Rijeka ljudi slijevala se prema Mercedes-Benz Areni u nadi da će proslaviti još jednu Bayernovu pobjedu. Njemačka je oduvijek bila zemlja nogometa, taj sport ukorijenjen je u njezinoj kulturi i vikendi su obično rezervirani za praćenje lokalne momčadi, emisije na radiju ili prijenose na televiziji. Baš kao i pivo koje će ponekad popiti uz doručak, njemački nogomet navika je koja ne izumire. Nijemci su poznati po tome što su marljivi radnici, ali isto tako cijene i slobodne dane, a dio tog vremena izdvajaju za svoju opsesiju, sport.
Tako je u lipnju 2019. na red došlo i finale košarkaške Bundeslige između Bayerna i Albe pred 14.000 gledatelja. S jedne strane euroligaška ekipa predvođena veteranima Nihadom Džedovićem i Petterijem Koponenom, NBA igračem Derrickom Williamsom i brojnim reprezentativcima poput Vladimira Lučića, Stefana Jovića i Danila Barthela, s druge momčad Aita Renesesa koja voli igrati na 100 poena.
U toj utakmici tada 17-ogodišnji Franz Wagner pokazao je od čega je sazdan.
Trener Aito stavio ga je u prvu petorku, ne prvi put te sezone, ali u dotad najtežem trenutku i kada je Alba pokušavala izjednačiti u seriji. Wagner je priredio spektakl sezone. U godini u kojoj je odigrao ukupno 60 utakmica.
Gdje ga vidim za koju godinu? Kao MVP-ja jednog velikog natjecanja, potencijalno među top 20 igrača na svijetu, ako ne i više od toga
Zadnji potez povukao je kad se svima stisnula ruka, u jednom od završnih pravih napada pri Bayernovu vodstvu 78:74, 13 sekundi prije kraja. Malo prije toga Martin Hermannsson zaustavio se u driblingu na sredini terena i kako Peyton Siva nije uspio doći do lopte iz uručivanja, dodao je Nielsu Giffeyju. koji nije imao hrabrosti napasti, više gledajući kako da se riješi vrućeg krumpira i kao naručen otvorio se Landry Nnoko u niskom postu. Međutim, Albin centar jedva da je pogledao koš i nakon samo jednog driblinga dodao je na tricu petom članu petorke i daleko najmlađem igraču na terenu. A Wagner kao da je s nekog drugog planeta; nije bio siguran da će pogoditi slobodna bacanja, kako je poslije izjavio, ali svjestan da njegovoj momčadi treba koš, odlučio je potegnuti tricu preko Williamsove ruke.
To nije bio panični šut s istekom napada, jer na satu je ostalo još devet sekundi. Gledali smo samouvjerenog mladića kojemu je finale u takvoj atmosferi bila najnormalnija stvar na svijetu, u utakmici u kojoj je morao braniti Džedovića, Koponena, pa čak i Williamsa. Premda Aito jest stekao ugled kao trener koji voli dati šansu mladim igračima (uostalom, poslao je Paua Gasola i Kristapsa Porziņģisa u NBA), te je sezone Wagneru dao iznenađujuće veliko povjerenje. Jedanaest puta namijenio mu je ulogu startera i pred njega stavljao zadatke iz kojih može naučiti, izlažući ga u hand-off i pick and roll akcijama iz kojih može napadati i dajući mu odriješene ruke na otvorenom terenu. Ako je zbog ičega vrijedilo, onda je to druga utakmica finala s Bayernom, koju je završio s 14 poena, šutom 6/6 iz igre i bez izgubljene lopte.
Njemački sustav
U tom su periodu pojedini Albini navijači vidjeli u njemu novog Duncana Robinsona, igrača školovane tehnike šuta i brza izbačaja. No, Wagnerove sposobnosti su mnogo raznovrsnije.
Bio je kompletan u svakom pogledu: u razmišljanju, kretanju bez lopte te laganog koraka u prodoru. Jednostavno rečeno: košarkaš od glave do pete. Već u tim godinama nadareniji od brata Moritza, zbog kojega je kao 8-godišnjak stigao na upis u Albinu omladinsku školu. Berlinčani su ga doživljavali kao svoje dijete, zato im je teško i pao njegov rani odlazak u Ameriku. S obzirom na to da je u mnogočemu oponašao starijeg brata koji je bio sveučilišna zvijezda Michigan Wolverinesa i potom potpisao milijunski ugovor s Los Angeles Lakersima, Franz je odlučio krenuti njegovim stopama. Postali su prva njemačka braća u NBA-u, suigrači u Orlando Magicu i nedavno svjetski prvaci.
Među sunarodnjacima je kružila opravdana sumnja oko toga mogu li braća uspjeti zbog odabira sveučilišne košarke ispred europskog sazrijevanja. No, ključ je bio u njihovim razvojnim godinama, igračkim i ljudskim.
Njemačka posljednjih godina iznimno ulaže u pronalazak i usavršavanje mladih igrača. Posjeduje kompletan sustav u kojemu su omladinski pogoni povezani sa školama, a ondje sve počinje. Njihovi klubovi su temelj toga. Svaki prvoligaš mora imati omladinsku školu i svaki od njih tri do četiri zaposlena i dobro plaćena trenera u mlađim uzrastima. Braća Wagner prošla su taj sustav i izgradila radne navike potrebne za dodatnu naobrazbu. Doduše, nema svatko mogućnost otići na školovanje u Ameriku. Njemačkoj se ipak treba odati priznanje što je stvorila program koji svima omogućuje da igraju i žive od košarke.
Bundesliga posljednjih godina neprestano napreduje, ima dva stabilna euroligaša. Nadalje, Telekom Baskets Bonn je aktualni pobjednik FIBA-ine Lige prvaka, dok je Rathiopharm Ulm oduševio u prvenstvu i osvojio naslov prvaka. Zlatni izbornik Gordon Herbert godinama je uspješno vodio Skylinerse iz Frankfurta. Još jedan produkt tog programa je 22-ogodišnji Justus Hollatz, koji je bio član reprezentacije na Mundobasketu; Andreas Obst možda ne može igrati u NBA-u, ali može biti Faktor X u pobjedi protiv Amerikanaca, jer zna svoju ulogu i koristi ga se da bude efektivan, a ne kontraproduktivan; Oscar da Silva nije upao među 12, ali možda se već ove sezone etablira kao euroligaški igrač u Barceloni.
Sve ovo važno je kako bi se shvatilo otkud je došao Franz Wagner. On nije postao to što je danas jer je u omladinskom pogonu sve bilo podređeno njemu, kao što je to slučaj u nama bliskim sredinama. On nije zabijao 50 poena po utakmici dok ostala djeca trče i glume statiste. S njime se radilo jednako kao i sa svima ostalima koji su bili dio selekcije. Nije se zapostavljalo manje talentirane, jer, eto, ionako neće biti košarkaši, nego im se omogućilo da postanu profesionalci. Naglasak je na selekciji, ne na pojedincu. Radna skupina izgrađuje pojedinca. Odatle Obst, kojemu je među uzorima Ray Allen ili Da Silva, koji se ugledao na Kevina Duranta. Naravno da neće svi dogurati do iste razine, ali zbog toga nema preskakanja koraka.
Nešto kukočevski
Zato je Wagner s 22 godine ispred prvog izbora drafta Paola Banchera, MVP je finala Svjetskog prvenstva i budući All-Star: već sada na impozantnoj razini za svoje godine. Ako je Njemačka stvorila rudnik dijamanata, onda je Franz postao smaragd koji je toj kolekciji donio dašak elegancije, ekstra talent koji se sam nametnuo one lipanjske noći u Münchenu odigravši gotovo savršenu utakmicu.
Kad je bilo najpotrebnije, pružio je Njemačkoj ruke na putu do zlata. Protiv Latvije je ušao je s klupe i ostvario najveći plus/minus (19) od svih igrača, bio je miran kad je Dennis Schröder bio kriminalan (4/26 iz igre). Osovio se u polufinalu s SAD-om i Steveu Kerru dao misliti što bi bilo da je umjesto Jonathana Kuminge na draftu 2021. uzeo njega. Zamislite kako bi Warriorsi izgledali s Wagnerom i Andrewom Wigginsom na krilnim pozicijama.
Završio je Mundobasket kao četvrti igrač po učinkovitosti iz prodora: 50 posto njegovih ulaza bilo je u lijevu stranu, 33 posto kroz sredinu i tek 17 posto s jačom rukom na desni ulaz. U zadnje dvije sezone u Orlandu je na 44 posto šuta iz floatera. Nadodajte tome realizaciju od 40,6 posto u catch and shoot situacijama i dobivate igrača koji vas tjera da se zapitate koji mu je domet.
Sa svojih 208 centimetara i napadanjem s perimetra, to ga čini izuzetno teškim braniti. Ne postoji segment igre u kojem ne napreduje. Može igrati pick and roll kao screener i otvarati se na tricu, napadati iz driblinga ili se čak deblokirati prema košu. Uz svoju izdržljivost, propustio je samo tri utakmice u zadnje dvije sezone, na mogućnost preuzimanja više pozicija dodao je rast u obrani u postu.
Pogledate li bilo koju Orlandovu postavu, nema učinkovitijih od onih u kojima se nalazi Wagner. Njihove tri najbolje trojke na terenu uključuju Franza kao krucijalnu komponentu. Bilo da je riječ o višim postavama s Bancherom i Mohamedom Bambom ili nižima s Coleom Anthonyjem ili Terrenceom Rossom. Drugim riječima, spojite li ga s kompetentnim bekom i visokim koji može šutirati izvana, uglavnom se događaju dobre stvari. U Njemačkoj je to imao u Schröderu i Danielu Theisu.
U svakoj akciji u kojoj sudjeluje pokazuje svestranost i raznovrsnost. U njemu ima nečeg kukočevskog, kad ide u prodor i izbjegava braniča završavajući na obruču, onako leđima okrenut prema košu. Njegov korak mami uzdahe dok nestrpljivo iščekujete što će iduće izvesti. Samo zato što je nesebičan i toliko inteligentan da cijelo vrijeme gleda druge oko sebe, ne postiže brojke kakve poneki igrači njegova statusa vole nabijati, busajući se u prsa. Wagner nikad nije bio tip igrača koji je prvo gledao sebe. Idealan je za momčad i pobjedničku košarku. Potvrdio je to, uostalom, s Njemačkom.
Gdje ga vidim za koju godinu? Kao MVP-ja jednog velikog natjecanja, potencijalno među top 20 igrača na svijetu, ako ne i više od toga. Nemojmo zaboraviti što je sve napravio u samo pet godina, od Albe do Orlanda i reprezentacije. Nezasitnog je apetita, izvanredan kao 17-ogodišnjak u Bundesligi, bolji od većine Amerikanaca na sveučilištu, klasa već u svojoj rookie sezoni i zvijezda na Svjetskom prvenstvu.
Franz Wagner je košarkaški Kaiser.
