Kawhi Leonard i Paul George pred početkom su svoje četvrte zajedničke sezone u Clippersima. Usprkos toj činjenici, ekipa nije ispunila najviša očekivanja koja se nužno postavljaju pred supertimove. U prvoj sezoni, prekinutom pandemijom koronavirusa pa nastavljenom u Orlandu, Clippersi su u playoffu na bizaran način ispustili vodstvo od 3:1 te ispali u drugoj rundi od Nuggetsa. Iduće godine, u drugoj rundi protiv Jazza Leonard je ozlijedio koljeno, nakon čega nisu imali šanse u finalu konferencije protiv Sunsa. Prošlu godinu su cijelu odradili bez Kawhija i s Georgeom koji je odigrao samo 31 utakmicu prije nego što su ispali u play-inu od Wolvesa.
Zbog svega ovoga, nakon tri odrađene sezone Clippersi su i dalje mitsko biće: čuli smo da postoji, ali ga nikada nismo vidjeli. Doduše, ostavilo je nekakve tragove i daje naslutiti da bi moglo biti opako prema konkurenciji. U prve dvije regularne sezone s Leonardom i Georgeom imali su elitne obrambene i napadačke učinke i u oba slučaja drugu najbolju koš razliku u ligi. Takva produkcija dobije još više na značenju znamo li da su u obje te sezone Kawhi i PG zbog poštede i sitnih ozljeda propustili standardnih 20-ak utakmica.
Tri potraćene sezone puno su u životu jedne franšize i onaj šampionski prozor otvoren tek toliko da se provučeš za Clipperse je trebao biti zatvoren i zaključan. Međutim, zahvaljujući sposobnoj upravi i vlasniku voljnom potrošiti hrpu dolara i plaćati porez, Clippersi će dobiti i četvrtu šansu.
Prozor nije pao. Za novu su sezonu složili roster težak 197 milijuna dolara i tako postali najskuplja ekipa u povijesti NBA lige. To su Clippersi i nikad ne smijemo zanemariti mogućnost da opet nešto krene po zlu, ali ovo je na papiru jedna od najboljih momčadi u ligi i opravdano je se može smatrati favoritom za titulu.
Lue će imati veliki luksuz pri slaganju postava. Doslovno nema matchupa ili stila na koji se ne može prilagoditi
Zdravstveni bilten je najvažniji i tu Clippersi pred početak sezone stoje odlično. I Leonard i George su zaliječeni dočekali trening kampove i početak predsezonskih utakmica. Naravno da će i u novoj sezoni zbog load managmenta propustiti kvotu utakmica. Leonardu ih odmah u startu možemo upisati 14 komada, jer upravo toliko Clippersi igraju back-to-back susreta koje Kawhi u pravilu ne igra. Izostanci dvojice glavnih igrača bi u konačnici mogli utjecati na konačni poredak u regularnoj sezoni, ali radi se o planskom i racionalnom žrtvovanju. Sveti je cilj da Kawhi i PG playoff dočekaju u jednom komadu.
Za mirno patroliranje kroz 82 utakmice pobrinut će se vjerojatno najdublji roster u ligi. Clippersi su toliko krcati kvalitetnim igračima da će bez problema podnijeti krizne periode kad ih napadnu ozljede.
Zvijezde kuhaju
John Wall, Norman Powell, Luke Kennard, Robert Covington, Nicolas Batum, Amir Coffey i Terance Mann kod dosta bi ekipa u ligi bili starteri, dok će kod Clippersa uglavnom ulaziti s klupe. Možda se ovdje krije i zamka za Clipperse, jer doveli su se do paradoksalne situacije da imaju previše kvalitetnih igrača. Ovim nabrojanim treba pridodati i startere, Reggieja Jacksona, Marcusa Morrisa i Ivicu Zupca i sad je to već skup igrača s ozbiljnim ligaškim pedigreom kojima skromna minutaža, klupa, neigranje u clutchu ili smanjena uloga možda neće odgovarati i pitanje je kako bi se to sve odrazilo na svlačionicu.
Srećom po Tyronna Luea, žrvanj regularne sezone napravit će svoje i olakšati mu dijeljenje minutaže. Lue se u zadnje dvije sezone iskazao u različitim ulogama. Sa zdravom i snažnom ekipom radio je dobre rezultate, a od limitiranih je družina izvlačio maksimum igrajući se alkemičara. Lue je vrhunski taktičar jednom kada krene playoff, njegov trenerski stil je fluidan i to je idealno za playoff, ali ga igrači i zbog komunikacijskih vještina respektiraju pa se očekuje da svlačionicu zadrži mirnom.
Treneru će posao na parketu biti uvelike olakšan u odnosu na prošlu sezonu jer vraćaju se Leonard i George. Time se rekreira kontekst iz 2021., kad su ova dvojica zadnji put igrala skupa i izmjenjivali se u roli prve i druge napadačke opcije. Njihov će povratak vratiti neke igrače u prirodnije uloge. Primjerice, Jackson i Morris više neće kao lani sami ‘izmišljati’ poene, nego će glavninu vremena provoditi u spot-upu. Lue je prošle sezone upravo ciljao na to kada je izjavio da Clippersi imaju dovoljno igrača koji jedu, ali ne i onih koji kuhaju. Sada je to stvar prošlosti, kuhača je u rukama zvijezda, a na ostalima je da pojedu što im serviraju i zatvore taj gastronomski krug.
S dvojicom All-Star igrača za komandama i gomilom kvalitetnih šutera, sekundarnih kreatora, finišera i općenito igrača zadatka oko njih, jasno je da Clippersi imaju sasvim dovoljno za vrhunsku napadačku produkciju.
To ih ipak nije spriječilo da ovog ljeta potpišu Walla, koji ipak malo mijenja ovu dinamiku da zvijezde kuhaju. Wall, jasno, više nije zvijezda; čovjek je u zadnje tri sezone odigrao 40 utakmica, ali Clipperse je zaintrigriralo ono što on može donijeti u nekoj limitiranoj minutaži i ulozi. Njegov potpis na papiru ima smisla jer s njim momčad dobiva igrača kakvog nije imala. Pitanje je što je ostalo od njegovog atleticizma koji ga je uvijek činio specijalnim igračem; vjerojatno ne puno, ali Wall može u nekoj mjeri biti onaj igrač koji mijenja geometriju a možda i ritam igre.
Kako? Tako što je prirodni pick and roll kreator koji može malo rasteretiti zvijezde u kreaciji kad je s njima na parketu, može kroz slash and kick razigrati šutere i može ubrzati napadački tempo koji je u Lueovu mandatu u Clippersima uvijek bio penzionerski. Wall nikad nije bio dobar šuter da bi mogao opstati u kontekstu u kojem nema loptu i tu se vjerojatno ništa nije promijenilo, pa tek treba vidjeti kakvu će kemiju razviti s glavnim zvijezdama, koju ulogu mu je namijenio Lue i u kakvim postavama će ga koristiti.
Double trouble
A kad smo kod postava, GM Clippersa Lawrence Frank se zadnje dvije sezone vodio logikom da krila nikad nema dovoljno. Ne postoji ekipa u ligi koja ima ovakav izbor igrača na krilnim pozicijama. Čak sedmorica igrača po vokaciji su krila i s pravom se nadaju minutaži. Krila su u današnjoj ligi neophodna jer osiguravaju fleksibilnost pri slaganju postava te donose obrambenu čvrstinu i mogućnost igranja switch obrane. Clippersi ne samo da kao glavni par krila imaju osovinu Kawhi-PG, nego nakon njih dolaze Morris, Batum, Covington, Mann i Coffey. Dodajmo još i Zupca i tu se nalaze fantastična obrambena rješenja: igrači na lopti, iso defenderi, specijalci na strani pomoći, zaštitnici obruča, vrsni kradljivci lopti…
I tu se opet moramo vratiti na dubinu ovog rostera i luksuz koji će Lue imati pri slaganju postava. Doslovno nema matchupa ili stila na koji se ne može prilagoditi. Treba li mu šut, ima postavu: Powell, Kennard, PG, Leonard, Batum. Za obranu postavu: PG, Kawhi, Covington, Batum, Morris. Želi li odgovoriti fizikalijama: PG, Leonard, Batum, Covington, Zubac. Želi li promijeniti ritam: Wall, PG, Powell, Covington, Batum. Trebaju li mu treba petorica kreatora: Wall, Jackson, Powell, PG, Leonard. Želi li miks obrane i napada: Powell, Kennard, PG, Leonard, Covington.
Za očekivati je da će small-ball, s kojim su Clippersi prije dvije sezone imali velikog uspjeha u playoffu, ostati njihov zaštitni znak. Zbog toga je Zubac jedini pravi visoki na rosteru na kojeg se možeš osloniti; ako negdje ima prostora za dodatno dotjerivanje rostera, to je upravo na mjestu rezervnog centra. Ali logika Clippersa i razlog zašto ga nisu doveli su očigledni: treba naći minute za sva ova krila i uigravati postave koje će biti udarne kada krene playoff. Tada bi se ovaj tip izgradnje momčadi baziran na fizikalijama krilnih igrača mogao isplatiti, jer Clippersi imaju taj potencijal da u doigravanju budu double trouble, odnosno ekipa koja se može prilagoditi svima, ali istovremeno i stavljati pritisak na suparnika da joj se prilagodi.
To su onda Clippersi koje već dugo čekamo. Možda četvrta bude njihova sreća. Možda ih napokon vidimo u pravom svjetlu, bez vela misterije.
