Posljednjih je godina australska košarka doživjela neviđenu ekspanziju.
Raste na više frontova; sve veći broj djece odlučuje se baviti košarkom, bilježe se rekordne brojke u posjećenosti utakmica i gledanosti prijenosa. Osobito je značajan porast sudjelovanja na juniorskoj razini širom zemlje, što je istaknuto s rekordnih 42.600 upisa u njihov program za 2022. godinu. To predstavlja porast od čak 32 posto u odnosu na 2021., a zamah se prenio i u prvu polovicu 2023. Tamošnji savez stavlja snažan naglasak na odgajanje mladih igrača i poticanje razvoja sporta na amatersko-rekreativnoj razini.
Tijekom godina implementirani su različiti razvojni programi, kampovi za izobrazbu i nacionalna prvenstva kako bi se identificirali i podržali ambiciozni igrači, treneri i suci. Te su inicijative odigrale važnu ulogu u pozicioniranju Australije na međunarodnoj sceni. Osim predanosti kojom se može podičiti svaka njihova reprezentacija, među glavnim čimbenicima za porast popularnosti je i utjecaj mladih igrača koji igraju u NBA-u. Posljednji primjer je Josh Giddey, zbog kojega se brzo zaboravilo na Bena Simmonsa.
Australci su se nadali Simmonsu, koji od 2013. nije igrao u nacionalnom dresu i suočio se s razočaranjem što nije upao u momčad za Svjetsko prvenstvo 2014., ali nisu ga htjeli ni moliti ni vrbovati, jer na reprezentaciju gledaju kao na timsko okruženje koje potiče razvoj pojedinca, kao na skupinu prijatelja koji svojim dolaskom ostavljaju brige iza sebe i mogu biti ono što jesu. Zato se iznova divimo Pattyju Millsu i njegovim izvanserijskim nastupima. Bivši prvak sa San Antonio Spursima i veteran koji iza sebe ima 14 sezona u NBA-u ljetos je triput razmijenjen nakon što je odigrao najmanje minuta u zadnjih 10 godina. Međutim, riječ je o ambasadoru i glasnogovorniku Australije, kojoj su Andrew Gaze, Mark Bradtke i Chris Anstey utrli put kroz sve uspješniju NLB ligu.
Brončana olimpijska medalja na zadnjim Igrama za Boomerse ne bi trebala ostati jedina, ali u idućem će desetljeću trebati mlade igrače koji će iznijeti taj teret
Prije dvije godine, predvodeći reprezentaciju do prve olimpijske medalje, Mills je primio najveće australsko sportsko priznanje, The Don Award. U utakmici za broncu protiv Slovenije ubacio je 42 poena. Inače, ta nagrada nosi ime po igraču kriketa Donu Bradmanu i godišnje se dodjeljuje sportašu ili momčadi koji su posebno proslavili naciju. A Mills je postao prvi košarkaš kojemu je dodijeljena takva čast. Odužio se kako najbolje zna i u prvoj utakmici na velikom natjecanju nakon Tokija zatrpao Finsku. Nije ostao dužan ni protiv Njemačke, što je bila njegova 10. uzastopna utakmica na svjetskim prvenstvima u kojoj je ubacio 15 ili više poena. Duži niz imaju samo trojica igrača: njegov sunarodnjak Gaze, Oscar Schmidt i Pau Gasol.
S Giddeyjem i takvim Millsom, još uvijek mašinom za koševe, Australija je dobila novu dimenziju suradnje na bekovskim pozicijama, podebljanu veteranima poput Joea Inglesa i Dantea Exuma, elitnim defenzivcima u vidu Matissea Thybullea i Josha Greena te novom nadom kao što je Dyson Daniels.
Rupa na visokim pozicijama
Kvaliteta se zadnjih godina postupno prelijevala iz unutarnje na vanjsku liniju i kao rezultat toga dočekali smo momčad koja može sastaviti dvije postave s po trojicom NBA igrača koji pokrivaju pozicije od jedan do tri. Na taj način igraju s više igrača koji mogu imati loptu u rukama i vrtjeti pick and roll, ali isto tako smo mogli vidjeti pick and pop između Giddeyja i Inglesa ili backdoor utrčavanja na strani lopte koja dovode do lakih poena. Pa čak i kada je Mills primarni ball-handler, a Giddey u pokretu.
Protiv Finske su Australci iskoristili činjenicu da je bilo dosta pomaganja i ispadanja prilikom prodora. Adaptirali su se na poluvremenu zatvorivši Laurija Markkanena i njegove kretnje kroz reket, pojačali pritisak na loptu i dobili veliku utakmicu klupe, koja je ubacila ukupno 45 poena. Već protiv Njemačke scenarij je bio drugačiji. Dennis Schröder i Maodo Lo bili su nepremostiva prepreka. Do izražaja je došla i rupa na visokim pozicijama.
Za razliku od prethodnih godina, Australija nema više Andrewa Boguta i Arona Baynesa, dok je Jock Landale otpao zbog ozljede zarađene u pripremnoj utakmici protiv Južnog Sudana. Njihovi startni visoki su Nick Kay i Duop Reath, ipak samo igrači zadatka, a Njemačka vanjska linija znala je to iskoristiti. Schröder je prolazio unatoč tome što je za njega pretežito bio zadužen Thybulle, momčadski su na otvaranju ciljali Giddeyja, dok je Lo na startu četvrte četvrtine uništio Kaya u mismatchu.
Australski izbornik Brian Goorjian pokušao je pronaći postavu kojom će moći odgovoriti na njemački polet, ali osim perioda u kojem je igrao s niskom petorkom, Inglesom na 4 i Xavierom Cooksom na 5 nauštrb skoka, nije povlačio poteze kojima bi olakšao svojim igračima i dovodio ih u bolje pozicije. Primjerice, Mills je fantastično otvorio utakmicu (13 poena u prvoj četvrtini), da bi ga se poslije svelo u igru jedan-na-jedan, dok su ostali stajali po strani. Njegove se prednosti ističu nakon curl otvaranja, uručivanja ili izlaska iz bloka, a toga nije bilo. Premalo se igralo trap obrane na Schröderu u pick and rollu ili po potrebi udvajalo kako bi se riješio lopte.
Njemačka je pokazala što znači maksimizirati svoje vrline. U odsutnosti Franza Wagnera sve je išlo preko njenih playmakera, dok je Australija na momente lutala.
Ako se u obrani preuzima na gotovo svakoj ball-screen akciji, onda se u tim postavama ne mogu nalaziti igrači poput Kaya i Reatha, jer njihovim izlaskom iz reketa gubi se kontrola skoka i postaje težak na nogama daleko od koša. Za takvo što rješenje je Cooks, mobilni krilni centar s iznadprosječnom inteligencijom u obrani. Može odrađivati ulogu lažne petice, donekle ostati ispred igrača kao što je Schröder i brzo se vratiti nakon iskakanja u pick and rollu. Problem je taj što se ne može ostati samo na tome, već treba težiti raznolikosti i reagirati tijekom utakmice.
S visokih na niske
U samoj završnici Giddey je dvaput odlično prošao do obruča održavajući Australiju u igri i onda ničim izazvan, osim ako nije u pitanju umor, predao loptu Millsu, što je dovelo do obezglavljenog napada i izgubljenog posjeda. Australci su nekoliko puta kasnili i s izlaskom na otvoreni šut. Treba pronaći i više minuta za Dantea Exuma (16 u prosjeku), koji je u dvije utakmice na 50 posto šuta iz igre i 60 posto za tri poena. Nije realno da uz veći broj šutova ostane na tim postocima, ali pokazao je da može biti trostruka napadačka prijetnja i rasteretiti Giddeyja. Štoviše, postava s Exumom, Giddeyjem i Inglesom nudi brojna rješenja.
Za Australiju nema zime. Nalazi se na jedinstvenoj prekretnici, u tranziciji sa starom gardom koja je stigla u smiraj reprezentativne karijere i pregršt mladih talenata koji trebaju preuzeti uzde.
Giddey je jedan od njih, igrač koji se nameće i svojim osjećajem za igru odskače od ostalih. Njegov spoj visine, svestranosti i brzog procesuiranja igre osobine su oko kojih vrijedi graditi momčad. Uoči drafta pojedini su ga skauti označili kao nedovoljno eksplozivnog i nedovoljno brzog, pa i izrazili nejasnoće po pitanju pozicije koju bi trebao igrati, je li to 1 ili 2. No, Giddey je jednostavno košarkaš, kao što je to oduvijek bio i Dario Šarić, bez obzira na to koliko mana mu netko našao. Oni ne mogu zaboraviti igrati košarku ili s vremenom izgubiti intuiciju; njihovo razmišljanje u igri je nešto što se ne da naučiti.
Dosegne li Giddey svoj potencijal, prijelaz s visokih na niske postave bi u budućnosti trebao biti australski forte, s više agresije, tranzicije i trke. Na obostranu sreću, Oklahoma je prošlog ljeta angažirala renomiranog šuterskog trenera Chipa Engellanda i njegove brojke su skočile, pogotovo trica (s 26 na 32,5 posto). Dotad je Australija i dalje ovisna o Millsu i Inglesu, jer nema puno španera njihova kalibra, igrača koji će u velikim utakmicama znati što treba napraviti i isporučiti. Brončana olimpijska medalja na zadnjim Igrama za Boomerse ne bi trebala ostati jedina, ali u idućem će desetljeću trebati mlade igrače koji će iznijeti taj teret.
