Gol u gostima

Istra: Nikad spremna

Novca sad ima, a kaos je kao i dok ga nije bilo

Dana 2. lipnja 2018. Istra 1961 je ispred više od 8.000 gledatelja u Varaždinu uspjela ostati u Prvoj HNL. Domagoj Drožđek pogodio je u 54., a 10 minuta kasnije isključen je Ivan Zgrablić, pa je domaćin imao više od 25 minuta igre kako bi postigao svoj drugi pogodak i izbacio Puljane iz elitnog društva. To se nije dogodilo, 3:1 iz prve utakmice doigravanja bilo je dovoljno. Na kraju te utakmice, u kojoj je najbolji akter bio gostujući vratar Marijan Ćorić, bilo je jako puno upitnika iznad glava ljudi kojima je Istra 1961 mila.

Tako je i danas, četiri dana prije nego što će klub gostovanjem na Poljudu otvoriti svoju novu prvenstvenu sezonu. A samo tjedan dana nakon što je momčad osigurala opstanak u još jednom doigravanju, treću godinu zaredom.

Onomad je momčad predvodio trener Darko Raić-Sudar, a na terenu i u svlačionici su glavnu riječ vodili Goran Roce, Vanja Iveša, Zgrablić i Aljoša Vojnović. Iz današnje perspektive ta imena djeluju nestvarno u usporedbi sa stanovnicima prošlosezonske pulske svlačionice — čak i ako ne spomenemo, primjerice, i Kristijana Jakića koji je te 2018. s Istrom 1961 ostao u ligi, a danas je u Dinamu.

Međutim, postoji ogromna razlika između tih dviju momčadi. Ona je Istra 1961 od prije dvije godine imala je tužne situacije u svlačionici i izvan nje koje je opisivao i Vojnović u svojoj kolumni na Telesportu, a novca je bilo samo u priči i u najavama. Možda ne bi bilo naodmet reći kako je omiljeni Aljo ispričao samo one anegdote koje su na dopuštenoj strani zakona, pa i bazičnih ljudskih uvjeta za život. A Pula je u godinama iza nas svjedočila mnogim suludim situacijama, vjerojatno više nego ijedan drugi klub u našem širem okruženju. Razbijali su se nosevi, vadili noževi, treneri su nokautirali igrače, a bilo je i plaća kakvih se ne bi posramili ni u Dinamu… Pobogu, Istra 1961 je bila poprište događaja u kojem je svlačionica okrenula leđa treneru.

Je li moguće da Istra baš nijedno ljeto ne dočeka spremna? Kadar je u takvom stanju da će biti potrebno dovesti desetak ozbiljnih igrača

Danas su svi igrači podmireni što se tiče plaća, treneri u omladinskom pogonu također, čak fan shop radi začuđujuće dobro. Novi direktor marketinga je ozbiljan i educiran mladi čovjek, a o omladinskom pogonu brine Danijel Jumić, koji se kao stručnjak dokazao u porečkom Jadranu. Naizgled sve djeluje idilično.

No, da je tako, ovog teksta ne bi bilo.

Možda najveći problem današnjeg kluba ima ime i prezime: Javier Moran. Od prošlog ljeta on je Istrin sportski direktor.

Pod Moranovim ravnanjem Istra kreće u sezonu bez ijednog seniorskog bočnog braniča na raspolaganju treneru Ivanu Prelecu za utakmicu protiv Hajduka, ali to je samo mali primjer ‘vizije’ i ‘planiranja’ s kojima se u Puli susreću.

Kakav je posao u Puli napravio dosad Moran možda najbolje ilustrira ovaj podatak. Transfermarkt već je smanjio tržišnu vrijednost momčadi (is)palog zaprešićkog Intera, uračunavši prvi val odlazaka igrača iz nje, čime je klub pao na ukupno 4,7 milijuna eura, što je tek za nijansu manje od Istre (pet milijuna); Varaždin, koji se skupljao i krpao kroz čitavu proteklu sezonu, po Transfermarktu vrijedi čitav milijun eura više od pulskog prvoligaša. Da se razumijemo, u Istrinih pet milijuna uračunat je dobar dio igrača koji se nemaju namjeru vraćati u Pulu i ove sezone.

S Moranom je prošle sezone na dnevnoj bazi, direktno ili indirektno, surađivalo desetak ljudi od kojih će vam barem sedmorica off the record reći — sretno mu bilo kud god otišao, samo nek ode iz Pule. A sama suradnja sa Španjolcem naškodila je, primjerice, i klupskoj ikoni što Goran Roce definitivno jest. Uz njega, nogometnom puku u Istri u istu rečenicu može stati samo Vanja Iveša; međutim, uvijek dobro raspoloženi i ugodni Roce je kao pomoćnik sportskog direktora doživio napade nekih istarskih medija, a transparentom neugodnog sadržaja obratili su mu se i Demoni, isti oni koji su godinama uživali u ‘grinti’ i ponosu s kojima je Roce u 144 utakmice nosio Istrin dres.

Znate li što možda najviše ‘peče’ simpatizere istarskog prvoligaša? To što grupacija Baskonia-Alaves, u čijem je vlasništvu klub, definitivno zna posložiti stvari i stvoriti stabilan sportski kolektiv, što je dokazala prije svega na košarkaškom polju — njen klub već je dugo ravnopravan ili bolji od giganata Barcelone i Real Madrida, uspješan i u Euroligi…

Po ulasku novih vlasnika u klub djelovalo je kao da ništa ne može poći po zlu — za razliku od prethodnih avantura s ruskim, američkim i inim polu-ulagačima. Sjećam se riječi jednog u istarskom okruženju priznatog političara koji je tad, onako kao da provocira nesreću, rekao: “Eh, ako nas ovi ne spase, onda je u nama problem…”. I zaista, s financijske strane nema više nekadašnjih problema, klub je stabilan i raspolaže sa, za domaće uvjete, respektabilnim budžetom.

Međutim, sportsku politiku okarakterizirali su promašaji, jedan do drugog.

Mnogo je igrača prodefiliralo stadionom Aldo Drosina. Vjerojatno se više ni ne sjećate Bruna Savija, Madgera Gomesa, Karolisa Laukžemisa, Maicona, Jordana Nkololoa, Mohe Traorea i ostalih koji sigurno nikad ne bi bili upoznali ljepote Pule da nije bilo Morana. Nijedan od njih nije ostavio značajniji trag.

Vrlo često se u Puli znaju pohvalno osvrtati na rad Slaven Belupa, kluba koji je neki dan bez pompe i ikakvih najava potpisao šestoricu novih igrača koji imaju ponešto u svojim životopisima (za razliku od mnogih koji su stizali u Pulu) i krenuo s pripremama za novu sezonu. Djeluje bolno jednostavno i teško je ne zapitati se — pa je li moguće da Istra baš nijedno ljeto ne dočeka spremna?

Alavesov sportski direktor Sergio Fernandez pod svojom ingerencijom ima i Morana i ovih dana odlučuje o njegovoj sudbini. O toj odluci će vrlo vjerojatno ovisiti i Istrina sezona, mada je klub morao već i ranije reagirati — kadar je u takvom stanju da će biti potrebno dovesti desetak ozbiljnih igrača. I ako je sada kriv Moran, što će biti kad ga se makne, tko će i kada preuzeti njegov posao?

Teško je, možda najteže u životu sam sebi priznati da nisi uspio zvog svojih odluka, zbogsvog ponašanja i rada, a ne zbog nesreće, sudaca ili nečega trećeg na što, eto, nisi mogao utjecati. Hoće li Istra 1961 ikad napraviti reset i analizirati zašto je i sada u kaotičnom stanju kao i prije dvije godine, a klupski djelatnici u strahu za budućnost iako danas svi dobivaju svoje obećane plaće? Na to pitanje nemamo odgovor. Ima li ga Fernandez?