njega mogu samo put dolje, pa razbijanje ekipe uopće nije loša ideja. Problem je što Cavsi nemaju baš previše resursa u sljedećim sezonama, a na capu imaju veterane s glomaznim ugovorima koje nitko ne želi (J.R. Smith i Tristan Thompson). James je, moglo bi se reći, iza sebe ostavio popriličan nered. Zato Cavsi trenutno nemaju izbora nego ostati kompetitivni, a za to im treba Love kao novi šerif u gradu.

Ako eksperiment s njim kao liderom uspije, Cavsi će moći birati: zadržati ga i graditi momčad oko njega četiri godine, ili ga razmijeniti i prigrliti rebuilding. U svakom slučaju bolje za njih da pokus uspije, jer trpjeti potrošenog igrača koji će u 34. godini života zarađivati 30 milijuna dolara neće biti nimalo lako.

Ne propusti top članke