Zadrani će vas pokušati uvjeriti kako su oni stvorili košarku. Ne vjerujte im. Mi Dalmatinci imamo tendenciju samomitologiziranja. Košarku je stvorio jedan punašni Kanađanin kad je objesio korpu za branje breskvi iznad vrata dvorane u Springfieldu u Massachusettsu, kako bi izmorio naporne školarce lokalnog YMCA ogranka koji su mu se penjali na živce za vrijeme dugačke, dosadne i hladne zime u Novoj Engleskoj. No, čak ni tada ne možemo reći kako je James Naismith uistinu stvorio košarku — pravila su bila nedorečena i neispolirana te su dobila nešto jasniji oblik uz pomoć direktora YMCA Lamberta Willa — te je sportu trebalo vremena prije nego je zaživio. Naismithov dolazak na sveučilište u Lawrenceu u Kansasu lansirao je košarku u smjeru današnjice.
Košarka se prije dva dana vratila kući. Kansas je osvojio svoj četvrti naslov u turnirskoj eri (šesti sveukupno) u napetoj utakmici protiv suparnika s kojim ima dugu i isprepletenu povijest. UNC je svoj prvi naslov osvojio upravo protiv Kansasa davne 1957. u finalu koje je okončano trostrukim produžetkom, nakon čega je igrao još tri polufinala i prekjučerašnje finale, uz jedan trijumf Tar Heelsa i tri Kansasova, od čega su dva završila naslovima za trenera Billa Selfa.
Ono što pokazuje važnost i veličinu ovih dvaju sveučilišta koja su odigrala iščašenu, a opet spektakularnu utakmicu u velikom finalu je to što možete povući liniju od Billa Selfa do Jamesa Naismitha i što ona ide preko North Caroline.
Naime, Self je karijeru počeo 1985. kao pomoćnik Larryju Brownu na sveučilištu Kansas. Brown je prije toga bio igračka zvijezda na sveučilištu North Carolina — iako je osvojio zlato na Olimpijskim igrama 1964., nikad nije zaigrao u NBA-u jer je bio prenizak — a na UNC-u ga je trenirao Dean Smith. Smith je vodio Tar Heelse od 1961. do 1997. i osvajao je naslove s Michaelom Jordanom, ali prije nego što je započeo karijeru u Chapell Hillu bio je Kansasov igrač, a u Lawrenceu ga je trenirao Phog Allen. Allen je osvojio naslov u 1950-ima s Kansasom te je neko vrijeme trenirao i tamošnje football i baseball ekipe i jedan je od najzaslužnijih za priključenje košarke olimpijskom pokretu 1936., a svoju je košarkašku karijeru započeo u Lawrenceu 1904. kada mu je trener bio — James Naismith.
Ova je krunidba samo plod dugogodišnjeg rada trenera koji iza sebe nema repova i koji je u više navrata pokazao da je i izvrstan regruter i jako dobar taktičar
Nevjerojatno je kako čitava povijest sveučilišne košarke stane u svega pet međusobno povezanih imena. U tim kratkim sekvencama slova nalaze se sveučilišni naslovi, NBA naslov s jednom od najegalitarnijih ekipa svih vremena, zlatne olimpijske medalje i sam izum sporta. U pet imena stane 130 godina igre, zbog čega je okršaj dvaju sveučilišta koja su iznjedrila ta imena, i to u velikom finalu, imao poseban značaj za sve ljubitelje košarkaške povijesti.
Nagradili su nas povijesnom utakmicom.
Kansas je odradio najveći povratak u povijesti finala March Madnessa. Gubili su Jayhawksi 15 razlike na poluvremenu nakon što su kroz prvih 20 igrali bezidejnu košarku na oba kraja parketa. Gubili su lopte, dopuštali da ih UNC dominira u skoku, promašivali i ono malo otvorenih šutova što su izgradili, radili sulud broj faulova i jedino što ih je spasilo bilo je to što su šuteri Tar Heelsa bili kriminalni u realizaciji, promašujući otvorenu tricu za otvorenom tricom, promašujući zicer za zicerom iz reketa. Poluvrijeme je završilo 40:25 u korist Tar Heelsa, nerangirane momčadi kojoj su mnogi prognozirali ispadanje u drugoj rundi natjecanja, ekipe koja nije imala toliko talenta kao Kansas, ali je iz svojih igrača iscijedila sve što je mogla iscijediti.
U drugom poluvremenu ukazao se Bill Self. Odbacio je drop obranu i zonu 2-1-2 kojom je pokušao zaustaviti penetraciju R.J. Davisa i Caleba Lovea i počeo agresivno blitzati, riskirajući umor igrača u kratkoj rotaciji, ali ništa mu drugo nije preostalo. David McCormack iskakao je na svaki pick ’n’ roll, ostatak ekipe je igrao odličnu help obranu, a u napadu ukazao se Christian Braun koji je ponovio svoju rolu iz polufinala protiv Villanove u kojem je u prvom poluvremenu bio očajan da bi u drugom briljirao. Prednost od 15 razlike istopila se u devet minuta. Manje od 40 sekundi kasnije Kansas je vodio šest razlike. Upisao je su niz od 9:0 u 54 sekunde i gotovo potpuno demolarizirao UNC.
To je nešto što su Jayhawksi radili tijekom čitave postsezone, i tijekom natjecanja u konferencijskom turniru i u Velikom plesu. U devet utakmica imali su sedam nizova u kojima su zabili najmanje 10 poena naspram nijednog svojih suparnika. Takve je ekipe teško pobijediti. No, Tar Heelsi su uspjeli odvući utakmicu u blato.
Ušli su u igru koš za koš, stabilizirali obranu, konačno su počeli završavati akcije u reketu i onda, manje od minute do kraja – šok. Armando Bacot je iskrenuo gležanj. Kansas je imao dobivenu utakmicu bez ako ne najboljeg, a onda najvažnijeg igrača Heelsa na parketu. McCormack je iskoristio njegovo odsustvo i prošao kroz Bradyja Maneka za Kansasovih +3. Jayhawksi su si uspjeli zagorčati život kada su izgubili loptu četiri sekunde prije kraja pri vodstvu od tri razlike nakon auta, ali Love nije uspio staviti šut sa sirenom za pobjedu — bio bi to jedini na turniru — te je Kansas mogao početi slaviti.
Tar Heelsima ostaje utjeha što su pobijedili Duke na Final Fouru, ali sumnjam da je to uspjelo makar na trenutak razveseliti igrače, pogotovo one koji završavaju karijeru. Sveučilišna košarka je okrutna jer dobijete svega četiri ili pet šansi za doći do naslova, gotovo je nemoguće imati kontinuitet i kad se okliznete na toj posljednjoj stepenici, pogotovo kao senior… Nemoguće je zamisliti gorčinu takvog poraza, pogotovo kada uzmemo u obzir to da velika većina seniora nikada neće igrati profi košarku.
S druge strane, Kansasova je ekstaza bila očita. Nisu plakali samo igrači, plakao je i Self.
Njegovo sveučilište bilo je vjerojatno najkonzistentnije od svih otkako ga je on preuzeo. Osvojio je Kansas 14 uzastopnih naslova konferencije. Svake je godine bio ne samo u March Madnessu, nego je svake godine bip top 4 seed. Godinu za godinom imao je sjajne ekipe koje su predvodili likovi poput Kellyja Oubrea, braće Marcusa i Markieffa Morrisa, Josha Jacksona, Devontea Grahama, Andrewa Wigginsa, Bena McLemorea, Brandona Rusha, Maria Chalmersa, Thomasa Robinsona i Joela Embiida. Kansas možda nije uspio osvojiti naslov u 14 godina, ali je u više navrata bio blizu. Ova je krunidba samo plod dugogodišnjeg rada trenera koji iza sebe nema repova i koji je u više navrata pokazao da je i izvrstan regruter i jako dobar taktičar.
Zahvaljujući njemu košarka se vratila kući.
