Pogledao sam dosad već na stotine NFL utakmica, ali se svejedno ne usuđujem o njemu pisati. Bar ne ništa ozbiljnije od statusa na društvenim mrežama. Napisao sam jedan tekst koji je više bilo kulturološki nego sportski, jer mi je tema bila poznata i simpatična. Ali načelno o američkom nogometu više volim čitati, slušati i učiti, nego pričati, pisati ili tumačiti. Odlučio sam da ću barem u tom sportu pokušati zadržati status običnog gledatelja s kesom čipsa umjesto novinara koji će ga ozbiljno *raditi. Ima ih u Hrvatskoj koji su za tu tematiku daleko kompetentniji od mene.

Ono što mi još uvijek nije jasno je — zašto toliko ljudi kad im spomeneš američki nogomet ima prema njemu neku čudnu averziju ili predrasudu? Posebno oni koji mu nikad nisu dali šansu. Ponekad mi se čini da se mnogi plaše da će, ako se usude zainteresirati za američki nogomet, izdati onaj *naš, europski. Kao da moraš birati. A puno onih koji imaju otpor prema tom sportu prije ili kasnije priznaju istu stvar:

“Ne razumijem pravila pa ne mogu pratiti, sve mi to izgleda predugo i prekomplicirano.”

Ako želite dati šansu *američkom nogometu i guštati u svemu onome što će ta noć donijeti, ne morate se osjećati loše. Ne znači da ste izdali *naš europski

Da, doista, ako ćete ulaziti duboko u srž, analitiku, taktiku i strategiju, američki nogomet je užasno kompleksan i kompliciran sport. Ali ako ćete se, poput većine Amerikanaca, ograničiti na light verziju praćenja i razumijevanja osnovnih ideja i pravila, američki nogomet je definitivno nešto u čemu možete uživati ako ste sportski fanatik. Uz dužno poštovanje i nogometu i košarci koji su, i uvijek će biti, moji *alfa sportovi i nikad ih u mom životu NFL neće zamijeniti, američki nogomet je najuzbudljiviji i najdramatičniji momčadski sport današnjeg doba. To vam se može ne sviđati, ali to ne možete negirati.

Nekad su pomalo komplicirani ili iritantni američki nazivi u hrvatskim poluhibridima kojima se barata ako želite ovladati pravilima tog sporta, ali to je jednostavno tako. Gomilu stvari ili termina iz američkog nogometa jednostavno je nemoguće ili glupo doslovno prevoditi na bilo koji drugi jezik, pa ih jednostavno uzmete zdravo za gotovo, koliki god jezični čistunac bili. Jednom kad njima ovladate, bez problema ćete shvatiti i pratiti što se tu zapravo događa.

Stoga za sve vas koji biste američkom nogometu/Super Bowlu možda dali priliku, ali ne znate odakle uopće početi, za sve vas koji biste možda popunili vrijeme oko uvijek spektakularnog half time showa, za sve vas koji možda ne možete pratiti (uistinu sjajne) hrvatske NFL komentatore koji su preduboko unutra da bi vam ‘slovkali’ neke osnovne stvari — nudim vam jedan kratak, osnovni tečaj za početnike.

Dakle, u američkom kao i u europskom nogometu na terenu se nalazi po 11 igrača svake momčadi. Svaka momčad ima tri različita seta igrača; napad, obranu i posebne timove. Napad i obrana su logični, a posebni timovi su igrači koji nabijaju loptu nogom u posebnim situacijama.

Teren je dug 100 jarda, što je otprilike 91 metar, plus još po 10 jarda sa svake strane terena koji se zovu end zone. To je područje u kojem se osvajaju bodovi. Ključno pravilo igre je da se u četiri pokušaja (downa) mora prijeći udaljenost od minimalno 10 jarda. Ukoliko se to uspije, dobiva se novi prvi pokušaj; ako se ne uspije, loptu dobiva momčad koja je u obrani.

Uzbudljivost i nepregledni niz taktičkih opcija i odluka leži u činjenici da poene možete osvojiti na nekoliko različitih načina, a ne samo na jedan, kao što je to slušaj u ‘našem’ nogometu. U američkom nogometu možete zaraditi jedan, dva, tri ili šest poena.

Vrhunac američkog nogometa je polaganje (touchdown), situacija u kojoj napadač utrčava u end zone s loptom u rukama ili je hvata unutar nje. To vrijedi šest poena, nakon čega ista momčad dobiva priliku zabiti i jedan dodatni poen udarcem nogom u gol s 15 jarda udaljenosti. Postoji i druga opcija, u kojoj se nakon polaganja umjesto jednog mogu zaraditi dva dodatna poena. Lopta se tada postavlja na dva jarda udaljenosti od end zone, a momčad ima jedan pokušaj da realizira još jedno polaganje koje u tom slučaju vrijedi dva poena.

Osim polaganja u end zone, poeni se mogu zaraditi i šutom iz polja (field goal) koji vrijedi tri poena. Najčešća situacija u kojoj se momčadi odlučuju na ovu opciju je ako u tri pokušaja (downa) nisu uspjeli uzeti 10 jarda, a ne žele riskirati da ni u posljednjem četvrtom možda ne uspiju, pa suparnička momčad dobije loptu na tom mjestu i krene u svoj napad. Bolje od rizičnog pokušaja za osvajanje šest poena zvuče ‘sigurna’ tri, makar su i ta tri daleko od sigurnog. Jer kod njih značajnu ulogu igraju i udaljenost šutera (kickera) od gola, kao i vremenski uvjeti na terenu. Zbog toga na vrhovima golova postoje zastavice koje šuteru pokazuju smjer i snagu vjetra i tjeraju ga na brzinsku prilagodbu prilikom udarca.

Treći način na koji se mogu osvojiti poeni je safety. To je rijetka situacija u kojoj obrana sruši napadača s loptom u rukama unutar njegove end zone dok se sprema baciti loptu ili s njom krenuti u proboj. Kad se to dogodi, obrana dobiva dva poena i loptu u ruke za početak novog napada.

I eto, to je to. Sad znate sve. Postoje još neke teoretske opcije za osvajanje poena, ali nemojte se njima danas zamarati. Nije baš *toliko komplicirano, zar ne? Vjerujte mi, uz kesu čipsa ovo je sve što trebate znati da biste mogli pratiti utakmicu američkog nogometa. Sve što se tijekom utakmice događa samo su varijacije na temu kako (pro)izvesti nešto od spomenutog.

Postoji gomila pravila i prekršaja koje ćete pohvatati u hodu, ali od važnijih vrijedno je znati da obrambeni igrač ne smije držati ili oboriti napadača dok ovaj nema loptu u rukama. Čim je dobije, može s njim što hoće. Opet u nekim granicama — recimo, nikad ga ne smije uhvatiti rukom za kacigu, ali poanta je da ga što prije složi na pod ili mu izbije loptu. Svaka momčad ima tri time-outa po poluvremenu, a time-outi su posebno važan taktički alat trenerima u završnici utakmice kad je važno zaustavljati sat.

Da, pauze tijekom utakmice znaju biti iritantno preduge i sve to zna trajati dovoljno da 10 puta zaspete i probudite se ako gledate uživo u gluho doba noći, ali to je dio priče koji ne možeš izbjeći ni u jednom američkom sportu. Pa uvijek postoji solucija pogledati sutra u snimci, ako se možete osigurati da ne znate rezultat. Jer teško je naći luđe, prevrtljivije i dramatičnije završnice utakmica od onih u američkom nogometu.

Baš kao i američko društvo u globalu, američki nogomet je sport uskih specijalizacija u kojima svatko radi svoj ograničeni i strogo definirani dio posla, ali ga nastoji dovesti do savršenstva kako bi ga uklopio u uspješnu i pobjedničku širu sliku. U tom skupu uigranih definicija, ruta i opcija, improvizacija je dopuštena rijetkima, ali tek onda kad se odrade sve zadane shematizirane kretnje i zadaće. Tu na scenu stupa najvažniji čovjek u američkom nogometu: razigravač ili quarterback.

To je onaj lik koji uvijek u filmovima skupi najbolju žensku, a u realnosti provodi dane i noći s trenerima i suigračima kako bi jednako moćno vladao teorijom i praksom. Uloga quarterbacka je bez ikakve dvojbe najkompleksnija uloga u bilo kojem momčadskom sportu jer zahtijeva sportaša koji je istovremeno i štreber i frajer i mišićav i inteligentan i otporan na udarce i strpljiv i brz i strogo slijedi pravila, ali se i snalazi u munjevitim improvizacijama, zna apsolutno sve o svakom svom suigraču, a gotovo sve i o svojim suparnicima. Zahtijeva čovjeka koji je u tom sportu 24 sata na dan do granice manijakalnog i opsesivnog.

Quarterback je jedini koji u svakom trenutku zna sve napadačke sheme i kretnje svoje momčadi kojih ima na desetke, ponekad i stotine. Svi ostali igrači u polju uglavnom znaju samo dijelove akcija koji se njih tiču. Quarterback je i sofver i hardver momčadi, jer osim što u djeliću sekunde mora u glavi proračunati i predvidjeti što će se dogoditi i odlučiti što treba napraviti, mora potom i fizički sve to sprovesti u djelo, izbjeći nekoliko ‘traktora’ koji jure prema njemu i u djeliću sekunde baciti savršenu loptu na savršeno mjesto.

Osim touchdowna, jedan od najuzbudljivijih trenutaka koji će natjerati svakog TV komentatora na momentalnu eksploziju decibela i potencijalno vam probuditi dijete usred noći ako niste spremni brzo reagirati (dogodilo mi se, ne karikiram) je presijecanje (interception). To je u pravilu situacija kad quarterback baci loptu prema nekome od suigrača, ali je obrambeni igrač putem presiječe, zadrži u posjedu i kreira opći kaos na terenu odjurivši duboko u polje nespremnog suparničkog napada ili čak sve do end zone i touchdowna. Drugi slično decibelan trenutak je kad obrambeni ‘traktori’ uspiju probiti zid tijela koja čuvaju quarterbacka i obore ga na tlo prije nego što se riješi lopte (sack). To je vjerojatno najslađi trenutak svakog obrambenog igrača.

Mogli bismo ovako nastaviti još dugo, ali rekli smo da će ovo biti lekcija za početnike. Ne želim vas uvjeriti da je američki nogomet nešto zbog čega biste trebali ostaviti sve druge sportove po strani, ali ako imate vremena i volje za probati nešto novo — zašto ne? Barem u ovo vrijeme između prosinca i veljače kad europski ili barem hrvatski nogomet ulazi u zimsku hibernaciju.

U noći s nedjelje na ponedjeljak u Las Vegasu će se odigrati 58. izdanje Super Bowla, finala NFL lige koji je već desetljećima za Amerikance daleko više od samog sporta. I daleko najgledaniji i najglamurozniji sportski događaj u SAD-u. Ako želite dati šansu *američkom nogometu i guštati u svemu onome što će ta noć donijeti, ne morate se osjećati loše. Ne znači da ste izdali *naš europski.

Zavalite se i uživajte.