Nakon što je Dinamo u veljači prošle godine remizirao sa Slaven Belupom, Ante Čačić je komentirao kako je to važan bod koji Dinamo približava tituli. Real Madrid se prošlog vikenda našao u sličnoj situaciji.
Utakmica s Valencijom bila je loša. Real je gubio 2:0, vratio se na 2:2; u sudačkoj nadoknadi poništen je kazneni udarac za Valenciju, a onda je Jesus Gil Manzano završio utakmicu dok je lopta bila u Valencijinu šesnaestercu, netom prije nego što je završila u mreži. Sva je pozornost ostala usmjerena na taj događaj, ali Carlo Ancelotti se na konferenciji za medije dotakao toga da napadačka igra nije bila dovoljno dobra i da Real Madrid mora imati više od 10 udaraca, koliko je uputio u cijeloj utakmici, te pet driblinga koji su mu uspjeli. Međutim, Girona je dan kasnije izgubila protiv Mallorce i remi s Valencijom bio je dovoljan da se Realova bodovna prednost na vrhu ljestvice poveća za još jedan bod. Ancelottijeva momčad trenutno ima sedam bodova prednosti ispred Girone, osam ispred Barcelone, a 11 ispred Atlético Madrida.
Ukratko, Real je u domaćem prvenstvu u odličnoj situaciji. Ne znači to da je La Liga riješena jer ostalo je još 11 kola za odigrati. Jedna od tih utakmica je i izravni dvoboj s Barcelonom, što znači da se situacija još uvijek može zakomplicirati, ali Real je uvjerljivo prvi favorit i ima bodovnu zalihu koja mu omogućava da se koncentrira na svoje najdraže natjecanje: Ligu prvaka.
Ono što Ancelottija može zabrinuti je forma koju njegova momčad pokazuje. Real ima prednost iz prve utakmice protiv RB Leipziga, ali ni to nije odigrao pretjerano dobro. Leipzig je imao više šansi, a presudio je trenutak inspiracije Brahima Díaza. Nakon toga je Real remizirao s Rayom Vallecanom u utakmici u kojoj je uputio 11 udaraca, pa je dobio Sevillu 1:0 golom Luke Modrića u kasnoj fazi utakmice, a onda je uslijedio remi s Valencijom.
Realov novi vezni red je drugačiji. Njihov se stil igre primarno naslanja na fizičku dominaciju i sposobnost da pregaze suparnika u sredini terena
Utakmice protiv Leipziga i Seville daju zanimljiv pogled na Realovu aktualnu situaciju.
Díaz je riješio utakmicu u Ligi prvaka onako kako su ih Realove zvijezde rješavale u zadnjih desetak godina. Utakmicu u kojoj Real nije dominirao i koja je, u najboljem slučaju za Ancelottijevu momčad, bila egal, slomio je individualnim potezom. Imao je samopouzdanje, slobodu, mirnoću i drskost odlučiti se na takav potez kad se pritisak utakmice povećavao. Modrić je riješio utakmicu u La Ligi, ali na drugačiji način nego proteklih godina. Recimo, Real je pretprošle sezone osvojio Ligu prvaka tako da su Modrić i Toni Kroos izlazili iz igre, a u igru je ulazio Eduardo Camavinga. Ancelotti je Camavingu uvodio u četvrtfinalu i u polufinalu kad je okretao utakmice protiv Chelseaja i Manchester Cityja, u završnicama koje su odlazile u produžetke, a uveo ga je i u finalu.
Bellingham isporučuje
Finale je manje važno, ali Ancelotti je u četvrtfinalu i polufinalu vadio Modrića i Kroosa kako bi promijenio ritam utakmice, a sad ih uvodi da promijeni ritam. To se možda više odnosi na Modrića nego na Kroosa, iako je i on započeo samo 19 utakmica u La Ligi i četiri u Ligi prvaka, ali poanta je u tome da je Real Madrid napravio smjenu generacija u veznom redu.
Glavni lik tog novog veznog reda je Jude Bellingham. Ancelotti je promijenio formaciju kako bi se prilagodio svom novom Galácticu. Real je godinama igrao 4-3-3 s krilima koja su imala ‘obrnute noge’ kako bi mogli ulaziti prema sredini i još više pucati prema suparničkim vratima. Dijelom i zbog odlaska Karima Benzeme, Ancelotti je Rodryga i Viníciusa Júniora s krilnih pozicija pomaknuo u napad, a iza njihovih leđa je sastavio romb s Bellinghamom na poziciji desetke.
Nije, doduše, taj romb svojom geometrijom toliko drugačiji od onoga što je Real igrao proteklih sezona. Benzema je imao golgetersku eksploziju koja mu je donijela Zlatnu loptu, ali redovito se spuštao baš u zonu koju sada okupira Bellingham i primao je loptu leđima okrenut golu te razigravao krila; ona su utrčavala u prostor koji bi on ispraznio svojim kretanjem.
Problem je u tome što Bellingham ne može igrati leđima na način na koji je igrao Benzema. Zapravo, jako je dobar u zračnim duelima, ali nema naviku primanja lopte i zadržavanja dok je leđima okrenut golu, zbog čega se Ancelotti odlučio za promjenu formacije. Prilagodio se čovjeku koji je plaćen 100 milijuna eura, doveo ga je u situaciju da igra licem okrenut prema suparničkom golu češće nego što bi to radio da je dobio ulogu lažne devetke. I Bellingham je isporučio. U La Ligi i Ligi prvaka trenutno ima 20 golova i osam asistencija, a od tih 20 samo je jedan došao iz kaznenog udarca. Osim toga, osvaja 55 posto duela, ima 1,7 ključnih dodavanja i 1,8 uspjelih driblinga, a suparnicima oduzima dvije i pol lopte na utakmici, uz još 4,5 osvojenih ‘ničijih’ posjeda.
To je, zapravo, glavna karakteristika novog Realova veznog reda. Aurélien Tchouaméni ove sezone zbog izostanaka u zadnjoj liniji često igra stopera, ali riječ je o zadnjem veznom koji je prošle sezone plaćen 80 milijuna eura. Uz njega su tu Camavinga i Federico Valverde, tako da Bellingham iza svojih leđa ima trojac koji je nevjerojatno fizički dominantan.
Pravi ispiti tek slijede
Najbolje je to pokazala utakmica protiv RB Leipziga. Nije bilo Bellinghama u početnom sastavu i umjesto njega je igrao Díaz koji je fizički ipak slabiji, a s druge strane je stajala momčad koja se bazira na fizikalijama, gustom rasporedu u sredini terena i intenzitetu igre. Pa ipak, Real je osvojio 25 posto više duela od takvog RB Leipziga.
Čak je i Toni Kroos dominantan duel igrač. Ove sezone u La Ligi osvaja 63 posto svih duela u kojima se nađe, a svojim fizikalijama nije ni blizu Tchouaménija, Camavinge, Valverdea ili Bellinghama koji su počeli preuzimati naslovne uloge. Iz kluba su otišli Cristiano Ronaldo i Gareth Bale, ali stil igre je ostao praktički isti. Na njihova su mjesta uskočili novi krilni igrači koji su odrađivali slične zadatke. Otišli su i Sergio Ramos i Marcelo, pa je zadnja linija zadržala otprilike sličan stil igre. Otišao je Benzema, na pragu odlaska je i Modrić, ali tek sad je Real promijenio svoj stil.
To je, zapravo, zadnji korak u smjeni generacija.
Realov novi vezni red je drugačiji. Modrić i Kroos bili su naslonjeni na svoju otpornost prema presingu i zato se Real mogao izvući iz problema koliko god je suparnik pritiskao. Bellingham, Camavinga, Valverde i Tchouaméni nisu tehnički loši, ali njihov se stil igre primarno naslanja na fizičku dominaciju i sposobnost da pregaze suparnika u sredini terena. U La Ligi su dokazali da mogu; prvi su i marširaju prema naslovu prvaka. Međutim, pravi će ispit biti u Ligi prvaka kad ih elitni suparnici pritisnu u situacije iz kojih su se njihovi prethodnici redovito izvlačili. Hoće li dokazati da mogu zadržati razinu?
To ćemo vidjeti već protiv Leipziga, ali Liga prvaka je natjecanje u kojem reaktivni pristup često donosi opipljive rezultate, a to ide na ruku momčadima s izraženim fizikalijama. Baš kao što je Real sa svojim novim veznim redom.
