Faza izgradnje novih NBA momčadi u punom je jeku. Bazen slobodnih igrača nije pretjerano dubok budući da je većina zvijezda ranije potpisala ili produžila svoje ugovore, a s obzirom na iznimno izjednačenu prethodnu sezonu i mogućnost ulaska u doigravanje s 10. mjesta na tablici nema baš ni puno ekipa koje su spremne prodavati najbolje igrače i ući u proces izgradnje nove momčadi. Malo je i ekipa koje imaju prostora pod salary capom za ozbiljne ugovore, a čak i one ponajbolje pokazuju određenu dozu opreza prema potpisivanju novih igrača, s obzirom na iznimno punitivan novopotpisani kolektivni ugovor koji i limitira i brutalno kažnjava franšize koje probiju takozvanu drugu poreznu pregaču.
Smanjen manevarski prostor tako je uvelike zadržao odnose unutar lige na sličnoj razini na kojoj su bili krajem prošle sezone, unatoč tome što su prvaci Denver Nuggetsi ostali bez Brucea Browna i što su Celticsi redizajnirali dio svog rostera dovođenjem Kristapsa Porziņģisa. Eventualna razmjena Damiana Lillarda, o čijoj smo mogućnosti pisali prošlog tjedna, može ih poremetiti — Blazersi su spremni ispoštovati njegov zahtijev za razmjenom, ali ne žele se limitirati samo na Miami Heat kao svoje partnere, unatoč Lillardovim željama. Do tada, unatoč eventualnim akvizicijama različitih igrača uloge koji su još raspoloživi, trenutno postoje četiri izrazita favorita za osvajanje naslova. Ne po mom mišljenju, već po mišljenju Las Vegasa. Nuggets, Celtics, Bucks i Suns trenutno su korak ispred svih.
Ništa čudno. Nuggetsi su osvojili naslov. Celticsi su bili u dva uzastopna finala. Bucksi su dvije godine udaljeni od svog naslova i na rosteru imaju igrača koji je možda prepustio titulu najboljeg igrača lige Nikoli Jokiću, ali koji je isto tako brzinski može vratiti. Premda situacija na kladionicama trenutno ne izgleda tako, jednom kada liga krene, Sunsi bi mogli biti ispred svih njih po šansama za osvajanje naslova.
Kad je prošle veljače Phoenix dovukao Kevina Duranta iz zapaljene kante gnojiva u koju su se s vremenom pretvorili Brooklyn Nets, mnogi su stručnjaci smatrali kako su se Sunsi pretvorili u prve favorite za osvajanje naslova. Ekipa je prije svega dvije godine igrala u finalu, dovukla je jednog od najboljih egzekutora u povijesti lige i samo je nebo bilo granica za momčad iz Arizone. No, Sunsi su, poput Ikara, letjeli preblizu suncu i stropoštali su se na tlo, razvaljeni u odlučujućoj šestoj utakmici druge runde protiv Nuggetsa s 25 razlike. Bez ozlijeđenog Chrisa Paula, koji je i ranije počeo pokazivati posljedice svojih godina, s DeAndreom Aytonom koji dvije sezone zaredom nije uspio vratiti formu koju je imao u doigravanju 2021., s mršavom klupom punom nekonzistentnih igrača, Sunsi su kapitulirali.
Gledamo li individualni talent, ovo je možda i najbogatija momčad u ligi
Srećom po njih, novo je sunce zasjalo iznad Arizone.
Nijedna momčad nije bila toliko proaktivna u postsezoni kao Phoenix. To se zasigurno ne bi dogodilo pod vodstvom bivšeg vlasnika Roberta Sarvera koji je generalno izbjegavao masivno prekoračenje poreza, što je (između ostalog) generaciji Stevea Nasha smanjilo šanse za osvajanje naslova i (između ostalog) usporilo rebuilding koji je trajao 10 godina. No, pod miljarderom Mattom Ishbijom — koji je sjedio na klupi Michigan Statea kao rezervni play kada su Spartansi osvojili naslov 2000. što ilustrira njegovu povezanost s košarkom — stvari su nešto drugačije.
Novac, za sad, nije problem. Limiti capa jesu, ali dojam ostaje da su Sunsi spremni trpiti žestoke penale u budućnosti ako dobiju šansu osvojiti naslov. S Devinom Bookerom u životnoj formi, s Durantom koji je i dalje u svom zenitu, sada je vrijeme za djelovanje. Sunsi su djelovali.
Za početak su digli ruke od Chrisa Paula.
Najbolji play svoje generacije svojim je dolaskom podigao Sunse iz kategorije ambiciozne, nadolazeće, mlade momčadi među ozbiljne izazivače. Rasteretio je Bookera i pomogao mu je realizirati svoj potencijal, uspostavio je (na mahove) suradnju s Aytonom, donio je kako defenzivnu čvrstinu, tako i umješnost organiziranja punih napada te svoje standardno preuzimanje tereta u četvrtoj četvrtini konstantnim baražama s poludistance.
Dvije sezone kasnije i 38-godišnji Paul više nije bio All-NBA bek. Realizacija mu je pala, prvi korak se usporio, baš kao i ruke i lateralno kretanje koji su ga godinama činili defenzivnom elitom. Zadržao je svoj sjajni pregled igre, ali u ostalim segmentima pad je bio osjetan. Paul je i dalje krasan igrač i sasvim sigurno može pomoći Warriorsima u pohodu prema naslovu, ali ovoj ekipi Sunsa trebalo je osvježenje.
Pitanje je koliko je Bradley Beal igrač kakav im je nedostajao. Godinama je ovaj 30-godišnjak bio jedno od najzanimljivijih imena na NBA tržnici, i to s razlogom. Efikasan strijelac, sposoban igrati i na lopti i mimo nje, bio je savršen partner Johnu Wallu i, premda Wizardsi tijekom njihove vladavine nisu došli dalje od druge runde Istoka, razlog za ispadanja iz doigravanja i kasnije neuspjehe u regularnoj sezoni, uglavnom nije bila igra spomenutog dvojca.
Beal je prošlog ljeta za svoje igre nagrađen ogromnim ugovorom, dobivši 251 milijun dolara na pet godina što mu je, ironije li, skresalo cijenu na tržištu igrača. Beal je odradio jako dobru sezonu, vratio je šut izvana na pristojnu razinu nakon kriminalne sezone 2021./22. koju je obilježila ozljeda zapešća, bio je iznimno efikasan oko obruča te je pokazao kako je samo napredovao u izgradnji vlastitog šuta. No, isto tako je potvrdio kako nije dovoljno dobar da sam odvuče prosječnu ekipu do doigravanja, što bi čovjek s njegovim ugovorom trebao moći ili bar stvarati iluziju da to može napraviti.
Srećom po njega, Sunsima ne treba takozvani floor raiser, igrač koji će podići pod momčadi i od krša napraviti polurespektabilnu momčad, njima treba ceiling raiser, igrač koji će podići plafon ozbiljne momčadi. Tek ćemo vidjeti može li Beal biti taj, a na putu do statusa podizača plafona stoje mu dvije prepreke.
Prva je uklapanje u momčad.
Beal je u svojoj suštini plug ’n’ play igrač, tip kojeg možete ubaciti u bilo koju ekipu i on će funkcionirati. Kao Klay Thompson za siromašne (uvelike zato jer nema obranu i jer mu je trica oslabila unatoč najljepšem izbačaju od Raya Allena naovamo), Beal može igrati i na lopti i bez nje, što Franku Vogelu otvara puno prostora za osmišljavanje akcija. Sunsi su jedina ekipa lige koja će na rosteru imati trojicu punokrvnih triple-threat igrača, trojicu tipova koji si sami mogu izgraditi šut, što im nudi puno fleksibilnosti protiv dobro uigranih obrana — jer ako im suparnici uštopaju protok lopte, što bi lako mogao biti slučaj s obzirom na izostanak playa starterskog kalibra u momčadi, mogu se vratiti na plan B i igrati izolacijsku košarku na koju su i Durant i (malo manje) Booker i Beal uvelike navikli.
Stvari možda neće biti lijepe, ali bit će efikasne. Beal je, uostalom, pokazao da još uvijek može biti efikasan strijelac unatoč velikom teretu na svojim leđima, a prisustvo Bookera i Duranta trebalo bi značiti da ga više neće čuvati najbolji suparnički defenzivci i da će imati puno više prilika poentirati kroz cuttanje ili iz spot-upa, što bi mu moglo vratiti tricu na 40-ak posto, odnosno na razinu s početka karijere kad je još bio uparen s Wallom.
Druga prepreka su ozljede.
Beal je nekidan navršio 30 godina, ali je unatoč tome odigrao svega 207 utakmica u zadnje četiri sezone, odnosno 51 po sezoni. Ni u jednoj nije išao preko 60 utakmica, a ozljeđivao je zapešće, fibulu, rame, zdjelicu i nožni palac. Da se zove Anthony Davis, razapeli bi ga na križu u obliku slova W, ali pošto nikoga nije pretjerano briga za Wizardse, Beal je izvan Washingtona uglavnom prolazio lišo.
Sve te ozljede utjecale su na već spomenute šuterske prosjeke, ali i na Bealovu igru u obrani u kojoj se srozao od pristojnog defenzivca do alibi-igrača. Smanjenje ofenzivnog opterećenja moglo bi mu pomoći i po pitanju zdravlja i po pitanju obrane za koju često nije imao energije budući da je često činio ofenzivni sustav Wizardsa, a Vogel bi mogao raspariti Beala, Duranta i Bookera i tako staggeranjem srezati minutažu igračima u ključnoj trojki kako bi ih zadržao svježima i zdravima do doigravanja.
Sunsi su Beala dobili relativno jeftino, pogotovo ako uzmemo u obzir kolika mu je cijena bila prije godinu ili dvije. Razmjene pickova koje bi im se mogle obiti o glavu tek za pet do sedam godina, sijaset pickova druge runde i dvojica igrača koje više nisu željeli malena su cijena za tipa Bealova kalibra, ali dugoročno bi ta razmjena mogla biti itekako skupa.
Poklekne li Beal ozljedama ili se ne uspije uklopiti u momčad, Sunsi će ostati opterećeni ugovorom koji već sljedeće godine teži 46 milijuna dolara i doseže apsurdnih 57 milijuna u 2026. Osvoje li naslov, samo jedan naslov, i ova razmjena će se isplatiti, ali ostanu li suhi… Uh. Veličina capa će se kroz četiri godine sigurno mijenjati, ali teško je zamisliti da će se promijeniti toliko da može apsorbirati ugovor takve magnitude bez velikih opterećenja, pogotovo kada uzmemo u obzir već spomenute penale zbog opetovanog prekoračenja prve ili druge porezne pregače.
Kako bi povećali šanse za osvajanje naslova, Sunsi su pokušali pokušali ‘produbiti’ momčad akvizicijom solidnih igrača uloge. Produžili su veterane Damiona Leeja i Josha Okogieja unatoč tome što se ni jedan ni drugi nisu proslavili u doigravanju. Lee je u potpunosti zakazao kao šuter srozavši se sa 45 posto trice na svega 20 te je izgubio mjesto u rotaciji, dok je Okogie izgledao nesigurno u seriji s Denverom te je pao s 20-ak minuta po utakmici na okruglu nulu u odlučujućoj šestoj utakmici. Okogie i dalje ima potencijala biti solidan sedmi ili osmi igrač, ali Paulov bi odlazak mogao utjecati na njegove catch and shoot prilike iz lijevog kuta, koje su sačinjavale važan dio napadačkog arsenala mladog Nigerijca.
Drew Eubanks stigao je nakon solidne sezone u Portlandu te bi trebao držati poziciju rezervnog centra uz Aytona, a njegova najveća prednost je to što zna svoju ulogu. Smećarit će pod obručem, graditi defenzivni skok, postavljati dobre pickove i pokušati se što je bolje rotirati. Fali mu centimetara da bi bio dobar zatvarač reketa, ali možete i gore proći na poziciji rezervne petice. Ukoliko se on ozlijedi, tu je Chimezie Metu kao još jedna undersized petica, s tim da on može odraditi minute i na četvorki, ali sumnjam da je to ikome u interesu.
Ondje će mjesto naći Yuta Watanabe. Ljevoruki Japanac odradio je impresivnu sezonu za Netse gađajući 44 posto iza linije trice. Odnosno, odradio je impresivnu sezonu kad je bio zdrav, ali opetovani problemi s leđima pratili su ga čitavu godinu i na kraju ga izbacili iz playoffa. Watanabe će morati gađati tricu na sličan način kao u Brooklynu ako želi igrati više od desetak minuta po utakmici.
Nekako mi se čini da će glavnina minuta na krilu ionako otići na konto Keite Batesa-Diopa, koji je pokazao zavidan rast u dresu Spursa te je počeo trpati izvana zahvaljujući poboljšanoj mehanici šuta. Bates-Diop bi mogao biti iznenađenje sezone i najbolji potpis Sunsa u free agencyju za ekipu kojoj nedostaje dubine na krilu otkako je ostala bez Mikala Bridgesa, Cama Johnsona i Torreyja Craiga.
Ono što odmah možete primjetit je to da niti jedan od ovih igrača nije play. Booker, Beal i Durant su redom igrači koji su jaki na lopti i mogu igrati sekundarnog razigravača, ali u primarnoj ulozi playa predstavljaju puno slabiju opasnost i opterećuju se zadacima koji ih ne bi trebali opterećivati.
Ne bi me začudilo da Cam Payne, jedini play na rosteru, igra i do 30 minuta po utakmici, što zvuči pomalo zastrašujuće. Payne je solidan igrač uloge, tip koji može bljesnuti kao što je bljesnuo u balonu ili ove godine kad je Nuggetsima ubacio 31 poena u zadnjoj utakmici playoff serije, ali je nekonzistentan, što je također pokazao u seriji s Denverom u kojoj je u preostalih pet zabio 26. Ne po utakmici, nego sveukupno. Jasno, Payne u ovoj ekipi ne mora biti egzekutor, ali skeptičan sam prema njegovim sposobnostima da odradi punu sezonu kao primarni razigravač sa starterskim minutama. Vidjeli smo koliko je Paulov dolazak otvorio i Bookerovu i Aytonovu igru, sad više nemaju takvog nositelja ofenzivnog sustava.
Puno je pitanja oko Sunsa.
Kako će se Beal uklopiti? Može li Ayton konačno igrati kao da ga je briga, a ne se vući po parketu u 50 posto utakmica? Hoće li Durant odigrati sezonu na svojoj razini? Što je s razigravanjem? Imaju li dovoljnu dubinu da pokriju eventualne ozljede? Kako će izgledati momčad pod Vogelom, iznimno defenzivnim trenerom koji je i Pacerse i Lakerse vodio po principu tvrde obrane i brzih kontri što, obzirom na roster, ne treba očekivati od ovih Sunsa?
No, gledamo li individualni talent, ovo je možda i najbogatija momčad u ligi. Durant još uvijek na zenitu, Booker koji je čovjek za prvu petorku lige, Beal koji, kada je zdrav, može trpati 27 efikasnih poena po utakmici, Ayton koji, kad mu se da, izgleda kao sila. Individualni talent više nije sve u ligi, ali i dalje je osnova za uspjeh. Imaju dvije do tri godine da ga ostvare. Prozor nije najširi, konkurencija je brutalna, ali šanse su im poprilično dobre. Do početka sezone možda budu i najbolje.
