Kad se narednog tjedna podbaci lopta i otvori 78. izdanje najjače svjetske košarkaške lige, Europa će s frajerskim osmijehom gledati u nagriženi ego nacije koja je desetljećima ljubomorno čuvala tajnu košarkaških moći i s gnušanjem odbijala prihvatiti da se ozbiljna košarka može uzgojiti bilo gdje drugdje. Koliko god svi bili svjesni da su Amerikanci za košarku i dalje ono što su Brazilci za nogomet, stara dobra košarkaška Europa dočekala je svojih pet minuta.
U trima od pet zadnjih NBA prvaka stožerni igrač bio je Europljanin. Četiri od pet zadnjih MVP-ja su Europljani. A da Amerikance ego nije odnio i da nisu ‘štimali’, bilo bi i pet. Prema velikoj većini mišljenja, trojica od pet najdominantnijih košarkaša NBA lige trenutno su Europljani. Prvi izbor ovogodišnjeg drafta, najzanimljiviji i najpotentniji mladi igrač lige je Europljanin.
U konačnici, ako baš hoćete, europska reprezentacija je prvak svijeta, bez obzira na to što Amerikanci tumače kako su to Denver Nuggets. Njihov *pravi svjetski prvak Noah Lyles to im je i sasuo u lice legendarnom rečenicom “World champion of what?”, koja je brojne NBA zvijezde i zvjezdice užasno iziritirala. Ali činjenice su neoborive. Nakon desetljećâ inferiornosti, Europa vještinom nikad nije bila bliža košarkaškoj Americi.
Bugarin Georgi Glučkov ostao je zapisan kao prvi košarkaš koji je u ljeto 1985. direktno iz Europe otišao u NBA. Kolika je to senzacija bila svjedoči podatak da se dotični uopće ne preziva Glučkov nego Gluškov, ali ga košarkaška povijest pamti po amerikaniziranoj verziji prezimena. Netko je u Americi krivo preveo ćirilično š i Gluškov većini ostade Glučkov do dana današnjeg, slično kao što mnogi televizijski komentatori danas prekrštavaju Dennisa Schrödera u “Šruder” jer su to čuli od američkih kolega.
Toni Kukoč bio je game changer što se tiče američke percepcije o europskoj košarkaškoj nadarenosti i mogućnostima
Uglavnom, rečenog Gluškova zamijetili su ljudi iz Phoenix Sunsa na Eurobasketu 1985., koji se održavao baš tjedan prije NBA drafta. Na završnicu tog Eurobasketa u Njemačku po prvi put je otišla čitava ekskurzija NBA skauta, tražeći visoka i velika tijela koja će možda gurnuti u reket u garbage-timeu da odmore svoje *ozbiljne i *važne igrače.
I doista, bio je to za američke pojmove šokantan draft koji je zapljusnuo prvi val europskih košarkaških doseljenika. Detlef Schrempf izabran je kao osmi, što nije odveć iznenadilo jer je četiri godine bio sveučilišna zvijezda. Ali iza njega slijedili su Uwe Blab, Fernando Martin, Arvydas Sabonis, Gunther Behnke i na koncu Gluškov.
Znalo se precizno što je zatvorena i prema strancima izrazito nepovjerljiva NBA tada tražila izvan svojih granica. Centimetre. Pa su osim europskih na istom draftu prikupljane centarske donacije od Kanade (Bill Wennington i Mike Smrek), preko Afrike (Manute Bol i Anicet Lavodrama) do Kariba (Yvon Joseph). Znaju li štogod o košarci bilo je manje važno, jedino što se gledalo je da su 210+. Iz tog razloga čitava ta NBA ekskurzija na Eurobasketu 1985. nije niti primjetila Dražena Petrovića, Dorona Jamchija, Juana Antonija San Epifanija, Rimasa Kurtinaitisa i ostale koji su im plesali pred očima.
Nije Gluškov tada bio nikakva zvijezda u Europi, igrao je iza bugarske željezne zavjese daleko od očiju europske košarkaške elite. Kakav je tamo bio život sportaša pokazuje podatak da su svi u kadetskoj reprezentaciji koja je nastupila na EP 1977. kažnjeni s tri mjeseca zabrane bavljenja košarkom jer su završili — zadnji. Gluškovu nije pomoglo ni to što je kući donio trofej za najboljeg strijelca turnira; tri mjeseca ‘zatvora’ morao je odguliti.
Iako je u ljetopisima ostao ubilježen kao prvi Europljanin u NBA, to je samo djelomična istina. Gluškov jest prvi koji je direktno iz Europe otišao u NBA, ali te iste 1985./86. debitirala su i dva Nijemca u dresu Dallas Mavericksa, Schrempf i Blab, i to obojica desetak dana prije nego Gluškov. No, kako su obojica prošla četiri godine američke sveučilišne košarke, povijest nije ih tretirala kao ‘punokrvne’ Europljane, pa je malo poznati Bugarin pobrao lovorike.
Tako su Dražen Petrović i Šarūnas Marčiulionis ostali zabilježeni kao prvi europski bekovi koji su draftani i koji su se izborili za minutažu i status. A od te 1985. i prvog vala, više se nije dogodio nijedan draft bez europskih igrača.
Toni Kukoč bio je game changer što se tiče američke percepcije o europskoj košarkaškoj nadarenosti i mogućnostima. Nakon što su, s izuzetkom spomenutih Petrovića i Marčiulionisa, iz Europe godinama draftali samo ‘teškaše’ (Blab, Martin, Gluškov, Sabonis, Oleksandr Volkov, Valerij Tihonenko, Christian Welp, Rick Smits, Vlade Divac, Dino Rađa, Žan Tabak…), Kukoč je bio prvi kojem su priznali da ima ‘ono nešto’. Bili su dobri i Divac i Rađa i Smits, ali Toni i Dražen bili su Amerikancima prvi znak da u Europi možda ima i *drugačijih igrača od onakvih kakvima su Europljane smatrali.
Kukoč je u vrijeme Michaela Jordana i Chicago Beatlesa bio najbolja moguća reklama koju je europska košarka mogla imati. Međutim, iako je bio najpoznatiji, Toni nije bio i prvi Europljanin koji je osvojio NBA prsten. Ta čast pripala je Slovaku Richardu Petruški, koji je zabio ukupno 53 poena u šampionskoj sezoni Houston Rocketsa 1993./94. Više nego po svom igračkom doprinosu Petruška je ostao upamćen po tome što je tijekom šampionske proslave razbio originalni Larry O’Brien trofej i napravio na njemu ‘Petruškino udubljenje’.
Štoviše, Kukoč nije niti prvi Hrvat koji je osvojio naslov NBA prvaka — godinu dana prije njega prvi je prsten uzeo Žan Tabak, također s Houstonom. Na tu je situaciju poprilično podsjetila ona nedavna kad je Kostas Antetokounmpo kao pričuva Los Angeles Lakersa 2020. osvojio šampionski prsten godinu dana prije brata Giannisa s Milwaukee Bucksima.
Od Kukoča i Bullsa, preko Tonyja Parkera i San Antonio Spursa, Paua Gasola i Lakersa do Dirka Nowitzkog i legendarne titule s Dallasom 2011., prstenje na europskim rukama, i to u glavnim ulogama, postajalo je normalno. U zadnjih pet godina Europljani više nisu imali glavne, nego ključne uloge u šampionskim momčadima: od Marca Gasola i Toronto Raptorsa 2019., preko Giannisa i Bucksa 2021. do Nikole Jokića i Denvera 2023. Talent i vršna vrijednost europskih igrača u Americi se više ne propituju — štoviše, danas je jednako teško naći NBA momčad bez Europljanina koliko i europsku bez Amerikanca.
Europa će dodatno obogatiti i obilježiti i novu NBA sezonu 2023./24. Najiščekivaniji debitant Victor Wembanyama tek je drugi Europljanin u povijesti koji je izabran kao prvi izbor drafta, nakon Andree Bargnanija 2006. Od 224 centimetra visokog 19-godišnjeg Francuza očekuju se velike stvari u Spursima, ali velika su očekivanja i od njegova sunarodnjaka i prošlosezonskog suigrača Bilala Coulibalyja, sedmog izbora drafta koji će zaigrati za Washington Wizardse.
A uz ta dva ‘klinca’, pratit ćemo i dvije prekaljene euroligaške zvijezde koje će debitirati u NBA na pragu svojih 30-ih. Vasilije Micić i Aleksandar Vezenkov, dva bivša MVP-ja Eurolige odlučila su konačno prihvatiti višegodišnji sirenski zov NBA lige. Kako će se uklopiti u ‘novo normalno’ u Oklahoma Cityju i Sacramentu, koliko će živaca i volje imati za za prilagodbu svojih uloga i načina igre nakon što su godinama igrali glavne uloge u Europi, bit će zanimljivo saznati.
Rijetke su se etablirane zvijezde Eurolige koje su u poznim godinama karijere davale šansu NBA košarci, ondje se dugo zadržavale i imale neke spektakularne uspjehe. Od Šarūnasa Jasikevičiusa, Arvydasa Macijauskasa, Juana Carlosa Navarra, Vassilisa Spanoulisa, Igora Rakočevića, Miloša Teodosića, Nanda De Cola, Jana Veselýja, Luigija Datomea, Nicola Mellija, Nicka Calathesa… svi su se prilično brzo vratili ‘prvoj ljubavi’.
A imat ćemo se i mi Hrvati opet čemu veseliti i na što trošiti svoje noći i jutra. Hrvatski su košarkaši među pionirima koji su probijali NBA puteve ostatku Europe i fascinantan je podatak da su od europskih zemalja samo Francuska i Srbija dale više igrača u NBA od Hrvatske (21).
U novoj sezoni opet ćemo imati čak četvoricu, pri čemu posebno golica potencijalno zanimljiva uloga Darija Šarića u GSW-stroju koji opet ima najviše ciljeve. Ivica Zubac imat će slične snove sa svojim Los Angeles Clippersima, pred kojima je vjerojatno još svlačioničkog preslagivanja i trejdanja tijekom sezone. Bojan Bogdanović nakon oporavka od ozljede bit će opet jedna od glavnih napadačkih snaga neimpresivnih Detroit Pistonsa, a novu NBA prigodu u finišu prošle sezne zaradio je Luka Šamanić u Utah Jazzu.
Činjenice su neoborive. NBA je zadnjih desetljeća osvojila svijet, ali Europljani su zadnjih godina osvojili NBA.
