Košarkaška utakmica McDonald’s All-American je tradicionalno godišnje okupljanje najvećih američkih srednjoškolskih zvijezda. Te 2014. najveću pozornost na treninzima i samoj utakmici privlačila su trojica cenatra: Karl-Anthony Towns, Jahlil Okafor i Myles Turner. Svi su bili regruti s prestižnih pet zvjezdica pored svog imena koji su odabrali jednako prestižna sveučilišta kao idući korak u karijeri. Towns je završio na Kentuckyju, Okafor na Dukeu, a Turner na Texasu. Sva trojica su imala jedinstveni set vještina koji ih je odvajao od konkurencije i činio ih predodređenima za velike stvari.
Ono što je uslijedilo u toj jednoj NCAA sezoni koju su odradili, najbolje se objašnjava riječju — kontekst. Towns je igrao za jednu od najdominantnijih Kentuckyjevih ekipa u povijesti koja je regularnu sezonu završila s omjerom 31-0, osvojila konferenciju SEC s još tri pobjede, a na glavnom turniru izgubila u polufinalu od Wisconsina i tako sezonu zaključila s omjerom 38-1. Okafor je s Dukeom uzeo titulu igrajući u sistemu prilagođenom baš njemu i njegovoj igri na niskom bloku. Uvijek su oko njega bila četvorica šutera tako da je imao prostora dominirati igrom leđima bildajući brojke pred očima NBA javnosti.
Turner nije imao ni ekipu ni sistem na svojoj strani.
Od 34 utakmice koliko je odigrao, samo sedam ih je počeo kao starter, imao je tek petu minutažu u ekipi jer su mu kao freshmanu bili pretpostavljeni stariji igrači. Sistem trenera Ricka Barnesa bio je staromodan, uključivao je bekove koji ne šutiraju trice i često trojicu klasičnih visokih igrača u postavi. Doći do izražaja u takvom kontekstu bilo je nemoguće.
Svaka revolucija ima i svoju reakciju. Ako su Jednorozi revolucija, a jesu, onda su igrači poput Turnera reakcija i lovci na Jednoroge. I sve ih je više
Stoga su se Turnerove dionice na draftu opasno srozale. Prije početka NCAA sezone projiciran kao top 5 pick, na kraju je izabran na 11. mjestu od Indiana Pacersa. Towns je otišao kao prvi, Okafor treći, a prije Turnera od visokih igrača birani su Kristaps Porziņģis, Willie Cauley-Stein s Kentuckyja i Frank Kaminsky s Wisconsina.
U Pacersima, slična stvar kao i na Texasu. Veterani Ian Mahinmi, Lavoy Allen i Jordan Hill imali su prednost u minutaži, a ekipa s Paulom Georgeom lovila je rezultat i nije imala vremena za razvoj mladih igrača. Myles se zato morao sam pobrinuti za sebe. Kada je sredinom siječnja 2016. nanizao šest odličnih utakmica, trener Frank Vogel više nije imao izbora nego mu dati startnu rolu. Postao je ljubimac navijača jer je bio Plan B u slučaju da George napusti momčad, što se na kraju i dogodilo.
Trenirao jedno, igrao drugo
Samo što Plan B, evo već petu sezonu, u Pacersima ne postaje Plan A. Dapače, više je Plan C ili D. Navijači i uprava postali su pomalo frustrirani jer Turner nikako da napadački eksplodira i još uvijek ga se čeka. Stvar je kulminirala ove sezone koju su Pacersi praktički kompletnu odradili bez Victora Oladipa, a Turner je ubilježio statistički lošiju sezonu u svakoj napadačkoj kategoriji u odnosu na lani.
Turner nije Towns, nije igrač koji će nositi napad kao prva opcija. Više je ispušni ventil u napadu nego njegov motor. To su brzo shvatili i Pacersi i zato su dovedeni Oladipo, Malcolm Brogdon i T.J. Warren i zato je Domantas Sabonis dobio novi ugovor. Ali, nemoguće je da Turner ne vrijedi više od trenutnih 11,8 poena po utakmici. Upravo tih 11,8 poena prosječno su odraz opet konteksta u koji je Turner stavljen.
Dvije velike stilske promjene dogodile su se Turneru i Pacersima ove sezone. Obje su utjecale na njegove partije.
Prvo, u startnu petorku je ubačen Sabonis, što znači da Indiana na pozicijama četvorke i petice eksperimentira s igračima koji su centri. A pošto i jednog i drugog plaćaju po 18 milijuna dolara po sezoni, ostavljanje jednog na klupi nije rješenje. Tu treba znati da je Sabonis talentiraniji strijelac oko kojeg možeš vrtjeti dio napada i koji traži loptu u rukama. Najčešće operira na visokom postu odakle traži cuttere ili igra handoff. Kada nije na visokom postu, onda je na niskom. Uvrštavanje Sabonisa u startnu postavu značilo je velike promjene za Turnera. Smanjila mu se potrošnja lopte, ima manje prostora za pick and roll igru i manje prostora u reketu. Puno manje sudjeluje u izgradnji i egzekuciji napada i sveden je na rolu šutera. Istina, Sabonis je postao All-Star, ali ništa od toga ne bi bilo moguće da Turner nije zatomio ego i prilagodio se kako bi stvar funkcionirala.
Drugo, zbog Sabonisa u petorci Pacersi su preko noći od Turnera pokušali napraviti Brooka Lopeza. Turnerova specifičnost leži u tome što je iz godine u godinu poboljšavao tricu i postajao stretch petica koja je lani imala realizaciju 39 posto šuta za tri. Ali lani je trica činila 23 posto svih šutova koje je Turner uzimao, a ove sezone je ta brojka narasla na čak 44 posto, što mu je srozalo tricu na samo 33 posto.
Turbulentnoj sezoni kumovali su i sami Pacersi, odnosno, stručni stožer na čelu s trenerom Nateom McMillanom. Gostujući prošlog mjeseca u CJ McCollumovu podcastu, Turner je priznao da je cijelo prošlo ljeto radio na post igri jer je to od njega tražio trener, koji mu je obećao dosta lopti u postu.
“Potrošio sam cijelo ljeto na treniranje post igre”, objasnio je Turner. “Kad je počela sezona dogodilo se ‘Hej, trebamo te više na perimetru, više u korneru, moraš šutirati više trica’. Znaš, potrošio sam cijelo ljeto radeći na jednom segmentu igre, a onda sam u trening kampu saznao da ću igrati nešto potpuno drugo.”
Strahopoštovanje među suparnicima
Manjak vizije i eksperimentiranje kod Pacersa kreirali su kontekst iznad kojeg se Turner nije uspio ili mogao izdignuti. Kada dobije loptu i prostor, Myles je i ove sezone pokazao da može više od 11,8 poena prosječno. Igra u postu je sve bolja, sve je sigurniji s napadanjem zatvaranja jer čuvari respektiraju njegov šut, opasan je kao roller u picku, odličan je realizator s poludistance, a doći će i efikasnost s trice kada stigne poraditi na tom šutu. Pitanje je samo hoće li mu Indiana osigurati kontekst u kojem će doći do izražaja.
Lošije napadačko izdanje ove sezone malo je zasjenilo ono u čemu Turner spada u ligašku elitu, a to je obrana.
Iako su mu tek 24 godine — a poznato je da centri kasnije sazrijevaju i da im je potrebno više vremena da pohvataju obranu jer igraju najdelikatniju poziciju — Turner već sada ima ogromni utjecaj na igru Pacersa na toj strani parketa. S 211 cm, 113 kg i rasponom ruku od 224 cm, Turner je samom pojavom na parketu defenzivno čudovište. Prošle sezone je bio najbolji bloker u ligi s 2,7 blokada po utakmici, a njegove defenzivne brojke za Indianu su usporedive s onim što Rudy Gobert radi za Jazz i Joel Embiid za Sixerse. Sve ono što mogu Gobert i Embiid u kontekstu timske obrane i centarskih zaduženja, može i on.
Zbog svojih fizikalija i atleticzma, Turner je ponajbolji zaštitnik obruča u ligi.
Postotak realizacije na obruču u posljednje četiri sezone suparniku pada od pet do sedam posto kada je Myles na parketu. I ne radi se tu samo o izazivanju šutova na obruču i blokadama; radi se o tome da Turner svojom pojavom već sad izaziva strahopoštovanje među suparnicima koji, kada ga ugledaju ispred sebe u reketu, mijenjaju odluku i bježe od obruča. Turner je i pouzdan help obrambeni kad sa strane bez lopte treba suparniku zatvoriti roll opciju, dok je zbog sposobnosti da istovremeno kontrolira i igrača s loptom i centra koji rolla jedan od najboljih pick and roll visokih obrambenih u takozvanoj drop obrani picka.
Današnji trendovi u ligi Turneru dodatno dižu vrijednost. Postojanje visokih igrača koji igraju kao bekovi, takozvanih Jednoroga, baš poput Townsa i Porziņģisa koji su odabrani prije njega na draftu, istovremeno traži reakciju i igrače koji ih mogu, ako ne neutralizirati, onda barem usporiti.
Myles Turner tu ulazi u priču kao idealni Lovac na Jednoroge.
Jesu li Pacersi što naučili?
Jednorozi su igrači koji podjednako dobro mogu igrati i u reketu i na perimetru. Igraju licem košu i leđima košu. Mogu driblati i kreirati za sebe i druge, i uglavnom su ozbiljni potrošači lopti i nositelji napada. Za obranu na takvim igračima moraš biti dobro naoružan. Primjerice, Gobert redovito gubi ovakve obračune jer se ne snalazi u obrani perimetra i na switchu, a Embiid je također teretniji tip igrača koji se ugodnije osjeća bliže košu.
Turner je od obojice bolje opremljen za lov. Ovo su primjeri u kojima Porziņģis pokušava na perimetru driblingom napasti Turnera bez ikakvog uspjeha. Turnerov rad nogu i kukovima omogućuje mu da Latvijca prati u stopu. U dvjema utakmicama ove sezone, Porziņģis je, dok ga je čuvao Turner, šutirao 6/16. U jedinom obračunu ove sezone, Towns je šutirao 3/12 protiv Turnera. Za razliku od većine ostalih centara protiv kojih igra KAT, Turneru nije problem izlaziti za njim na perimetar, ali i čuvati ga u postu. Prirodna žilavost i kondorov raspon ruku previše su i za odličnog post-up strijelca kakav je Towns.
Čuvao je Turner ove sezone i Giannisa Antetokounmpa i kao malo tko individualno odradio vrhunski posao u zatvaranju Giannisove tranzicije napadanjem lopte, dok Giannis radi svoj zadnji dugi korak prije finiširanja na obruču. Isto tako, nije nasjeo ni na jednu fintu Luke Dončića nakon switcha i bez problema ga je pratio na ulazu, pokazavši odlično lateralno kretanje i tehniku bez fauliranja. Pokazao je Indianin centar i dobru post-up obranu protiv Nikole Jokića, iako su mu upravo Jokić i Embiid bili zahtjevan matchup jer su trenutno fizički dominantniji od njega. U tim utakmicama Turner je imao problema s osobnim pogreškama, što mu je uz kontrolu obrambenog skoka najveći defenzivni minus.
Svaka revolucija ima i svoju reakciju. Ako su Jednorozi kao novi tip visokih igrača u ligi revolucija, a jesu, onda su igrači poput Turnera reakcija i lovci na Jednoroge. I sve ih je više, jer osim Turnera tu su Bam Adebayo, Jaren Jackson Jr., pa i Jonathan Isaac.
Pitanje je vremena kada će Turner okrenuti kontekst u svoju korist i etablirati se kao jedan od najboljih centara u ligi. Čak i da ne uspije u tome i ostane samo stretch petica i zaštitnik obruča, odnosno nekakva verzija Brooka Lopeza, opet će imati dvije vještine na kojima će mu pozavidjeti većina centara u ligi. Oko takvog igrača je jednostavno složiti obranu, a koncepcijski se bez problema uklopi u svaki napad.
Na posljednjem trade deadlineu glasno se šuškalo o Turnerovu odlasku iz Indiane jer franšiza navodno favorizira Sabonisa. Sabonis je predivan igrač s lijepim brojkama, ali Turner je dimenzija više iako nema brojke. Ako do rastanka i dođe, bit će to pogreška Pacersa i dokaz da od one draft večeri 2015. kada su izabrali Turnera ništa nisu naučili o važnosti konteksta.
