Nijedan igrač na draftu 2015. nije imao veći opseg procjena o vrlinama i manama od Kristapsa Porziņģisa. Zbog dojmljive kombinacije visine (221 cm), dužine ruku (229 cm), pokretljivosti i košarkaških vještina imao je potencijal da postane najbolji igrač svoje draft klase, ali istovremeno je bio enigma oko koje su se vodile polemike: hoće li se približiti novoj verziji Dirka Nowitzkog ili će završiti na razini Andree Bargnanija? Razlog tomu bilo je krhko tijelo koje ga je moglo izložiti čestim ozljedama pa je imao tendenciju izbjegavati kontakt. Međutim, bio je toliko jedinstven da njegov talent nije mogao ostati nezapažen.
Kada ga je New York izabrao četvrtim pickom drafta, umjesto pljeskom i oduševljenjem dočekan je gromoglasnim negodovanjem, ali to posebno ne iznenađuje kad se uzme u obzir da su navijači Knicksa vrlo zahtjevna i strastvena publika. Bila je to logična reakcija na igrača kojeg nisu poznavali. Ali u manje od mjesec dana od početka sezone, i nakon dotad njegove najbolje utakmice kao rookieja (protiv Charlottea), Madison Square Gardenom orilo se “Por-zing-is” i “MVP”, a Phil Jackson je u tom trenutku izgledao kao genij. Pogotovo kad je Franku Kaminskom, za kojega su Knicksi bili zainteresirani na istom draftu, ‘prodao’ Dream Shake, popularnu fintu Hakeema Olajuwona.
U prve dvije i pol sezone Porziņģis je napredovao do All-Star razine. U to je doba imao 22,7 poena, 6,6 skokova i 2,7 blokade po utakmici. Možda je još impresivnije da je, kad je bio zdrav, ostavljao dojam igrača koji se može nositi s medijskim pritiskom New Yorka i statusom zvijezde. Jahlil Okafor, kojega je Philadelphia izabrala prije njega na draftu, izgledao je kao potpuni promašaj, a nije se moglo reći ni da je Minnesota bolje prošla s Karl-Anthonyjem Townsom kao prvim izborom. Ni Devin Booker tada nije izgledao kao prvi igrač svoje generacije. Porziņģis je bio sve ono čemu su se Knicksi nadali, tip igrača kakvog priželjkuju Spursi nakon ovogodišnjeg drafta u vidu Victora Wembanyame. Na otvaranju sezone 2017./2018. izgledao je nezaustavljivo i u prvih 10 utakmica dosegnuo učinak kakvom New York nije svjedočio još od Bernarda Kinga iz 1984.
Međutim, 6. veljače 2018. godine pokidao je prednje križne ligamente u lijevom koljenu i, nakon što je u prve dvije sezone propustio samo 26 utakmica, nikad više nije odjenuo dres Knicksa. Razmijenjen je u Dallas i proveo je gotovo dvije godine bez košarke.
Ima dobru priliku preusmjeriti svoju karijeru i napokon opravdati očekivanja, ili barem jednom zaobići crne slutnje
Težak put oporavka koji je prošao ostavio je posljedice. Za mladog i popularnog igrača New York može biti nemilosrdan, a Porziņģis se dva mjeseca nakon tradea suočio s optužbom za silovanje. Navodni incident dogodio se samo dan nakon teške ozljede, ali policija na kraju nije podigla optužnicu, dok je NBA otvorio istragu o pokušaju iznude.
Dallas mu se ponadao vidjevši u njemu idealnog partnera uz Luku Dončića. Mark Cuban je, usto, htio ispraviti vlastitu pogrešku iz prošlosti, kad je propustio zadržati Stevea Nasha sumnjajući u njegovo zdravlje. Cuban se nije bio spreman kladiti na Nasha, u cijelu priču uletio je Phoenix i Nash je svoje najbolje godine dao Sunsima. Cuban sebi to nikad nije oprostio i zato se nije ustručavao u vezi s Porziņģisom. No, Latvijac je u Dallasu odigrao svega 134 utakmice u tri sezone s Dončićem, ne ispunjavajući ni približno očekivanja i pritom često izazivajući i druge frustracije.
Nova dimenzija u igri
Izuzmemo li kratku epizodu u Washingtonu (ukupno 82 utakmice), Boston je treća momčad koja je ozbiljno odlučila uložiti u Porziņģisa. Bradu Stevensu to nije prvi put da se našao u prilici razmišljati o njemu kao igraču Celticsa i što bi mogao donijeti. Dok je još Danny Ainge vodio glavnu riječ u slaganju momčadi — točnije, u vrijeme drafta 2017. — New York je na stolu imao ponudu u koju su bili uključeni Jaylen Brown i brojni ulozi poput mogućnosti pomicanja na draftu. Nepoznati su detalji oko pickova, znamo da su Celticsi na koncu razmijenili prvi izbor sa Sixersima znajući kako će Jayson Tatum pasti do trećeg mjesta. Nikad nećemo saznati što bi bilo, jer Jackson je svejedno u startu odbio tu opciju. Navodno po nalogu Jamesa Dolana.
Šest godina kasnije, Tatum, Brown i Porziņģis našli su se zajedno u istoj svlačionici.
Prva je to velika Bostonova trojka od Raya Allena, Paula Piercea i Kevina Garnetta, jer u vrijeme Kyrieja Irvinga i nakon grozne ozljede Gordona Haywarda nismo mogli sa sigurnošću izdvojiti trojac koji bi odskakao na sličan način. Porziņģis stiže i dalje s epitetom jedinstvenog, ali i s oblakom sumnje koji lebdi nad njime. Celticsi su se zbog njega odrekli najdugovječnijeg igrača i čovjeka koji je bio oličenje njihova mentaliteta, Marcusa Smarta. Prvotno je plan bio riješiti se Malcolma Brogdona, ali kad je trade propao zbog njegova upitnog zdravstvenog stanja, postalo je očigledno da je cilj bio dovesti bivšeg Dallasova igrača, pa makar i po većoj cijeni.
Porziņģis je igrao s većim strijelcima (Carmelo Anthony) i podjednako mladim superstarovima (Dončić), ali nije još bio član tako talentirane momčadi. Nije bio dio rostera u kojem može funkcionirati kao treća ili četvrta opcija ili čak po potrebi ulaziti s klupe. U situaciji kad iza sebe ima najbolju sezonu otkako je živio u Velikoj jabuci. I možda još važnije, najviše utakmica (65) i minuta (2120) od 2017.
Wizardsi su ga prošle sezone većinom (490 minuta) koristili pored atletičnog centra Daniela Gafforda, nadmašujući suparnike za 5,8 poena na 100 posjeda lopte u tom vremenu. To sugerira da će se dobro uklopiti uz Ala Horforda i Roba Williamsa. Pogotovo uz potonjeg, još jednog rim runner centra koji može iskakati u pick and rollu i ostavljati Porziņģisa u obrani na slabijoj strani, a mogu funkcionirati i u obrnutim ulogama, jer imaju slične defenzivne karakteristike kao što su zaštita obruča i drop obrana. To znači da se Boston vraća visokim postavama bez promjene najvažnije postavke u napadu, stope šuta za tri poena.
Latvijac donosi novu dimenziju: igru visokog igrača leđima prema košu, post-up posjede koji mogu dodatno opteretiti obranu. Premda Celticsi neće pretvoriti svoje napade u spuštanje lopte Porziņģisu u post-up. To može pomoći u određenim situacijama kada lopta završi kod njega i treba zabiti preko nižeg igrača. Iako nije poznat po tome da ugurava svog braniča prema košu, vrlo je okretan i snalažljiv te može donositi poene iz inače teških pozicija. Prošle su sezone s minimalno dva post-upa po utakmici učinkovitija bila samo dvojica igrača, DeMar DeRozan i Nikola Jokić.
Zlatni retriver
Možemo očekivati da će ga se više koristiti u pick and rollu — bilo da se nakon toga otvara na tricu, bilo u kratki roll, bez lopte kao spot-up šutera prilikom prodora vanjskih igrača ili kod otvaranja u reketu iz bloka uz osnovnu liniju (tzv. pindowna). Također, mogući su setovi u kojima će obojica visokih igrača postavljati blok na vrhu, tako da se nakon njega jedan otvara prema košu, a drugi ostaje na trici (tzv. stagger screen). Ipak, ostaje pitanje kako će Joe Mazzulla kombinirati petorke s Porziņģisom i što će to značiti za obranu. Primjerice, s njim u ulozi ‘petice’ Washington se obrambeno nije dobro provodio, što bi svakako trebalo izbjeći u zatvaranju utakmica.
Igračke kvalitete su tu. Neupitne klase kad je mogao ostati na terenu, ali s osobnošću koju treba uklopiti. S Dončićem nije uspjelo, za što je kasnije priznao da jednostavno nije bio pravi čovjek na pravom mjestu. Uloga koju će u Celticsima dobiti možda je za njega i najprikladnija.
U Bostonu će ga se gledati kroz prizmu igrača koji je ili pomogao ili odmogao do finala konferencije, minimalnog cilja i iduće sezone. Ima dobru priliku preusmjeriti svoju karijeru i napokon opravdati očekivanja, ili barem jednom zaobići crne slutnje. Cijena nije bila previsoka, ali ni bezazlena; otišao je stup obrane i sinonim za borca. Bostonov pitbull u zamjenu za latvijskog zlatnog retrivera. Kod prvog nije bilo upitno hoće li se baciti na glavu, zbog drugog će možda biti potrebna amajlija.
